European Youth Portal
Information and opportunities for young people across Europe.

Youth Up i Ajla

Ajla, mlada volonterka Centra za edukaciju mladih iz Travnika je podijelila svoje prvo iskustvo razmjene mladih.

Kao što sve u životu dođe i prođe, tako je došao i ovaj septembar, a sa sobom poveo najljepše momente moga života koje definitivno nikad neću moći zaboraviti. Vjerujem da se sve dešava sa razlogom, pa tako i moja (ne)sposobnost za pakovanje jedan sat pred polazak. U kofer sam strpala pola ormara, mali dio Bosne i Hercegovine (hediju/kesu sa kafom, šećerom i  Vlašićkim sirom) i još mnogo stvari za “ne daj Bože” situacije.

Tako spakovana,  zaputila sam se u Zadar na moju prvu međunarodnu razmjenu sa još četiri predivne osobe, Adnom, Amnom, Sarom i našom prijateljicom, kraljicom, sestrom, mamom – Amelom. Sedam sati noćne vožnje autobusom  do Zadra spada u najdraže vožnje ikada. Nakon autobusa i skupo plaćenog taksija do hostela, došle smo na recepciju, gdje saznajemo da smo sve u različitim sobama, te ih moramo dijeliti sa još dvije ili tri cure. Ušla sam  u sobu i zatekla dvije osobe pokrivene po glavi u dubokom snu. Preostalih par sati do jutra sam provela spavajući, naravno. Probudila sam se i upoznala dvije nevjerovatne osobe, Simonu iz Bugarske i Kasiu iz Poljske. Nakon doručka, zaputile smo se u konferencijsku salu, gdje nas je bilo četrdeset i dvoje. Toliko različitih imena, lica i osobina na jednom mjestu, toliko da je bilo nemoguće ne naći barem jednu osobu koja ti odgovara. Prvo smo se upoznavali ili bolje reći pokušavali upoznati, jer nas je bilo previše da bismo mogli zapamtiti sva imena.
Prvog dana nismo samo upoznali ljude, već i Zadar. Moja grupa, u kojoj je bila djevojka iz Turske, Bugarske, momak iz Grčke i ja, imala je zadatak da pronađe pet obilježja grada Zadra od kojih su nam najzanimljivije bile Morske orgulje.Tri sata smo pješačili  do grada, po gradu i po povratku do hostela. To je bilo jedno od najboljih iskustava, ono kada se nalazite u grupi u kojoj niko ne razumije vaš jezik, pa se sporazumijevate engleskim, kada niko ne zna gdje idete ni kuda, kada vam niko ni na ulici ne zna pomoći jer su svi turisti. Ipak smo uspjeli pronaći svih pet lokacija bez korištenja navigacije i vratiti se na večeru. Nakon večere imali smo „quiz night“ koji je predvodio fenomenalni Tomislav, osoba koja nas je uvijek nasmijavala i unosila pozitivnu energiju. Dan poslije smo išli na plažu uprkos ne tako visokoj temperaturi.
Dani su brzo prolazili, svaki bolji od prethodnog. Jedan od zadataka nam je bio da zaradimo novac u što kraćem vremenskom periodu. Nakon sat vremena planiranja i hrpu ideja, ipak smo se odlučili na onu meni najdražu – fotografisati ljude, te naplatiti fotografije iznosom kojim oni žele. Do grada smo išli autom u kojem nas je bilo osam. Ja sam se vozila u gepeku sa mojoj dragom Kasiom i njenom drugaricom iz Poljske. Kako nas policija nije zaustavila i nismo platili kaznu, bili smo na pozitivnoj nuli. Sada je tu cifru trebalo povećati, pa smo krenuli u pobjedu. Prvih pola sata, cifra je ostala ista, sve dok na šarm nismo besplatno ušli u crkvu sv. Donata, te počeli prikupljati prve kovanice. Kada smo sve sumirali, imali smo iznos od 160 HRK. Umorni, ali sretni, vratili smo se u hostel i uživali u ostaku dana. Kasnije smo taj novac iskoristili za plaćanje taksija koji nas je odveo na odredište našeg sljedećeg zadatka. Naime, imali smo dogovoren sastanak sa predstavnicima  Agencije za razvoj Zadarske županije. To je ujedno bila i najpoučnija naučena stvar na ovoj razmjeni.

Tri večeri smo imali tzv. interkulturalne večeri, gdje se svaka država predstavila na najbolji mogući način, kako kroz teoriju, tako i kroz kuhinju. Imali smo priliku probati tradicionalne poslastice iz svake države. Mi smo kao pravi bosanci počastili raju suđukom, mesom, sirom, kafom, hurmašicama i domaćim sokom od zohve.
 
Posljednju noć smo svi ostali budni da bismo mogli ispratiti osobe koje idu ranije. Pošto je ovo putovanje bilo veličanstveno, moralo je imati i veličanstven kraj. S koferima u rukama, zaputile smo se pješke na autobusnu stanicu udaljenu više od 5km. Nešto manje od 2 km do odredišta, kiša nas je počela ispraćati na dostojanstven način. Nakon dva sata hodanja i neprospavane noći, slijedilo je sedam sati vožnje. Napustili smo grad na vrijeme i izbjegle veliku poplavu koja je zahvatila cijeli Zadar. Umorne, gladne i nenaspavne stigle smo u naš Travnik. Ali ono najbitnije je da smo se vratile sa novim iskustvom, novim prijateljima i znanjem pomoću  kojeg  ćemo se boriti za bolju budućnost.

Veliko hvala Europskom domu Slavonski Brod i Centru za edukaciju mladih bez kojeg ovo ne bi bilo moguće i što  ponosno mogu reći da sam dio najljepše priče Travnika – Centra za edukaciju mladih !

Published: Tue, 02/01/2018 - 09:43


Tweet Button: 


Info for young people in the western balkans

Need expert help or advice?

Ask us!