Europos jaunimo portalas
Informacija ir galimybės visos Europos jaunimui.

"Tranquila, no pasa nada", ili kako izgleda volontirati u Kataloniji

Janja, EVS volonterka u Badaloni je podijelila svoje iskustvo s nama


¡Hola! Que tal?


Iliti „Bok! Kaj ima?“ kako bi to rekli u Kataloniji, gdje upravo živim. Ovdje sam došla posredništvom Volonterskog centra Zagreb, u okviru Europske volonterske službe (EVS) koja omogućava mladima diljem Europe iskustvo dugoročnog volontiranja na projektu od njihovog interesa, unutar organizacije koja se brine da svoje vrijeme i sposobnosti u drugoj zemlji maksimalno iskoriste.


S dugoročnim međunarodnim volontiranjem upoznala me je prijateljica koja je imala istu želju kao i ja – živjeti u stranoj zemlji, ne samo kao turist već kao ravnopravni građanin. EVS joj je bila prilika da sve to ostvari, uz učenje jezika, upoznavanje lokalnih ljudi te njihova načina života i rada. Počele smo na internetskoj stranici EVS-a tražiti projekte koji nas zanimaju. U slučaju da ste odabrani za određeni projekt, odlazite na njemu raditi u razdoblju od 2 do 12 mjeseci. Najmanje 90% troškova putovanja su pokriveni i imate mjesečni džeparac kojim samostalno raspolažete. Kako biste bili primljeni na projekt, potrebno je kontakt-osobi poslati svoj CV i motivacijsko pismo.


Moj cilj je od početka bio Španjolska, na što su mi rekli: „U Španjolsku svi žele ići i svi se prijavljuju, teško da ćeš tamo upasti na neki projekt.“ pa sam se prijavljivala i na projekte koji su mi se sviđali u drugim zemljama. Ipak, ništa od potvrdnog odgovora. U međuvremenu sam se aktivnije uključila u volontiranje te, uz pomaganje drugima, upoznala divne ljude i izašla iz svoje tzv. 'comfort' zone. Usprkos što sam imala i posao, u volontiranju sam uživala sve do ovog ljeta, kad je jedna djevojka odustala od rada na projektu moje sadašnje udruge, La Rotllana. Hitno su tražili zamjenu koja može početi raditi od listopada. Prijavila sam se i prihvatili su me.


La Rotllana u prijevodu s katalonskog znači 'krug ljudi'. Udruga postoji već više od 15 godina i moji kolege su njeni članovi od samog početka rada. La Rotllana djeluje u Badaloni, trećem najvećem gradu u Kataloniji. Prije je grad bio razvijeno industrijsko središte, dok se trenutno suočava sa sveopćom krizom i visokim postotkom ilegalnih imigranata. La Rotllana svim mladima i zainteresiranima u gradu i okolici nudi mogućnost obrazovanja, međunarodnog volontiranja, razmjene jezika i kultura, sudjelovanja u umjetničkim i praktičnim radionicama, sportskim klubovima te savjetovanje i pomoć u ostvarivanju pojedinačnih talenata i inicijativa svakog od članova. 

 

Nas volontera na međunarodnoj razmjeni u La Rotllani je 6, iz 5 različitih zemalja: Ukrajine, Gruzije, Turske, Azerbajdžana i Hrvatske. Svi zajedno živimo u istom stanu gdje pokušavamo ostvariti što kvalitetniji suživot. Usprkos tome što se nekad moramo truditi komunicirati na nezamislive načine, od prvog dana nas veže međusobno poštovanje koje nam je s vremenom omogućilo da postanemo bliski i dobri prijatelji. Iako smo daleko od svoje obitelji, ovo je obitelj s kojom uvijek sve možemo podijeliti, povjeriti se, tražiti pomoć i zabaviti se. Naravno, ne prođe dan bez političkih rasprava, kuhanja tradicionalnih jela i obogaćenja našeg međunarodnog vokabulara. Osim što smo iz različitih zemalja i kultura, svi imamo drugačije interese u životu, obrazovanje i radno iskustvo. Naša udruga nam omogućava da te interese i iskustva podijelimo sa zajednicom i ostvarimo projekte koji nas izravno zanimaju i motiviraju. Tako je npr. moja cimerica Sinem iz Turske, koja se bavi trbušnim plesom, organizirala radionicu plesova svijeta u suradnji s ostalim međunarodnim volonterima i članovima La Rotllane.


Moram priznati da mi je upravo prijašnje volontersko iskustvo uvelike pomoglo da prihvatim uvjete života i rada u La Rotllani. Ovdje sam napravila mnoge stvari koje prije nikad nisam niti zamišljala da ću raditi, npr. imala govor pred cijelom školom na španjolskom, dogovarala poslove s lokalnim obrtnicima, glumila Djeda Božićnjaka i doživjela brojne druge neugodne, ali uzbudljive situacije. U svim tim situacijama pomogao mi je opći stav Katalonaca: „Tranquila, no pasa nada“ iliti „Samo mirno, nema problema“ koji ćete čuti kad god pogriješite, zakasnite na dogovor, nešto zaboravite… Ovdje nema stresa, nema pritiska, život ide dalje, ne može se planirati, ima svoj tijek i na vama je da samo postojite, uživate i date sve od sebe.


Španjolci su dobri, topli, otvoreni i opušteni ljudi, puni poštovanja. Upoznaje se i pozdravlja s 2 poljupca u obraz – rukovanje im je prehladno i nehigijensko. Rijetko kome se obraća sa 'Vi'. Čak i šefovi i profesori inzistiraju da im se obraća sa 'ti'. Gotovo svatko će ti se veselo obratiti sa 'guapa' što znači lijepa, zgodna, i uljepšati ti dan. Uvijek će biti tu kad vam treba pomoć i iskreno će se truditi komunicirati.


Jezik kojeg mi poznajemo kao španjolski, oni zovu 'castellano'. U Kataloniji, gdje živim, od malena su bilingualni te govore i castellano i katalonski, jedan od službenih jezika u španjolskom parlamentu. Ja ga još uvijek u potpunosti ne razumijem i nikad nisam doživjela da preda mnom pričaju jezikom koji ne razumijem. Na primjer, predavanja koja sam pohađala trebala su se održavati na katalonskom, ali kad je profesor čuo da ga ne razumijem u potpunosti, rekao je da nema problema, da će predavati na castellano pošto ga ionako svi razumiju, a cilj mu je da svi dobijemo isto obrazovanje. Doduše, veoma je niska razina poznavanja engleskog tako da, kad sam tek stigla sa svojim znanjem španjolskog iz meksičkih sapunica, mislila sam da nikad neću naučiti jezik, pošto su ga govorili puno brže nego na TV-u. Pošto engleski nisu znali, nakon nekog vremena sam se navikla te naučila slušati i komunicirati. Ipak, u procesu prilagodbe nevjerojatno nam je puno pomogla naša profesorica španjolskog, Espe.

 

Espe je bila prva vršnjakinja iz Španjolske koju sam ovdje upoznala. Od samog početka nas je prihvatila ne samo kao učenike već i kao prijatelje. Vodila nas je danju i noću po Badaloni i Barceloni (koja je metroom udaljena 20 minuta), upoznala sa cijelim svojim društvom, savjetovala nas oko svega što nas zanima ili muči te uskočila kao prevoditeljica, kad god je bilo potrebno. Nije se ponašala prema nama kao prema nekim guirisima (čita se: girisima), kako Španjolci nazivaju sve strance, bilo turiste bilo žitelje u Španjolskoj.


Nakon 3 mjeseca života ovdje, ne osjećam se kao guiri već kao dio la rotllane, kruga ljudi kojima je stalo, a koji je, sa svakim volonterom, širi.

 

 

 

 

 

 

Paskelbta: P, 17/03/2014 - 10:48


Tweet Button: 

New!


Info for young people in the western balkans

Reikia specialisto pagalbos ar patarimo?

Teiraukitės mūsų!

Susijusios nuorodos