Europski portal za mlade
Informacije i mogućnosti za mlade u Europi

Intervju s Matejom Kušić - Kako koristiti Erasmus+ mogućnosti

Mreža udruga Zagor provela je intervju s Matejom Kušić iz Marije Bistrice koja je sudjelovala u nizu mobilnosti.

Tijekom listopada se provodi Time to move kampanja u cijeloj Europi. Mreža udruga Zagor, kao jedna od Eurodesk multiplikatora u Hrvatskoj, također sudjeluje u provedbi aktivnosti u sklopu kampanje.

Cilj Time to move kampanje je prvenstveno informiranje mladih o europskim mogućnostima, kako sudjelovati u projektima diljem Europe i šire te kako koristiti stečeno iskustvo u budućnosti.

Nadamo se da će vas intervju koji smo proveli s Matejom potaknuti na korištenje tih europskih mogućnosti.

Intervju je provela naša Sandra, a o svojim iskustvima govori MATEJA KUŠIĆ iz Marije Bistrice koja je sudjelovala u nizu mobilnosti.

 

Sandra: Kada i kako si čula za mogućnost mobilnosti mladih u svrhu učenja/volontiranja diljem Europe i izvan nje, odnosno za Erasmus+?

Mateja: Za studentske razmjene u sklopu programa Erasmus+ saznala sam tijekom fakulteta, ali tada u mojoj grupi psihologa to još nije bilo toliko popularno- više su na razmjene išli studenti jezika. Žao mi je što nisam iskoristila i tu mogućnost, ali sam se ugodno iznenadila kada sam kasnije saznala da postoje programi i za nas koji više ne studiramo. Moja prva razmjena mladih bila je krajem 2016. u Daugavpislu u Latviji. Preko jedne udruge u suradnji s HZZ-om bile su organizirane radionice o socijalnom poduzetništvu, a kako sam tada bila nezaposlena, prijavila sam se. U sklopu tih radionica, najaktivniji od nas bili su nagrađeni putem u Latviju na razmjenu o tradicionalnim ručnim radovima i tako sam se ja uputila kao vođa tima. Svaka grupa sudionika predstavila je svoje tradicionalne radove pa smo tako moja grupa i ja donijeli drvene zagorske igračke pod zaštitom UNESCO-a i tamo ih ukrašavali tradicionalnim uzorcima.

 

Sandra: Erasmus+ nudi mogućnosti sudjelovanja u inozemnim aktivnostima, koju mogućnost si ti koristila? Jesi li putovala pomoću Erasmus+ kao pojedinka ili kao osoba koja radi s mladima?

Mateja: Nakon Latvije ušla sam u cijelu priču o Erasmus+ projektima i sve se više informirala o drugim mogućnostima. Tamo sam upoznala jednu mladu Španjolku koja se baš vraćala sa svog EVS-a (Europske volonterske službe) iz Rumunjske. Kada mi je opisala o čemu se radi, prepoznala sam EVS kao priliku za odlazak u inozemstvo i volontiranje u području koje mi je profesionalno zanimljivo. U roku od 2 mjeseca pronašla sam projekt, prošla selekciju i uputila se na 12 mjeseci u Litvu (čini se da me uz baltičke zemlje nešto posebno veže :P). EVS sam odradila kao pojedinka, a krajem kolovoza ove godine, sudjelovala sam u Rumunjskoj na treningu za osobe koje rade s mladima jer sam trenutno koordinatorica aktivnosti u Klubu za mlade Zagreb. To je bio trening za facilitiranje aktivnosti koje unaprjeđuju kompetencije za bolju zapošljivost mladih i bio je jako koristan za posao koji sada radim.

 

Sandra: Kako si se odlučila na cijelu priču? Koji su bili tvoji poticaji da kreneš putovati u svrhu učenja?

Mateja: Brzo sam, nakon odrađenog staža u struci, shvatila da me formalno obrazovanje i diploma ne zadovoljavaju - osobno u smislu da imam konstantnu unutarnju potrebu nešto novo učiti, informirati se, razmjenjivati iskustva i slično, a profesionalno u smislu da je nužno neprestano nadograđivati znanje za konkurentnost na tržištu rada i profiliranje u struci i izvan nje. Inače sam veliki zagovornik cjeloživotnog učenja jer mislim da ljudi počinju stariti kada krenu stagnirati i misliti da već znaju sve što im je u životu potrebno.

 

Sandra: U koje zemlje si putovala pomoću Erasmus+ i koje si destinacije vidjela tijekom svojih putovanja? Koliko dugo si boravila u nekoj zemlji?

Mateja: Bila sam na 10-dnevnoj razmjeni mladih u Latviji, 12-mjesečnom EVS-u u Litvi i 10-dnevnom treningu u Rumunjskoj. Tijekom EVS-a sam dosta turistički putovala u okolne zemlje (Latvija, Estonija, Poljska, Njemačka i Danska).

 

Sandra: Koja iskustva si stekla tijekom svojih putovanja? Je li bilo i negativnih iskustava?

Mateja: Iskustva su većinom bila pozitivna. Bilo je ponekad razočaranja što se tiče smještaja i hrane, ali sve se to preživi jer su ljudi obično jako zanimljivi i inspirativni pa ti to više ni nije bitno. Na EVS-u u Vilniusu je bilo najviše oscilacija, ali to je normalno tijekom tako dugog razdoblja. Na početku su svi u fazi euforije jer je sve novo, moraš se konstantno koncentrirati da se ne izgubiš, budeš umoran jer cijeli dan pričaš engleski. Ubrzo se navikneš na sve te promjene, stekneš društvo, zbližiš se s kolegama, u stanu se počinješ osjećati kao doma, engleski ti postane skroz uobičajen, ali za blagdane fali obitelj. Za Uskrs sam s cimerima iz Srbije i Francuske radila obiteljski ručak - svoju prvu šunku u kruhu, a za Božić me kolegica pozvala na večeru u svoju obitelj što je bilo stvarno jako lijepo. U centru za mlade u kojem sam volontirala ja sam im bila prvi EVS volonter pa je trebalo i meni i njima da se uhodamo. Od velikog značaja su on-arrival i mid-term trening gdje se komentiraju sve moguće situacije i emocionalna stanja kroz koja volonteri obično prolaze, tako da smo bili dobro pripremljeni. Najveća podrška smo si bili mi volonteri međusobno jer smo svi prolazili kroz slične situacije i razumjeli jedni druge.

 

Sandra: Jesu li ti postignuta iskustva pomogla u nekom periodu života i koliko su ta iskustva utjecala na tebe?

Mateja: Prva razmjena na kojoj sam saznala za ostale mogućnosti, otvorila mi je jedan sasvim novi svijet koji je baš za mene - putovanja, učenje, novi ljudi,… Ova iskustva su mi podigla samopouzdanje jer sam shvatila da se mogu snaći u raznim situacijama - i kad ne znaš jezik, kad si izgubljen i kad radiš nešto sasvim novo, vidiš da se sve nekako riješi, potrudiš se, pronalaziš nove načine i rješenja, moraš biti kreativan… A posebno su mi značajne informacije koje bih dobila od drugih sudionika - o tome kako stvari funkcioniraju u njihovoj zemlji, kakvi sve programi postoje na europskoj i globalnoj razini, koji su trendovi u području rada s mladima i sl.

 

Sandra: Jesi li se susrela s problemima prilikom putovanja ili u zemljama u kojima si boravila?

Mateja: Na sreću, svaki put sam došla gdje i kad sam trebala, ali i to je nešto što sam učila „u hodu’’- kako organizirati putovanje, kupiti karte, tražiti refundaciju troškova... Prvi put sam u Latviju išla sama busom na APV kao vođa tima i računala sam na to da će me autobusi ostaviti na kolodvorima gdje bi me trebali pokupiti sljedeći autobusi, ali to se nije dogodilo pa sam na licu mjesta sama morala tražiti od kuda mi je polazak. U Varšavi sam trebala na metro, a nisam imala zlote da kupim kartu, a nitko u blizini nije znao gdje je mjenjačnica. Na kraju mi je jedna draga gospođa dala svoju kartu i rekla da ne brinem - još uvijek je imam u novčaniku za sreću. Naučila sam da se moram bolje pripremati za putovanja. A s prijateljem sam jednom prilikom stopirala od Vilniusa do Tallinna i natrag i dogodila se situacija da smo zapeli nasred autoceste i nitko nam nije mogao stati. U jednom trenu sam plakala u panici, a onda smo odlučili hodati do najbliže benzinske i žicati ljude da nas povezu. I to je trajalo nekoliko sati, na kraju smo došli na svoju destinaciju, ali na takve stvari treba biti spreman kad se upuštaš u takve rizike. Također smo na putovanjima često koristili couch-surfing i uvijek sam imala pozitivna iskustva - ljudi su me stvarno lijepo znali ugostiti i ja se trudim biti jednako dobar domaćin kad ja ugošćujem couch-surfere.

 

Sandra: Ako ti se pruži ponovno prilika za mobilnost, hoćeš ju iskoristiti?

Mateja: Imam sreću što radim u udruzi koja nas potiče na dodatne edukacije i međunarodne treninge, tako da su svakako u planu još neke prilike za mobilnost. Velika mi je želja posjetiti Gruziju i Armeniju jer sam upoznala super ljude od tamo, ali naravno, također je važno da mi je tema razmjene ili treninga korisna.

 

Sandra: Na koji način ti je ovo iskustvo pomoglo (za posao, volontiranje i sl.)?

Mateja: Zahvaljujući EVS-u sam ustvari pronašla trenutni posao. Dva tjedna prije nego sam se vratila u Hrvatsku, volontirala sam na jednoj konferenciji o radu s mladima i tamo upoznala kolegu iz udruge u kojoj sada radim i razmijenila kontakte. Poslala sam im otvorenu molbu za posao i kada im se oslobodilo radno mjesto, zvali su me na razgovor.

 

Sandra: Jesi li koristila Youthpass?

Mateja: Da, dobila sam Youthpass za svaku aktivnost u kojoj sam sudjelovala. Uvijek se potrudim sama ispuniti po ključnim kompetencijama što sam naučila, tako da mi Youtpass za EVS ima 6 stranica. Youthpass je više alat za mene koji me tjera na refleksiju i osvješćivanje svega što sam naučila.

 

Sandra: Što želiš poručiti mladima koji razmišljaju putovati u sklopu programa Erasmus+?

Mateja: Svakako svima preporučam sudjelovanje u Erasmus-u, čak i ako mislite da možda niste za to - važno je upustiti se bez straha u nove izazove jer to je najučinkovitiji način učenja, osobito o sebi samima. Erasmus+ programi osiguravaju odličan sustav podrške na više razina i garantiraju višestruke dobiti, osobno i profesionalno.

 

HVALA MATEJI NA RAZGOVORU!

Autor članka: Mreža udruga Zagor

Objavljeno: sri, 25/10/2017 - 11:43


Tweet Button: 

New!


Info for young people in the western balkans

Potrebna vam je stručna pomoć ili savjet?

Pitajte nas!

Druge korisne poveznice