Europski portal za mlade
Informacije i mogućnosti za mlade u Europi

Via Egnatia - ljepota sporog putovanja

Kako je to prehodati dio stare rimske ceste duge 1200 kilometara. Jelena je učinila baš to, a u planu su joj i nova putovanja.

05_2016_RZF (38).jpg

 

Via Egnatia- ljepota sporog putovanja

 

Oduvijek me hodanje znalo zavesti i odvesti u nepoznato. U svakom novom gradu koji bih posjetila prepustila bih se beskonačnom hodanju i gubljenju po periferiji. Mislim da me najviše očarava ta sloboda kretanja koja ovisi isključivo o vlastitom tijelu jer se krećem brzinom kojom želim, mogu stati kad hoću, mirisati, razgovarati i osluškivati ambijent i atmosferu u kojoj se nalazim.

 

Prije ljeta 2016. to je bio samo djelić čarolije koje mi je znalo pružiti hodanje. Kako sam živjela neko vrijeme u Italiji, čula sam za istraživačku skupinu  pod nazivom „Labaratorio Francigena“. Francigena je stara cesta koja je povezivala Rim i Cantebury. Naime, riječ je o  grupi strastvenih zaljubljenika u hodanje te studenata i profesora sa studija urbanistike I.U.A.V. u Veneciji koji promoviraju jedan drugačiji način putovanja i turizma. Iako mi je to sve bilo vrlo zanimljivo i privlačno nisam si najbolje mogla predočiti o čemu se tu zapravo radi sve dok im se nisam prošlog ljeta pridružila.

 

Cestu Francigenu su „odhodali“ te su započeli s novim projektom - Via Egnatia. Znala sam samo da se radi o staroj rimskoj cesti dugoj 1200 kilometara koja je spajala luku Drač u Albaniji te Konstantinopolis odnosno Istanbul. Rutu su podijelili u pet etapa, koje trebaju proći tijekom pet godina. Svake godine se radi jedna etapa koja traje dva tjedna. Projekt je započet 2015. kada su krenuli iz Albanije te stigli do Bitole.

 

Etapa za 2016. bila je Bitola - Thessaloniki. Sve što sam znala je da mi treba šator, vreća za spavanje i da 16. kolovoza moram biti u Bitoli. Kupila sam kartu i krenula otvorena prema svim mogućnostima. Naravno da nisam mogla niti pretpostaviti, a kamoli zamisliti da me čekaju dva čudesna tjedna u kojima ću s grupom od 50 nevjerojatnih ljudi dijeliti ovo putovanje kroz grčke planine, doline, zaseoke, gradove. Ideja grupe studenata s venecijanskog univerziteta jest oživjeti ponovno cestu Egnatiu promovirajući tzv. sporo putovanje. Budući da je unaprijed organizirana logistika putovanja, ostvarena je i konstruktivna komunikacija s lokalnim zajednicama kroz koje se prolazi s namjerom da aktivno budu uključeni u rekvalifikaciju Egnatie.

 

Naši „hoteli“ su većinom bila nogometna igrališta gdje smo podizali svoj tabor koji bi jutrom u roku od sat vremena pokupili i krenuli dalje, hodajući prema sljedećem odredištu. Takav nomadski život nas je primorao da budemo nečuveno sretni kada bi na kraju dana naišli na tuševe s toplom vodom i koji put možda i pravi krevet. No čvrsto zajedništvo i solidarnost grupe svakome od nas je davalo nadljudsku snagu da se prilagodimo svim uvjetima. Stanovnici naselja kojima smo prolazili nerijetko su nas gledali u čudu, no uvijek spremni pozdraviti, popričati i ponuditi pomoć. Iako su mnogi znali barem nešto engleskog, onima koji nisu razumjeli rekli bismo ono malo što smo naučili na grčkom „Thesaloniki metapodie“ („Do Soluna pješke“), na što bi oni napravili znak da smo ludi i ponudili nam da popijemo s njima tsipouro, njihovu inačicu rakije.

 

Mogu reći da su nam svima zagrijali srca svojom nevjerojatnom gostoljubivošću. Ono što mi je otvorilo potpuno novu perspektivu ovakvog putovanja je ta specifična distorzija vremena i prostora. Naime, hodati cijeli dan da bi prešao udaljenost od 30 kilometara na neki neobičan način usporava vrijeme te vrlo intenzivno spaja tvoje tijelo s ambijentom i pejzažom kroz koji se prolazi. Ne trebam niti spominjati da sam mobitel i sat pogledala tek svakih nekoliko dana. Nakon 10 dana bilo je skoro nezamislivo ući u autobus ili auto i ne kretati se nogama.

 

Važan element cijelog putovanja je bilo povijesno, pejzažno te urbanističko proučavanje ove, nekoć jedne od najvažnijih rimskih ruta, a danas potpuno zaboravljene i prekrivene tekovinama suvremenog doba.

Dana 30. kolovoza prešli smo 260 kilometara i stigli na naše odredište, dvomilijunski grad Thessaloniki odnosno Solun. Naše putovanje je završilo; ostala su nam dva dana odmora i zabave u ovom fascinantnom gradu, u kojem se ove godine 16. kolovoza ponovno sastajemo i krećemo u  novu pustolovinu prema našem sljedećem odredištu, gradu Kavaliju.

05_2016_MTL (343).JPG

 
Autorica: Jelena Petranović
(Udruga ZUM)

Objavljeno: uto, 13/06/2017 - 23:08


Tweet Button: 


Info for young people in the western balkans

Potrebna vam je stručna pomoć ili savjet?

Pitajte nas!