Brak

Građanski brak je pravni status koji postoji u svim zemljama EU-a. Međutim, na partnerstva kao što su registrirana partnerstva i izvanbračne zajednice primjenjuju se drukčiji propisi nego na brak.

Nacionalni propisi o braku razlikuju se među zemljama EU-a, uglavnom kad je riječ o:

  • pravima i obvezama bračnih drugova – primjerice u pogledu imovine ili prezimena nakon sklapanja braka
  • odnosu između vjerskog i građanskog braka – u nekim se zemljama EU-a vjerski i građanski brak tretiraju jednako, a u drugima ne; ako se nakon što ste sklopili samo vjerski brak preselite u drugu zemlju EU-a, provjerite kako će se to odraziti na status vašeg braka u zemlji EU-a u koju ste se preselili
  • pravu na sklapanje braka za istospolne parove – trenutačno se to pravo može ostvariti u sljedećim zemljama EU-a: Austriji, Belgiji, Danskoj, Estoniji, Finskoj, Francuskoj, Grčkoj, Irskoj, Luksemburgu, Malti, Nizozemskoj, Njemačkoj, Portugalu, Sloveniji, Španjolskoj i Švedskoj. Istospolni brak moguć je i u Islandu, Norveškoj i Švicarskoj.

Više informacija o pravilima i obvezama bračnih parova u zemljama EU-a potražite na internetskim stranicama nacionalnih tijela u nastavku.

Prekogranični brakovi u EU-u

Riječ je o brakovima koji uključuju različite zemlje EU-a, na primjer ako stupite u brak s nekim tko ima različito državljanstvo ili ako sklopite brak u zemlji EU-a čiji niste državljanin.

Što treba provjeriti prije vjenčanja

Provjerite propisi koje zemlje se primjenjuju na vaš brak i na režim vaše bračne stečevine. To će uvelike utjecati na vaša prava i obveze kao bračnih drugova.

Ako sklapate brak u nekoj drugoj zemlji EU-a, a ne u onoj u kojoj živite, provjerite kod nadležnih tijela obje zemlje EU-a koje su formalnosti potrebne kako bi vaš brak bio pravovaljan u objema. Na primjer, mogu postojati određeni zahtjevi u pogledu registracije ili objave.

Što nakon sklapanja braka

Vaš brak sklopljen u nekoj od zemalja EU-a u načelu će biti priznat u svim drugim zemljama EU-a, iako se to ne odnosi u potpunosti na istospolne brakove.

Priznavanje braka u drugoj zemlji EU-a – prava zajamčena na temelju prava EU-a i nacionalnog prava

Ako ste sklopili brak u nekoj od zemalja EU-a i želite da se prizna u vašoj matičnoj zemlji EU-a ili u nekoj drugoj zemlji EU-a, imajte na umu da postoji razlika između:

  1. prava zajamčenih pravom EU-a, kao što je pravo na slobodno kretanje, koje uključuje pravo na preseljenje i život s bračnim drugom u drugoj zemlji EU-a, i
  2. prava zajamčenih nacionalnim pravom zemlje EU-a u kojoj tražite priznavanje, kao što su pravo nasljeđivanja i uzdržavanja za vas i vašeg bračnog druga ili pravo na obiteljske doplatke.

Ako sklopite brak u jednoj od zemalja EU-a, sve su zemlje EU-a dužne u skladu s pravom EU-a priznati vaš brak kad je riječ o pravima zajamčenima pravom EU-a, posebno pravu na slobodno kretanje, koje uključuje pravo na preseljenje i život s bračnim drugom u drugoj zemlji EU-a. Obveza zemalja EU-a da priznaju vaš brak kad je riječ o pravima zajamčenima pravom EU-a primjenjuje se bez obzira na to je li riječ o heteroseksualnom ili istospolnom braku.

Ako ostvarite pravo na slobodno kretanje i preselite se kako biste živjeli i radili u drugoj zemlji EU-a, vaš bračni drug može se preseliti i živjeti s vama. Provjerite propise o boravku za:

Međutim, ako sklopite brak u nekoj od zemalja EU-a i želite da se on prizna u vašoj matičnoj zemlji EU-a ili u drugoj zemlji EU-a kako biste mogli ostvariti prava zajamčena nacionalnim pravom, na priznavanje vašeg braka primjenjivat će se nacionalno pravo zemlje EU-a u kojoj tražite priznavanje. To znači da zemlje EU-a trenutačno mogu slobodno odlučivati hoće li priznati vaš brak kad je riječ o pravima iz nacionalnog prava zemlje u kojoj tražite priznavanje. Ta prava uključuju pravo na nasljeđivanje, pravo na uzdržavanje (na primjer u slučaju razvoda) i pravo na obiteljske naknade.

Sve zemlje EU-a uglavnom priznaju heteroseksualni brak sklopljen u drugoj zemlji EU-a kad je riječ o pravima zajamčenima nacionalnim pravom, ali to nije uvijek slučaj kod istospolnih brakova. Trenutačno će samo zemlje EU-a koje dopuštaju istospolne brakove takvim brakovima sklopljenima u drugoj zemlji EU-a u načelu priznati prava zajamčena nacionalnim pravom. To su: Austrija, Belgija, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Grčka, Irska, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Slovenija, Španjolska i Švedska. Priznavanje istospolnih brakova moguće je i u Islandu, Norveškoj i Švicarskoj.

Priznavanje i registracija braka

U pravilu će nadležna tijela u zemlji EU-a u kojoj sklapate brak upisati vaš brak u matične knjige.

Ako sklopite brak u zemlji EU-a koja nije vaša matična zemlja, možda ćete htjeti da vaš brak bude priznat i registriran i u vašoj matičnoj zemlji. Za priznavanje braka u vašoj matičnoj zemlji EU-a obično će biti potrebno upisivanje vašeg braka u matične knjige matične zemlje EU-a.

Nadležna tijela vaše matične zemlje EU-a registrirat će ga u skladu s nacionalnim pravilima. S konzularnim uredom svoje matične zemlje provjerite možete li registrirati svoj brak u konzularnom uredu ili to trebate učiniti u svojoj matičnoj zemlji.

Ako brak ne sklopite u svojoj zemlji podrijetla, obično ne postoji obveza da se on prizna i registrira i u vašoj matičnoj zemlji. Međutim, u nekim će slučajevima priznavanje i registracija braka u vašoj matičnoj zemlji EU-a biti potrebni ako želite ostvariti prava zajamčena nacionalnim pravom (na primjer, za potrebe nasljeđivanja ili obiteljskih doplataka) u vašoj matičnoj zemlji EU-a ili u drugoj zemlji EU-a.

Primjer

Istospolni brak – što ako se nacionalne prakse razlikuju?

Emma, državljanka Belgije, sklopila je u Belgiji brak s Carine, državljankom Francuske. Kad se Emma, ostvarujući svoje pravo na slobodno kretanje, preselila u Italiju kako bi ondje živjela i radila, s njom je otišla i Carine. To je mogla učiniti jer su Emma i Carine u Italiji priznate kao bračni par za potrebe prava zajamčenih pravom EU-a, posebno prava na slobodno kretanje i život s članovima obitelji u drugoj zemlji EU-a.

Međutim, talijanska tijela Emmu i Carine nisu smatrala bračnim parom kad je riječ o pravima zajamčenima nacionalnim (talijanskim) pravom jer istospolni brak nije priznat u Italiji za potrebe tih prava.

Ipak, budući da su u Italiji omogućena registrirana partnerstva istospolnih parova, Emma i Carine mogu ostvariti ista prava kakva na temelju talijanskih zakona imaju parovi u registriranim partnerstvima (npr. kad je riječ o nasljeđivanju).

Vidjeti i:

Saznajte više o nacionalnim propisima o braku i režimima bračne stečevine. Klikom na poveznicu dokument se otvara na drugoj stranici

Često postavljana pitanja

Trebate li podršku službi za pomoć korisnicima?

Obratite se specijaliziranim službama za pomoć

Posljednji put provjereno: 13/02/2025
Podijeli