Socijalno osiguranje

Svaka država EU ima svoje zakone o socijalnom osiguranju. Obveze i prava prema tim zakonima jednaki su za sve radnike u toj zemlji, bilo da su oni domaći ili iz inozemstva.

Međutim, nacionalni sustavi su koordinirani s propisima EU-a kako bi se osiguralo da osobe koje sele u drugu zemlju EU-a ne izgube svoje pravo na socijalno osiguranje (primjerice, mirovinsko i zdravstveno osiguranje), te da uvijek znaju koji se zakoni koje države na njih primjenjuju.

Prema propisima EU-a, na osobu se u datom trenutku primjenjuju zakoni o socijalnom osiguranju samo jedne države - tako da svoje socijalne doprinose moraju plaćati samo u toj državi.

Općenito, primjenjuju se zakoni države u kojoj osoba radi (kao zaposlenik ili je samozaposlena) te se doprinosi moraju plaćati u toj državi. Nije bitno gdje osoba živi (primjerice, ako putuje na posao) ili gdje joj je sjedište poslodavca.

Postoji iznimka za radnike upućene u inozemstvo na razdoblje kraće od 2 godine: oni mogu ostati osigurani i plaćati doprinose u državi iz koje su upućeni.

Za osobe koje u isto vrijeme rade u više od jedne države, posebni propisi određuju čiji zakoni se primjenjuju i u kojoj državi se plaćaju doprinosi.

Pristup informacijama za pojedine zemlje.