Brak
Građanski brak je pravni status koji postoji u svim zemljama EU-a. Međutim, na partnerstva kao što su civilna i registrirana partnerstva ili de facto bračne zajednice primjenjuju se drukčiji propisi nego na brak.
Nacionalni propisi o braku u EU-u razlikuju se od zemlje do zemlje, uglavnom kad je riječ o:
- pravima i obvezama bračnih drugova – npr. u vezi s imovinom ili prezimenom nakon sklapanja braka
- odnosu između vjerskog i građanskog braka – u nekim se zemljama EU-a vjerski i građanski brak tretiraju jednako, a u drugima ne. Ako se nakon što ste sklopili samo vjerski brak preselite u drugu zemlju EU-a, provjerite kako će se to odraziti na status vašeg braka u zemlji EU-a u koju ste se preselili
- pravu istospolnih parova na sklapanje braka – trenutačno se to pravo može ostvariti u sljedećim zemljama EU-a: Austrija, Belgija, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Grčka, Irska, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Slovenija, Španjolska i Švedska. Istospolni brak može se sklopiti i u Islandu, Norveškoj i Švicarskoj.
Saznajte više o nacionalnim propisima o braku i režimima bračne stečevine.
Prekogranični brakovi u EU-u
Riječ je o brakovima koji uključuju različite zemlje EU-a, na primjer ako stupite u brak s nekim tko ima različito državljanstvo ili ako sklopite brak u zemlji EU-a čiji niste državljanin.
Što treba provjeriti prije vjenčanja
Provjerite čiji se propisi primjenjuju na vaš brak i na režim vaše bračne stečevine. To će uvelike utjecati na vaša prava i obveze kao bračnih drugova.
Ako sklapate brak u nekoj drugoj zemlji EU-a, a ne u onoj u kojoj živite, provjerite kod nadležnih tijela obiju tih zemalja koje su formalnosti potrebne kako bi vam brak bio priznat u objema. To na primjer može biti obveza registracije ili objave.
Nakon sklapanja braka
U načelu, vaš brak sklopljen u zemlji EU-a bit će priznat u svim drugim zemljama EU-a, iako se to ne odnosi u potpunosti na istospolne brakove.
Priznavanje braka u drugoj zemlji EU-a – prava zajamčena na temelju prava EU-a i nacionalnog prava
Ako ste sklopili brak u zemlji EU-a u kojoj ne živite i sad želite da vam se brak prizna u vašoj matičnoj zemlji ili nekoj drugoj zemlji EU-a, trebali biste imati na umu da postoji razlika između:
- prava zajamčenih pravom EU-a, kao što je pravo na slobodno kretanje, koje uključuje pravo na preseljenje i život s bračnim drugom u drugoj zemlji EU-a, i
- prava zajamčenih nacionalnim pravom zemlje EU-a u kojoj tražite priznavanje, kao što su pravo nasljeđivanja i uzdržavanja za vas i vašeg bračnog druga ili pravo na obiteljske doplatke.
Ako sklopite brak u zemlji EU-a, sve druge zemlje EU-a dužne su u skladu s pravom EU-a priznati vaš brak kad je riječ o pravima zajamčenima pravom EU-a, a posebno o pravu na slobodno kretanje, koje uključuje pravo na preseljenje i život s bračnim drugom u drugoj zemlji EU-a. Obveza država članica EU-a da priznaju vaš brak kad je riječ o pravima zajamčenima pravom EU-a primjenjuje se bez obzira na to je li riječ o heteroseksualnom ili istospolnom braku.
Ako ostvarite pravo na slobodno kretanje i preselite se kako biste živjeli i radili u drugoj državi članici EU-a, vaš bračni drug može se preseliti i živjeti s vama. Provjerite propise o boravku za sljedeće slučajeve:
Međutim, ako sklopite brak u zemlji EU-a u kojoj ne živite i želite da vam se brak prizna u vašoj matičnoj zemlji ili nekoj drugoj zemlji EU-a kako biste mogli ostvariti prava zajamčena nacionalnim pravom, na priznavanje vašeg braka primjenjivat će se nacionalno pravo zemlje EU-a u kojoj tražite priznavanje. To znači da zemlje EU-a trenutačno mogu slobodno odlučivati hoće li priznati vaš brak kad je riječ o pravima dodijeljenima nacionalnim pravom zemlje u kojoj tražite priznavanje. Ta prava uključuju pravo na nasljeđivanje, pravo na uzdržavanje (na primjer, u slučaju razvoda) i pravo na obiteljske naknade.
Općenito, sve zemlje EU-a priznaju heteroseksualni brak sklopljen u drugoj zemlji EU-a kad je riječ o pravima zajamčenima nacionalnim pravom, ali to nije uvijek tako za istospolne brakove. Trenutačno samo zemlje EU-a u kojima je moguće sklopiti istospolni brak priznaju takve brakove sklopljene u drugim zemljama kad je riječ o pravima zajamčenima nacionalnim pravom. To su: Austrija, Belgija, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Grčka, Irska, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Slovenija, Španjolska i Švedska. Istospolne brakove priznaju i Island, Norveška i Švicarska.
Priznavanje i registracija braka
U pravilu će nadležna tijela u zemlji EU-a u kojoj sklopite brak upisati vaš brak u matične knjige.
Ako sklopite brak u zemlji EU-a koja nije vaša matična zemlja, možda ćete htjeti da se vaš brak prizna i upiše i u vašoj matičnoj zemlji. Priznavanje braka u vašoj matičnoj zemlji EU-a obično će uključivati upisivanje vašeg braka u matične knjige.
Nadležna tijela vaše zemlje upisat će ga u skladu s nacionalnim pravilima. S konzularnim uredom svoje matične zemlje provjerite možete li upisati svoj brak u konzularnom uredu ili biste to trebali učiniti u svojoj matičnoj zemlji.
Ako brak ne sklopite u svojoj zemlji podrijetla, obično niste dužni zatražiti da ga ona prizna i upiše. Međutim, ako želite ostvariti prava zajamčena nacionalnim pravom (na primjer, za potrebe nasljeđivanja ili obiteljskih doplataka) u svojoj matičnoj ili drugoj zemlji EU-a, u nekim slučajevima bit će potrebno da vaša matična zemlja prizna i upiše vaš brak.
Primjer
Istospolni brak – što ako se nacionalne prakse razlikuju?
Emma, Belgijka, sklopila je u Belgiji brak s Carine, državljankom Francuske. Kad se Emma, ostvarujući svoje pravo na slobodno kretanje, preselila u Italiju kako bi ondje živjela i radila, Carine je otišla s njom. To je mogla učiniti jer Italija priznaje njihov brak za potrebe prava zajamčenih pravom EU-a, posebno prava na slobodno kretanje i život s članovima obitelji u drugoj zemlji EU-a.
Međutim, talijanska tijela Emmu i Carine nisu smatrala bračnim parom kad je riječ o pravima zajamčenima nacionalnim (talijanskim) pravom jer istospolni brak nije priznat u Italiji za potrebe tih prava.
Ipak, budući da se u Italiji mogu registrirati partnerstva istospolnih parova, Emma i Carine mogu ostvariti ista prava kakva na temelju talijanskih zakona imaju parovi u registriranim partnerstvima (npr. na nasljeđivanje).