Tairseach Eorpach na hÓige
Eolas agus deiseanna do dhaoine óga ar fud na hEorpa.

Moje prekogranično iskustvo

© shutterstock.com - mangostock
Ana iz Osijeka donosi nam svoje iskustvo u međunarodnoj razmjeni volontera Hrvatska – Srbija

Jedinu pravu sigurnost u današnjem svijetu čovjeku mogu pružiti znanje, iskustvo i sposobnost.“ – Henry Ford

 

Jednog jutra dobila sam mail o mogućnosti prijave na natječaj za prekogranično volontiranje Osijek – Novi Sad preko Volonterskog centra Osijek, a na preporuku Regionalnog info-centra za mlade Osijek). Tada nisam ni sanjala da bih ja mogla biti ta koja će biti odabrana. Ipak, nakon par dana i kratkog promišljanja, poslala sam sve potrebne podatke i bila pozvana na razgovor. Kad su mi rekli da sam primljena kao najmlađa od 5 odabranih da predstavim Osijek i Info-centar za mlade osjećala sam se počašćeno, ali u isto vrijeme i veliki teret zbog očekivanja koja trebam ispuniti. Budući da je to bio pilot-projekt, nisam znala što očekivati niti što će me tamo dočekati, ali sam po dolasku u Novi Sad odmah ostala oduševljena. To oduševljenje nije me prošlo do zadnjeg dana pa ni do danas kada pišem ovaj članak.  Novi Sad oduševio me ne samo svojom ljepotom, već i prijatnošću ljudi i uvijek punih ulica. 

 

Dva tjedna volontiranja prošla su puno brže nego što sam mislila, svakim danom vrijeme mi je sve brže prolazilo, a sve sam više učila. Na kraju prvog tjedna odveli su nas na Salaš 137 gdje smo se upoznali s lokalnom kuhinjom, prekrasnim konjima i okuženjem. Iako smo imali mnogo tog isplanirano, već smo na kraju prvog tjedna shvatili da će nam ovo vrijeme razmjene prebrzo proći i da će nam jako nedostajati. Odlučili smo da nećemo vrijeme utrošiti na sve dogovorene stvari već jednostavno na upijanje svih dojmova i uživanje u svemu što Novi Sad sam po sebi nudi. Nismo požalili!

 

Udruga JAZAS u kojoj sam bila smještena nevladina je, neprofitna, humanitarna organizacija osnovana 1994. godine sa ciljem prevencije HIV/AIDS-a i pružanjem psihosocijalne pomoći ljudima koji žive sa ovom bolešću. U njoj uglavnom rade mladi ljudi, što je važno i po meni veliki plus jer je, kad već imaš problem, lakše pristupiti nekom svojih godina. Iako nisu imali puno zakazanih aktivnosti za vrijeme mog boravka, dobro su me uposlili i niti u jednom trenutku  se nisam osjećala suvišno. Radila sam i u dropIN kući koja se brine i osigurava smještaj za manjinske skupine ugroženih ljudi, to je mjesto nа kome se mogu potrаžiti sаvjeti, osjetiti ugodna odobrаvаjućа аtmosferа, orgаnizirаti filmske projekcije, druženjа, posuditi literаturа ili sаmo rаzgovаrаti sа drugimа sličnimа sebi. Tu sam upoznala tu drugu, manje sretnu  stranu ljudi koji se trude preživjeti u ovom ružnom, iskrivljenom društvu u kojem živimo. 

 

Jednu večer održala sam i radionicu o Osijeku gdje smo skupa pogledali dva kratka filma o Osijeku prije i sada. Nakon toga zajedno smo raspravljali o kulturi i subkulturi mladih u Osijeku i Novom Sadu te koliko se razlikuju. Zaključili smo da nismo toliko daleko da se puno razlikujemo i da problem jednoličja postoji gdje god krenuli. Budući da se vrste aktivnosti ove udruge znatno razlikuju od aktivnosti u Info-centru za mlade Osijek u kojem inače volontiram, puno sam naučila u samom pristupu ljudima, problematike socijalno i pravno ugroženih što ću primjeniti u daljnjem radu u Infocentru. 

 

Cjelokupni dojam o iskustvu u Novom Sadu, od samog prvog susreta s voditeljem u Novosadskom humanitarnom centru, čestog viđanja Đorđa Balaševića u restoranu u kojem smo ručali, udruga u kojima smo bili te do volontera koji su bili zaduženi za naš dobar provod – koji su obavili odličan posao!, bio je i uvijek će biti odličan. Na kraju svega, pitanje više nije bilo „Hoćete li se vratiti u Novi Sad?“ već „Kada se vraćate?“ : ) Prijateljstva koja smo stekli tamo pamtit ćemo dugo i uvijek ćemo imati gdje doći kada dođemo u Novi Sad i obrnuto. Iskustvo koje sam dobila radom u jednoj ovako specifičnoj organizaciji kao što je JAZAS nosit ću sa sobom zauvijek. Upoznala sam i tu neku drugu stranu priče ljudi koji nisu sretni kao većina nas. Ono u čemu smo se složili na završnom sastanku jest da je ovo definitivno prekratko vrijeme za takav tip razmjene, ali i da ćemo se vratiti s par kilograma viška i punih srca.

 

Ipak, ono što je najbitnije u ovakvim iskustvima jest da upoznate sebe te da, nakon što se upoznate, svoje granice i okvire pomaknete najviše što možete. Tek kad se nađete sami u situacijama poput ovih možete znati sa sigurnošću koliko ste tolerantni, društveni pa i  snalažljivi. Kao što kaže Henry Ford „Jedinu pravu sigurnost u današnjem svijetu čovjeku mogu pružiti znanje, iskustvo i sposobnost.“ Ja ću nastaviti raditi na sebi jer naravno, jednom nije dovoljno.  Iz tog razloga preporučujem i vama koji još uvijek nemate takva iskustva  da krenete, potražite informacije i iskoristite mogućnosti.

 

Ana Nenadović,
PRONI Centar za socijalno podučavanje

Foilsithe: Lua, 17/03/2014 - 16:09


Tweet Button: 

Naisc a bhaineann le hábhar


Info for young people in the western balkans

An bhfuil cúnamh nó comhairle uait?

Cuir ceist orainn!