Brak
Građanski brak je pravni status koji postoji u svim zemljama EU-a. Međutim, na partnerstva kao što su registrirana partnerstva i izvanbračne zajednice primjenjuju se drukčiji propisi nego na brak.
Nacionalni propisi o braku razlikuju se među zemljama EU-a, uglavnom kad je riječ o:
- pravima i obvezama bračnih drugova – primjerice u pogledu imovine ili prezimena nakon sklapanja braka
- odnosu između vjerskog i građanskog braka – u nekim se zemljama EU-a vjerski i građanski brak tretiraju jednako, a u drugima ne; ako se nakon što ste sklopili samo vjerski brak preselite u drugu zemlju EU-a, provjerite kako će se to odraziti na status vašeg braka u zemlji EU-a u koju ste se preselili
- pravu na sklapanje braka za istospolne parove – trenutačno se to pravo može ostvariti u sljedećim zemljama EU-a: Austriji, Belgiji, Danskoj, Estoniji, Finskoj, Francuskoj, Grčkoj, Irskoj, Luksemburgu, Malti, Nizozemskoj, Njemačkoj, Portugalu, Sloveniji, Španjolskoj i Švedskoj. Istospolni brak moguć je i u Islandu, Norveškoj i Švicarskoj.
Više informacija o pravilima i obvezama bračnih parova u zemljama EU-a potražite na internetskim stranicama nacionalnih tijela u nastavku.
Odaberite svoju državu
Prekogranični brakovi u EU-u
Riječ je o brakovima koji uključuju različite zemlje EU-a, na primjer ako stupite u brak s nekim tko ima različito državljanstvo ili ako sklopite brak u zemlji EU-a čiji niste državljanin.
Što treba provjeriti prije vjenčanja
Provjerite propisi koje zemlje se primjenjuju na vaš brak i na režim vaše bračne stečevine. To će uvelike utjecati na vaša prava i obveze kao bračnih drugova.
Ako sklapate brak u nekoj drugoj zemlji EU-a, a ne u onoj u kojoj živite, provjerite kod nadležnih tijela obje zemlje EU-a koje su formalnosti potrebne kako bi vaš brak bio pravovaljan u objema. Na primjer, mogu postojati određeni zahtjevi u pogledu registracije ili objave.
Što nakon sklapanja braka
Vaš brak sklopljen u nekoj od zemalja EU-a u načelu će biti priznat u svim drugim zemljama EU-a, iako se to ne odnosi u potpunosti na istospolne brakove.
Priznavanje braka u drugoj zemlji EU-a – prava zajamčena na temelju prava EU-a i nacionalnog prava
Ako ste sklopili brak u nekoj od zemalja EU-a i želite da se prizna u vašoj matičnoj zemlji EU-a ili u nekoj drugoj zemlji EU-a, imajte na umu da postoji razlika između:
- prava zajamčenih pravom EU-a, kao što je pravo na slobodno kretanje, koje uključuje pravo na preseljenje i život s bračnim drugom u drugoj zemlji EU-a, i
- prava zajamčenih nacionalnim pravom zemlje EU-a u kojoj tražite priznavanje, kao što su pravo nasljeđivanja i uzdržavanja za vas i vašeg bračnog druga ili pravo na obiteljske doplatke.
Ako sklopite brak u jednoj od zemalja EU-a, sve su zemlje EU-a dužne u skladu s pravom EU-a priznati vaš brak kad je riječ o pravima zajamčenima pravom EU-a, posebno pravu na slobodno kretanje, koje uključuje pravo na preseljenje i život s bračnim drugom u drugoj zemlji EU-a. Obveza zemalja EU-a da priznaju vaš brak kad je riječ o pravima zajamčenima pravom EU-a primjenjuje se bez obzira na to je li riječ o heteroseksualnom ili istospolnom braku.
Ako ostvarite pravo na slobodno kretanje i preselite se kako biste živjeli i radili u drugoj zemlji EU-a, vaš bračni drug može se preseliti i živjeti s vama. Provjerite propise o boravku za:
Međutim, ako sklopite brak u nekoj od zemalja EU-a i želite da se on prizna u vašoj matičnoj zemlji EU-a ili u drugoj zemlji EU-a kako biste mogli ostvariti prava zajamčena nacionalnim pravom, na priznavanje vašeg braka primjenjivat će se nacionalno pravo zemlje EU-a u kojoj tražite priznavanje. To znači da zemlje EU-a trenutačno mogu slobodno odlučivati hoće li priznati vaš brak kad je riječ o pravima iz nacionalnog prava zemlje u kojoj tražite priznavanje. Ta prava uključuju pravo na nasljeđivanje, pravo na uzdržavanje (na primjer u slučaju razvoda) i pravo na obiteljske naknade.
Sve zemlje EU-a uglavnom priznaju heteroseksualni brak sklopljen u drugoj zemlji EU-a kad je riječ o pravima zajamčenima nacionalnim pravom, ali to nije uvijek slučaj kod istospolnih brakova. Trenutačno će samo zemlje EU-a koje dopuštaju istospolne brakove takvim brakovima sklopljenima u drugoj zemlji EU-a u načelu priznati prava zajamčena nacionalnim pravom. To su: Austrija, Belgija, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Grčka, Irska, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Slovenija, Španjolska i Švedska. Priznavanje istospolnih brakova moguće je i u Islandu, Norveškoj i Švicarskoj.
Priznavanje i registracija braka
U pravilu će nadležna tijela u zemlji EU-a u kojoj sklapate brak upisati vaš brak u matične knjige.
Ako sklopite brak u zemlji EU-a koja nije vaša matična zemlja, možda ćete htjeti da vaš brak bude priznat i registriran i u vašoj matičnoj zemlji. Za priznavanje braka u vašoj matičnoj zemlji EU-a obično će biti potrebno upisivanje vašeg braka u matične knjige matične zemlje EU-a.
Nadležna tijela vaše matične zemlje EU-a registrirat će ga u skladu s nacionalnim pravilima. S konzularnim uredom svoje matične zemlje provjerite možete li registrirati svoj brak u konzularnom uredu ili to trebate učiniti u svojoj matičnoj zemlji.
Ako brak ne sklopite u svojoj zemlji podrijetla, obično ne postoji obveza da se on prizna i registrira i u vašoj matičnoj zemlji. Međutim, u nekim će slučajevima priznavanje i registracija braka u vašoj matičnoj zemlji EU-a biti potrebni ako želite ostvariti prava zajamčena nacionalnim pravom (na primjer, za potrebe nasljeđivanja ili obiteljskih doplataka) u vašoj matičnoj zemlji EU-a ili u drugoj zemlji EU-a.
Primjer
Istospolni brak – što ako se nacionalne prakse razlikuju?
Emma, državljanka Belgije, sklopila je u Belgiji brak s Carine, državljankom Francuske. Kad se Emma, ostvarujući svoje pravo na slobodno kretanje, preselila u Italiju kako bi ondje živjela i radila, s njom je otišla i Carine. To je mogla učiniti jer su Emma i Carine u Italiji priznate kao bračni par za potrebe prava zajamčenih pravom EU-a, posebno prava na slobodno kretanje i život s članovima obitelji u drugoj zemlji EU-a.
Međutim, talijanska tijela Emmu i Carine nisu smatrala bračnim parom kad je riječ o pravima zajamčenima nacionalnim (talijanskim) pravom jer istospolni brak nije priznat u Italiji za potrebe tih prava.
Ipak, budući da su u Italiji omogućena registrirana partnerstva istospolnih parova, Emma i Carine mogu ostvariti ista prava kakva na temelju talijanskih zakona imaju parovi u registriranim partnerstvima (npr. kad je riječ o nasljeđivanju).
Vidjeti i:
Saznajte više o nacionalnim propisima o braku i režimima bračne stečevine.