EU nije uvijek bio ovako velik kao danas. Kad su 1951. europske zemlje započele gospodarsku suradnju, samo su Belgija, Njemačka, Francuska, Italija, Luksemburg i Nizozemska bile u to uključene.
S vremenom je sve više zemalja odlučilo sudjelovati. Unija je sadašnju veličinu od 28 država članica dosegla pristupanjem Hrvatske 1. srpnja 2013.
Brexitu: Ujedinjena Kraljevina zasad ostaje punopravni član EU-a te se prava i obveze i dalje u potpunosti primjenjuju u Ujedinjenoj Kraljevini i na nju.
| Godina pristupanja | Zemlje |
|---|---|
|
1.1.1958. |
Belgija |
| Francuska | |
| Italija | |
| Luksemburg | |
| Nizozemska | |
| Njemačka | |
| 1.1.1973. | Danska |
| Irska | |
| Ujedinjena Kraljevina | |
|
1.1.1981. |
Grčka |
| 1.1.1986. | Portugal |
| Španjolska | |
| 1.1.1995. | Austrija |
| Finska | |
| Švedska | |
| 1.5.2004. | Cipar |
| Češka | |
| Estonija | |
| Latvija | |
| Litva | |
| Mađarska | |
| Malta | |
| Poljska | |
| Slovačka | |
| Slovenija | |
| 1.1.2007. | Bugarska |
| Rumunjska | |
| 1.7.2013. | Hrvatska |
Ukratko o svim državama članicama EU-a
Euro (€) je službena valuta u 19 od 28 država članica. Te države zajedno čine europodručje.
U kojim se državama upotrebljava euro?
Schengensko područje jedno je od najvećih postignuća EU-a. To je područje bez unutarnjih granica, područje u kojem se građani, državljani zemalja izvan EU-a, poslovni ljudi i turisti mogu slobodno kretati bez kontrola na granicama. Od 1985. postupno je raslo i danas obuhvaća gotovo sve države članice EU-a i nekoliko pridruženih zemalja izvan EU-a.
Države schengenskog područja ukinule su unutarnje granice, ali i postrožile kontrole na zajedničkoj vanjskoj granici na temelju schengenskih pravila kako bi se zajamčila sigurnost ljudi koji žive i putuju u schengenskom području.
Popis zemalja u schengenskom području
Dodatne informacije o schengenskom području
Pristupanje EU-u složen je postupak koji se ne odvija preko noći. Kad država podnositeljica zahtjeva ispuni uvjete za članstvo, mora provesti pravila i propise EU-a u svim područjima.
Zahtjev za članstvo mogu podnijeti sve zemlje koje ispunjavaju uvjete za članstvo. Ti su uvjeti poznati kao kopenhaški kriteriji i uključuju tržišno gospodarstvo, stabilnu demokraciju i vladavinu prava te prihvaćanje sveukupnog zakonodavstva EU-a, uključujući euro.
Zemlja koja želi pristupiti EU-u podnosi zahtjev za članstvo Vijeću, koje traži od Komisije da ocijeni sposobnost podnositeljice zahtjeva da ispuni kopenhaške kriterije. Ako je mišljenje Komisije pozitivno, Vijeće mora odobriti pregovarački mandat. Pregovori se tada službeno otvaraju na temelju pojedinačnih slučajeva.
S obzirom na velik opseg pravila i propisa EU-a koje svaka država kandidatkinja mora donijeti kao svoje nacionalno pravo, pregovori često dugo traju. Kandidatkinje dobivaju financijsku, administrativnu i tehničku pomoć tijekom tog pretpristupnog razdoblja.
Ove su države u postupku prenošenja (tj. integriranja) zakonodavstva EU-a u nacionalno pravo:
Potencijalne države kandidatkinje još ne ispunjavaju uvjete za članstvo u EU-u.
Dodatne informacije o proširenju