We noticed that you are using an older version of Microsoft Internet Explorer. This website is optimised for Internet Explorer version 9 and later, so please consider upgrading your browser so that you can enjoy all of this website's features. Visit the Microsoft website http://www.microsoft.com to download a newer version of Internet Explorer.

European Youth Portal

Information and opportunities for young people across Europe.


flag

School & university

© fotolia.com - Gennadiy Poznyakov

Moje ERASMUS iskustvo

Erasmus iskustvo je puno više od samog studiranja u inozemstvu. To je iskustvo koje otvara oči za nove mogućnosti, za sve prednosti i nedostatke koje imamo u našoj zemlji. Iskustvo koje me obogatilo kao osobu na mnogo načina.

 

Dolazak u TURKU


Kada smo moje dvije kolegice i ja došle u Turku, nismo bile niti svjesne da smo došle u grad u kojem ima na stotine internacionalnih studenata i to iz cijeloga svijeta.  Turku je grad u Finskoj, nešto veći od Osijeka i vrlo se jednostavno u njemu snalaziti. Gotovo svi pričaju engleski jezik i iskreno govoreći, niti u jednom trenutku se nisam osjećala kao stranac. 


Prve osobe koje smo upoznale u Turku, bile su naše tutorice. Naime, svakom se internacionalnom studentu, prije nego li dođe, dodijeli tutor/tutorica. Radi se o lokalnim studentima koji obično studiraju na istom fakultetu. Njihova je zadaća dočekati studenta na aerodromu, odvesti ga u smještaj te mu tih prvih dana pomagati da se snađe na fakultetu, ali i po gradu. Tutori imaju po 5-6 studenata kojima su na raspolaganju te na početku stalno organiziraju druženja sa svojim „štićenicima“ kako bi se studenti odmah na početku povezali. 


U Turku je sve podređeno Erasmus studentima. Organizacija je na vrhuncu. Počevši od samog dočeka studenta, organizacije smještaja i orijentacije te pomaganje studentu da se što bolje snađe i uklopi u Erasmus-Turku životni stil. Tutori, Starting package (Radi se o paketu koji student iznajmi, a koji također tutori preuzimaju prije nego student dođe. U njemu se nalaze sve neophodne stvari kao što su pokrivač, jastuk, pribor za jelo i sl.), orijentacijski tjedan, ESN – Erasmus Student Network

                                                               
ESN je studentska organizacija koja se brine o društvenom životu studenata koji je tamo izuzetno bogat. Na samom početku, organiziraju party dobrodošlice i tjedan orijentacije, dok kroz cijelu godinu organiziraju izlete po finskim gradovima, putovanja u susjedne zemlje, partijee (uvijek tematske), te događanja gdje se studenti mogu upoznati, družiti i razmjenjivati iskustva i tradicije. Često se pripremaju internacionalne večere na kojima se može učiti o raznim nacionalnim kuhinjama, ali i probati jela koja inače nemamo prilike probati. Također organiziraju jednovečernje „tečajeve“ na kojima se, primjerice, može naučiti kako peći tradicionalne finske kolače. Na samom kraju, organiziraju oproštajni party.


Turku je na dobrom položaju, stoga studenti puno putuju i izvan Finske. Najčešće destinacije su i one najbliže kao što su Stockholm, St Petersburg, Tallinn, Riga... ESN organizira putovanja i izlete po Finskoj, a najzanimljiviji je svakako put u selo Djeda Božićnjaka. 

 

Studenti na razmjeni su jako povezani i u kratkom roku postanu jedna velika, sretna obitelj.

 

Studiranje

 

TSE - Turku School of Economics glasi za vrlo kvalitetan fakultet, a, između ostalog, razlog leži i u činjenici da na TSE dolaze predavači iz cijeloga svijeta. Tako smo i mi imali prilike slušati i raditi sa profesorima iz Walesa, imati goste profesore iz Japana i Indije, goste predavače/poduzetnike iz Kine, te domaće poduzetnike iz Finske. Za mene je to bilo posebno jer sam slušala o iskustvima i poduzetničkim pothvatima koji su mi bili potpuno novi. Primjeri koji se ne koriste u našem školovanju, iskustva i ljudi koji su jedinstveni i koji se mogu vidjeti i čuti samo tamo.

 

TSE je vrlo dobro opremljen i ima nekoliko informatičkih kabineta koji su studentima uvijek na raspolaganju. Većina studenata svoje seminare, zadaće, ali i završne radove piše upravo u tim kabinetima. Na raspolaganju su im i 10 minute computers. Radi se o računalima koja se mogu koristiti samo 10 minuta, te po isteku izbacuju korisnika. Vrlo su korisni kada studenti u prolazu nešto žele ili trebaju provjeriti; primjerice, e-mail, raspored sati, dvorana i sl.. Na raspolaganju smo imali i besplatno printanje 300 stranica - za zadaće i seminare; knjižnicu koja je opremljena ispitnom literaturom, te smo sve knjige koje smo trebali za ispit, mogli posuditi u knjižnici i iz toga učiti.


Predavanja uglavnom nisu obvezna. Ne traju dulje od dva sata, osim ako nije u pitanju Intensive course, kada predavanja traju četiri sata dnevno, tri puta tjedno. No, predavanja iz intenzivnih kolegija traju samo dva tjedna. Uz predavanja, potrebno je pisati određene zadaće, seminare i projekte, koji ovisno o predmetu, mogu činiti i do 50% završne ocjene.


Sam program i odabir predmeta puno je fleksibilniji, te si svaki student sam kreira program i redoslijed polaganja. Na taj si način, Erasmus student sam bira sve predmete koje želi slušati i polagati. Čak i Finci, iako imaju poneke obvezne premete, većinu sami biraju te nisu ograničeni niti vremenom niti bodovima. U razgovoru sa kolegama Fincima, saznala sam da oni mogu završiti svih 5 studijskih godina u roku 3 kalendarske godine, a mogu čak polagati ispite sa viših godina, iako nisu položili ispite nižih godina. Nisu ograničeni na 30 ECTS bodova po semestru, te mogu polagati više ili manje od toga. U okviru svojih mogućnosti, sposobnosti te kapaciteta, sami kreiraju svoj studij.


Većina kolegija oblikovana je na način da pismeni ispit čini 50-60% završne ocjene. Preostalih 50-40% čine seminari ili projekti koji se mogu raditi u timu ili pak individualno, ovisi o kolegiju. Mi smo imali priliku raditi plan izlaska na međunarodno tržište za jedno finsko poduzeće koje se bavi dizajnerskim namještajem. Timovi su morali biti međunarodni tj. internacionalni studeni nisu mogli biti u timu s kolegama koji su iz iste zemlje kao i oni. To je bilo jedinstveno i jako zanimljivo iskustvo za sve iz kojeg smo puno naučili.

 

Ispiti

 

Literatura za ispit je opširna. Osim materijala s predavanja koji su uglavnom u Power Point obliku, potrebno je pročitati dvije do tri knjige po ispitu. Neki su nam profesori najavili da će iz svake knjige biti po jedno pitanje u ispitu, što je značilo - nema preskakanja!


Već sam spomenula da su Erasmus studenti poput velike, sretne obitelj koja se međusobno podržava i pomaže. Erasmus solidarnost se posebno odrazila u vrijeme ispita. Obzirom da je literatura bila opširna, podijelili smo dijelove knjiga te je svatko radio bilješke koje smo međusobno dijelili. Dijelile su se bilješke čak i onih studenata koji su u svojim zemljama slušali srodne predmete na engleskom jeziku. Učili smo grupno, zajedno povezivali stvari i pri tom se dobro zabavljali. 


Svi ispiti kreirani su u obliku esejskih pitanja. Kao i sve ostalo, studenti imaju mogućnost izbora čak i pod ispitom. Većina profesora na papir postavi primjerice šest pitanja, a student od ponuđenih šest, bira tri ili četiri na koja će odgovoriti. Ponekad bude i obveznih pitanja, ali gotovo uvijek postoji mogućnost odabira onoga što student  bolje zna.

 

Pitanja su opširno postavljena i  potrebno je pisati sve što se zna o tome. Preporučljivo je teoriju potkrijepiti primjerima. Svi ispiti traju ravno četiri sata, što znači da, ako profesor kasni i ako zbog gužve oko podjele papira i ulaska studenata u dvoranu ispit ne počne u 9:00 h kako je dogovoreno, već u 9:07 h, tada ispit traje do 13:07 h.

 

Rezultati

 

Obzirom da su ispiti opširni i potrebno je puno vremena za njihov ispravak, rezultati se čekaju i do mjesec dana. Svaki student pri upisu dobije svoju lozinku i korisničko ime s kojim se prijavljuje na stranicu na kojoj su svi podaci o tome koji predmeti su upisani, kada su rokovi i sl. Samo on/ona vidi svoje rezultate iz svih predmeta. 


Svaka medalja ima dvije strane, pa smo tako mi rezultate dobili mjesec dana kasnije, kada smo se već vratili kući. Na spomenutoj web stranici pisale su samo ocjene i ništa više od toga. Teško je, gotovo nemoguće doći do nekakve povratne informacije o tome zašto je ocjena takva kakva je, što je valjalo, a što nije. Problem je u tome što završnu ocjenu čini, primjerice, 60% ispit, a 40% seminar, što na samom kraju znači da mi nismo znali jesmo li bolje riješili ispit ili seminar i na koji način je sve skupa utjecalo na završnu ocjenu.


Nakon predavanja, učenja i ispita, studenti uglavnom odvoje vrijeme za nesmetano uživanje u blagodatima Finske i susjednih zemalja. Slijedi period nespavanja. Putovanja, izleti, izlasci, druženja, zajedničke večere, razgledavanje svega što se nije stiglo istražiti ranije, iskorištavanje svake minute dana (što je zapravo bilo puno minuta jer u to doba, u Finskoj, noći gotovo da nije niti bilo....neću pretjerati kada kažem da dva tjedna nisam vidjela noć); tih dana, spavanje se činilo kao sramotno gubljenje vremena.

 

Erasmus family

 

Erasmus obitelj. Tako smo se zvali. Velika, sretna, povezana obitelj u kojoj su zastupljene sve rase, sve religije i nacionalnosti. Zajedno smo kuhali, jeli, putovali, izlazili, slavili rođendane i blagdane, učili o tradicijama i običajima jedni drugih; učili kako se kaže „živjeli“ na 15 različitih jezika, smijali se jedni drugima, našim naglascima i izgovorima... iščuđavali se Fincima što stavljaju ananas u kupus salatu, te što za ručak piju čašu vode i čašu mlijeka; čudili se, što se oni nama čude jer na već pečenu pizzu stavljamo ketchup.


Erasmus iskustvo prepuno je ovakvih trenutaka. Sjediti za istim stolom sa vlastitim vršnjacima iz Finske, Švedske, Francuske, Njemačke, Belgije, Etiopije, Nigerije, SAD-a, Engleske, Češke, Slovačke, Kosova, Ukrajine, Italije, Poljske, Švicarske, Južne Koreje, Kine, Španjolske, Grčke, Rusije, Austrije, Venezuele, Perua, Estonije, ..., i Litve, slušati njihova iskustva, mogućnosti koje imaju te kako na njih gledaju; razgovarati o njihovom načinu života, njihovom viđenju budućnosti te planovima, problemima koji muče mlade u njihovim zemljama; otkrivati razlike u mentalitetu te vrijednosti koje nose u sebi i sve to uspoređivati sa  našom malom Hrvatskom - neprocjenjivo


Iskustvo koje otvara oči za nove mogućnosti, za sve prednosti i nedostatke koje imamo u našoj zemlji. Iskustvo koje me obogatilo kao osobu na mnogo načina. Postala sam svjesnija svoje situacije i svojih mogućnosti, kao i prednosti i nedostataka svog stila života.

Sve što smo učili jedni od drugih, situacije koje su proizlazile iz naših različitosti, svaki su dan činile avanturom.   

 

See you!

 

Ono o čemu nitko ne voli pričati, najteži je dio Erasmusa, a to je - kraj! Reći zbogom prijateljima i znati da više nikada nećemo biti svi na okupu, oko istog stola, zajedno jesti i piti sve te međunarodne specijalitete, zbijati šale jedni s drugima, puno je teže i tužnije nego što sam mislila da će biti. Puno me puta obuzela želja da ih sve potrpam u kofer i ponesem kući. Imala sam osjećaj da su ti ljudi oduvijek bili moji prijatelji, samo što ih nisam ranije upoznala.


Nakon mučnog pozdravljanja, suza, potpisivanja na  finske zastave i međusobnog darivanja, slijede obećanja da ćemo se vidjeti prvom prilikom. Padaju već i prvi planovi za posjećivanja, razmjena Skype imena te kućnih adresa... Pozdravljanja sa See you su obavezna, dok je Goodbye bila potpuno zabranjena riječ tih posljednjih dana. U današnje vrijeme Facebooka, Skypea te jeftinih aviokompanija, nije teško ostati u kontaktu sa dragim ljudima koji su „razbacani“ po svijetu i na tome smo svi zahvalni. 


Dvije su riječi koje uvijek izmame osmijeh na moje lice, a to su Erasmus i Finska. Erasmus iskustvo je puno više od samog studiranja u inozemstvu. Otići u stranu zemlju i biti okružen ljudima koji su, u svakom pogledu, potpuno drugačiji od vas samih, a u isto se vrijeme osjećati kao kod kuće, kao u obitelji kojoj pripadate, neopisiv je osjećaj. 

 

I za kraj, savjet onima koji razmišljaju o Erasmusu: Dosta ste čitali o mom iskustvu, steknite svoje! ;) 


Napisala: Katarina Modrić, PRONI Centar za socijalno podučavanje