Glavni sadržaj

Povijest Europske unije 2000. – 2009.

Daljnje širenje

Milijuni Europljana sad se koriste novom valutom – eurom. Nakon napada otetim zrakoplovima u New Yorku i Washingtonu, 11. rujna 2001. postaje sinonim za međunarodni terorizam. Zemlje počinju tješnje surađivati u borbi protiv kriminala. Čak deset novih članica ulazi u EU 2004., a 2007. još i Bugarska i Rumunjska, čime se briše podjela Europe na istok i zapad. Financijska kriza pogađa svjetsko gospodarstvo u rujnu 2008. Ugovorom iz Lisabona osiguravaju se suvremene institucije i učinkovitije metode rada.

26. veljače 2001. – Ugovor iz Nice

Čelnici EU-a potpisuju Ugovor iz Nice. Cilj je reformirati institucije kako bi EU mogao učinkovito funkcionirati kad bude brojao 25 zemalja članica i pripremiti se za pristupanje sljedeće velike skupine novih članica. Ugovor je stupio na snagu 1. veljače 2003.

11. rujna 2001. – teroristički napadi u Sjedinjenim Američkim Državama

Otetim zrakoplovima srušeni su tornjevi Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku i oštećena je zgrada Pentagona u Washingtonu. Poginulo je gotovo 3000 osoba. Zemlje EU-a odlučno stoje uz Sjedinjene Države u borbi protiv međunarodnog terorizma.

1. siječnja 2002. – puštanje novčanica i kovanica eura u optjecaj u 12 zemalja

Novčanice i kovanice eura postale su zakonska valuta u 12 zemalja EU-a (Grčka se 2001. pridružila europodručju, a još se zemalja pridružilo nakon 2002.). Njihovo tiskanje, kovanje i puštanje u optjecaj velik je logistički pothvat. Novčanice su jednake u svim zemljama. Kovanice imaju jednu standardnu stranu, a na drugoj je nacionalni amblem.

31. ožujka 2003. – mirovne operacije na Balkanu

U okviru svoje vanjske i sigurnosne politike EU preuzima operacije za očuvanje mira na Balkanu – prvo u bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji (danas Sjeverna Makedonija), a zatim u Bosni i Hercegovini. U oba su slučaja jedinice NATO-a zamijenjene snagama pod vodstvom EU-a.

1. svibnja 2004. – deset novih zemalja

Cipar i Malta pristupaju EU-u zajedno s osam zemalja srednje i istočne Europe: Češkom, Estonijom, Mađarskom, Latvijom, Litvom, Poljskom, Slovačkom i Slovenijom te napokon nestaje podjela Europe nakon Drugog svjetskog rata.

29. svibnja – 1. lipnja 2005. – Ustav EU-a

Glasači u Francuskoj i Nizozemskoj odbacuju Ugovor o Ustavu za Europu koji je 25 država članica EU-a potpisalo u listopadu 2004.

1. siječnja 2007. – dobrodošlica EU-a Bugarskoj i Rumunjskoj

Još dvije zemlje iz istočne Europe, Bugarska i Rumunjska, pristupaju Europskoj uniji te broj država članica raste na 27.

13. prosinca 2007. – Ugovor iz Lisabona

Svih 27 zemalja EU-a potpisuje Ugovor iz Lisabona, kojim se izmjenjuju prethodni ugovori. Njime se želi povećati demokratičnost, učinkovitost i transparentnost Europske unije, čime bi se ojačala i njezina sposobnost da se suoči s globalnim izazovima poput klimatskih promjena, pitanja sigurnosti i održivog razvoja. Sve zemlje EU-a ratificirale su Ugovor prije njegova stupanja na snagu 1. prosinca 2009.

Rujan 2008. – globalna gospodarska kriza

Teška financijska kriza pogađa svjetsko gospodarstvo. Problemi počinju s hipotekarnim kreditima u SAD-u, a s teškoćama se suočavaju i mnoge europske banke. Kriza potiče zemlje EU-a na bližu gospodarsku suradnju.