Brak

Građanski brak pravni je status koji postoji u svim zemljama EU-a. Međutim, na partnerstva kao što su civilna i registrirana partnerstva ili de facto bračne zajednice primjenjuju se drukčiji propisi od onih koji vrijede za brak.

Nacionalni propisi o braku razlikuju se među zemljama EU-a, uglavnom kad je riječ o:

• pravima i obvezama bračnih drugova – primjerice u pogledu imovine ili prezimena nakon sklapanja braka
• odnosu između vjerskog i građanskog braka – u nekim se zemljama EU-a vjerski i građanski brak tretiraju jednako, a u drugima ne; ako se nakon što ste sklopili samo vjerski brak preselite u drugu zemlju EU-a, provjerite kako će se to odraziti na status vašeg braka u zemlji EU-a u koju ste se preselili
• prava na sklapanje braka za istospolne parove – trenutačno se to pravo može ostvariti u sljedećim zemljama EU-a: Austriji, Belgiji, Danskoj, Finskoj, Francuskoj, Grčkoj, Irskoj, Luksemburgu, Malti, Nizozemskoj, Njemačkoj, Portugalu, Sloveniji, Španjolskoj i Švedskoj. Istospolni brak moguć je i u Islandu, Norveškoj i Švicarskoj.

Saznajte više o nacionalnim propisima o braku i režimima bračne stečevine.

Prekogranični brakovi u EU-u

Riječ je o brakovima koji uključuju različite zemlje EU-a, na primjer ako stupite u brak s nekim tko ima različito državljanstvo ili ako sklopite brak u zemlji EU-a čiji niste državljanin.

Što treba provjeriti prije vjenčanja

Provjerite propisi koje zemlje se primjenjuju na vaš brak i na režim vaše bračne stečevine. To će uvelike utjecati na vaša prava i obveze kao bračnih drugova.

Ako sklapate brak u nekoj drugoj zemlji EU-a, a ne u onoj u kojoj živite, provjerite kod nadležnih tijela obje zemlje EU-a koje su formalnosti potrebne kako bi vaš brak bio pravovaljan u objema. Na primjer, mogu postojati određeni zahtjevi u pogledu registracije ili objave.

Što nakon sklapanja braka

U načelu, vaš će brak sklopljen u zemlji EU-a biti priznat u svim drugim zemljama EU-a, iako se to ne odnosi u potpunosti na istospolne brakove.

Priznavanje braka u drugoj zemlji EU-a – prava zajamčena na temelju prava EU-a i nacionalnog prava

Ako ste sklopili brak u zemlji EU-a i vaš brak mora biti priznat u vašoj matičnoj državi članici EU-a ili u nekoj drugoj državi članici EU-a, trebali biste imati na umu da postoji razlika između:

1. prava zajamčenih pravom EU-a, kao što je pravo na slobodno kretanje, koje uključuje pravo na preseljenje i život s bračnim drugom u drugoj državi članici EU-a, i
2. prava zajamčenih nacionalnim pravom države članice EU-a u kojoj tražite priznavanje, kao što su pravo nasljeđivanja i uzdržavanja za vas i vašeg bračnog druga ili pravo na obiteljske doplatke.

Ako sklopite brak u državi članici EU-a, sve druge države članice EU-a dužne su u skladu s pravom EU-a priznati vaš brak kad je riječ o pravima zajamčenima pravom EU-a, posebno pravu na slobodno kretanje, koje uključuje pravo na preseljenje i život s bračnim drugom u drugoj državi članici EU-a. Obveza država članica EU-a da priznaju vaš brak kad je riječ o pravima zajamčenima pravom EU-a primjenjuje se bez obzira na to je li riječ o heteroseksualnom ili istospolnom braku.

Ako ostvarite pravo na slobodno kretanje i preselite se kako biste živjeli i radili u drugoj državi članici EU-a, vaš bračni drug može se preseliti i živjeti s vama. Provjerite propise o boravku za:

• vašeg bračnog druga i djecu ako su iz EU-a
• vašeg bračnog druga i djecu ako nisu iz EU-a

Međutim, ako sklopite brak u državi članici EU-a i želite da se on prizna u vašoj matičnoj državi članici EU-a ili u drugoj državi članici EU-a kako biste mogli ostvariti prava zajamčena nacionalnim pravom, na priznavanje vašeg braka primjenjivat će se nacionalno pravo države EU-a u kojoj tražite priznavanje. To znači da zemlje EU-a trenutačno mogu slobodno odlučivati hoće li priznati vaš brak kad je riječ o pravima dodijeljenima nacionalnim pravom države članice u kojoj tražite priznavanje. Ta prava uključuju pravo na nasljeđivanje, pravo na uzdržavanje (na primjer, u slučaju razvoda) i pravo na obiteljske naknade.

Općenito, sve države članice EU-a priznaju heteroseksualni brak sklopljen u drugoj državi članici EU-a kad je riječ o pravima zajamčenima nacionalnim pravom, ali to nije uvijek slučaj kod istospolnih brakova. Trenutačno će samo države članice EU-a koje dopuštaju istospolne brakove takvim brakovima sklopljenima u drugoj državi članici EU-a u načelu priznati prava zajamčena nacionalnim pravom. To su: Austrija, Belgija, Danska, Finska, Francuska, Grčka, Irska, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Slovenija, Španjolska i Švedska. Priznavanje istospolnih brakova moguće je i u Islandu, Norveškoj i Švicarskoj.

Priznavanje i registracija braka

U pravilu će nadležna tijela u državi članici EU-a u kojoj sklapate brak upisati vaš brak u matične knjige.

Ako sklopite brak u zemlji EU-a koja nije vaša matična država, možda ćete htjeti da vaš brak bude priznat i evidentiran i u matičnoj državi članici. Priznavanje braka u vašoj matičnoj zemlji EU-a obično će uključivati upisivanje vašeg braka u matične knjige matične države članice EU-a.

Nadležna tijela vaše matične države članice EU-a upisat će ga u skladu s nacionalnim pravilima. Možete i upitati konzularni ured svoje matične zemlje možete li upisati svoj brak u konzularnom uredu ili biste to trebali učiniti u matičnoj zemlji.

Ako ne sklopite brak u svojoj zemlji podrijetla, obično ga niste dužni priznati i upisati i u vašoj matičnoj zemlji. Međutim, u nekim slučajevima priznavanje i registracija braka u vašoj matičnoj državi članici EU-a bit će potrebni ako želite ostvariti prava zajamčena nacionalnim pravom (na primjer, za potrebe nasljeđivanja ili obiteljskih doplataka) u vašoj matičnoj državi članici EU-a ili u drugoj državi članici EU-a.