Europski portal za mlade
Informacije i mogućnosti za mlade u Europi

Španjolska do sada

EVS volonter iz Vukovara otkriva kako mu je prošlo prvih par mjeseci volontiranja u Španjolskoj

U srijedu 19. ožujka sam dobio mail. Traže se volonteri za EVS u subjectu, link na YouthNetworks u opisu.  European Info and Technology in Majdahonda. Preletio sam oglas za volontersku gažu u Španjolskoj. Predavanje engleskog i rad u uredu za međunarodne progame za mlade. Malo sam klikerao o razlozima za i protiv 10 mjeseci volontiranja u stranoj zemlji među stranim ljudima. Dugogodišnja želja da provedem godinu dana u inozmestvu, aktivnosti programa i nedostatak nekog posla na vidiku su bili presudni. Kocka je bačena, poruka poslana, prijava zaprimljena, CV i motivacijsko pismo pregledani, sending organizacija Youth Peace Group Danube Vukovar iznimno uslužna, dodatna dokumentacija popunjena, sva pitanja pozitivno ocjenjena, organizacija zadovoljna i moja kandidatura za volontera je 1. aprila prihvaćena. Jej! Pripreme za put sam proživljavao više na emocionalnom nego praktičnom planu. Trebalo je u mjesec dana obaviti sve dugo odgađane zezancije s drugarima i koncentrirano voljeti djevojku koju neću vidjeti skoro godinu dana. Na oproštaju mi se steglo oko srca, prva stvar koju me EVS natjerao da spoznam je da nažalost nije moguće otići a da nekome ne okreneš leđa. 

 

Sestra me odvezla do Pečuha gdje sam uhvatio vlak za Budimpeštu. Kolodvor Deli, mađarski metro, bus, spavanje u zračnoj luci, ugodnih tri i pol sata leta. Ponedjeljak oko 21h, Aerpuerto Barajas, terminal 2, Madrid.  Hola! Dočekala me buduća šefica. Kasno ljeto, početak rujna, kamene klupe zrakoplovne luke, zalazak sunca, lagani razgovor i čekanje Šveđanina, drugog volontera koji je zajedno sa mnom na programu. Šefica nas je odvezla u stan, upoznala s gazdaricom i ostavila klopu za večeru i doručak, kavu i šifru za wifi. Prvi problem s kojim sam se suočio odmah prvo jutro je bio aparat za kavu, posljednji krik tehnologije koji se odlučno postavio između mene i slatkog jutarnjeg nektra bogova. Pošto je EVS „learning experiance“, a kava neophodna, dobrih pola sata sam utoršio dok lokalno božanstvo kave nisam namolio da mi udovolji. Prva EVS praktična lekcija. Zahvaljujući DUOLINGO-u, po kome sam klikao nekih šest mjeseci ranije neznajući da ću završiti u Španjolskoj, podigao sam nivo jezika na intermediate razinu, što mi je omogućilo sasvim solidno sporazumijevanje uz nenamjerno mrcvarenje glagolskih vremena. 

 

Prvih par tjedana volontiranja je bilo namjenjeno orijentaciji u vremenu i prostoru, aklimatizaciji na španjolske radne uvijete, upoznavanju organizacije i strukture, pripremi materijala i promociji radionica engleskog po srednjim školama i internetu. Centar za mlade je inače simpatična zgradica s čitaonicom gdje studenti i đaci dolaze učiti svoje nauke, uredima u prizemlju i prostorima za radionice u podrumu koje se sastoje od velikog plesnog studija (koji se koristi i za druge aktivnosti, poput joge, izvannastanih aktivnosti za djecu, etc.), polu-studija za probe lokanih bendova, tri dobro opremljene učionice za neformalno obrazovanje i sastanke i šećera na kraju – Oblaka, prostora opremljenog računalima, opremom za audiovizualnu produkciju i ostalim potrepštinama za otvaranje virtualnog svijeta najmlađima. Provizorno su nam Oblak odredili kao naš ured. Svidjelo mi se da sada mogu reći da radim u Oblaku, kao da sam neko vrhunaravno biće. Inače u Oblak je opremljen bogatom kolekcijom CD-ova s prijelaza iz 90ih u 2000e, što se ujedno poklapa s periodom moga ulaska u svijet glazbe, dodajući radnoj atmosferi vrlo romantično-nostalgičnu nijansu odrastanja.

 

Prva zadaća je bila promocija radionice engleskoga. Iskoristili smo fiktivne junake, Harry Pottera i Batmana, duboko ukorjenjene u svijest mladih kako bi im privukli pažnju i potakli zaintersiranost. Malo fotomontaže i role-playinga se poklopilo sa duplo većim brojem prijava za radionice. Slučajno ili našom zaslugom, ostaje nerazjašnjeno. Nakon promocije je uslijedilo testiranje nivoa engleskog s ciljem razvrstavanja kandidata u odgovarajuće grupe, tj. intermediate 1, intermediat 2 ili advanced. Skoro dva tjedna smo svaki dan, kao papige, izgovarali 10 istih pitanja svim kandidatima, upoznajući mladež Majadahonde i uvijete u kojima žive. Osjećao sam se pomalo kao komisija za zapošljavanje, ali bilo je odlično iskustvo popričati sa svakom mladom osobom 10-15 minuta, saznao sam puno o okolini u kojoj ću živjeti slijedećih 10 mjeseci. Neki su bili nervozni i uplašeni, neki opušteni i pričljivi.

 

Uslijedio je on-arrival training u Cercedili gdje sam u tjedan dana upoznao drugih 25 EVS-ovaca iz okoline Madrida i šire. Upoznao sam stvarno zanimljive ljude iz bespuća urbane i ruralne Europe, naoučio ponešto o pravima i obvezama organizacija i volontera, AXA-i i raznim drugim praktičnim stvarima potrebnim za pozitivno EVS iskustvo. Trećeg dana treninga mi je sestra javila da mi je umrla baka. Četvrtog dana sam saznao da AXA osiguranje pokriva troškove puta kući u slučaju smrti člana obitelji. Sve što je potrebno je nazvati u Francusku i reći što se dogodilo, nakon čega AXA kupi kartu za let, bez komplikacija. Mogućnost da se vratim kući i budem s obitelji bar na vikend me obradovala u teškom trenutku u tuđoj zemlji. Nakon povratka iz Hrvatske, radni tjedan je dobio svoju rutinu. Radno vrijeme od ponedjeljka do četvrtka od 16 do 21, petkom od 10 do 15. Vikendi slobodni. Svaki dan osim petka škola Španjolskog od 12 do 14:30, brza klopa i posao. Ponedjeljkom priprema radionica, individualno savjetovanje zainteresirane mladeži o programima mobilnost, pronalaženje zanimljivih mogućnosti za volontiranje i objavljivanje na društvenim mrežama Centra, utorkom i srijedom održavaje raionica, četvrtkom i petkom istraživanje mogućnosti za aktivnosti u sklopu ERASMUS+ programa. Prpremiti prve sate nije bilo zahtjevno, s jedne strane jer je moj kolega Šveđanin radio takve poslove u Švedskoj, a s druge jer su nam prošli volonteri ostavili pregršt pripremljenih radionica od prijašnjih godina. Moram priznati da me oprala trema prije prvog sata. Nisam bio siguran jesmo li se dovoljno dobro pripremili, jesam li sam na razini zadatka, hoće li sat ispasti katastrofa. Na vlastito zadovoljstvo ispalo je iznad očekivanja, tri sata radionica su proletjeli po zamišljenom programu bez većih poteškoća. Malo je bilo čupavo pri prvom icebreakeru, ali nakon toga je sve išlo glatko. Mladež je ovdje vesela i opuštena, što olakšava fluidnost radionica.

 

Gradić u kojem živim, Majdahonda je tiho i fino predgrađe Madrida u kojem na dnevnoj bazi obitava oko 70 tisuća ljudi. Tjedan nakon mog dolaska su počele fiestas, tjedan dana žurki raznog kalibra i orijentacije u slavu lokalnog sveca zaštitnika. Skala događanja od ska koncerta mladih bendova do katoličkih procesija. Pregršt događanja za svačiji ukus. Žurke su kolumnirale u masivnom bottelonu i nedjeljnom trčanju s bikovima. To je bilo zanimljivo, hrpa ljudi, dim, pjesak i miris roštilja, trubači praše Manu Chao i Rihanu, hrabri momci izazivaju bikove uz glasno navijanje mase. Ludnica.

 

Život mi je ovdje postao koncentriran i aktivan, nabijen iskustvima uz malo prostora za prazni hod. Osjećam se preplavljeno novim poznanstvima, novim jezikom, novim mjestima za izlaske, novim klopama i zanimljivim pričama iz Španjolske i svijeta. 

 

Autor: Jakob Kajtar, YPGD

Objavljeno: pet, 19/12/2014 - 11:09


Tweet Button: 

New!


Info for young people in the western balkans

Potrebna vam je stručna pomoć ili savjet?

Pitajte nas!

Druge korisne poveznice