Europski portal za mlade
Informacije i mogućnosti za mlade u Europi

Fotografija je mix talenta, znanja i učenja

Kažu da slika znači tisuću riječi, a isto vrijedi i za fotografiju koja u sebi čuva taj jedan trenutak koji je ugledalo oko promatrača, trenutak koji može postati značajan kao dokaz povijesti, sjećanje ili samo trenutak koji je poseban.

Kažu da slika znači tisuću riječi, a isto vrijedi i za fotografiju koja u sebi čuva taj jedan trenutak koji je ugledalo oko promatrača, trenutak koji može postati značajan kao dokaz povijesti, sjećanje ili samo trenutak koji je poseban zbog onoga što predstavlja. Fotografija može značiti jako puno, a ovom mladom Velikogoričanu fotografija oduvijek predstavlja nešto posebno.

Riječ je o Robertu Klariću (33), inače balanseru u Uredu za opterećenje i uravnoteženje zrakoplova u Zračnoj luci Franje Tuđmana. Dok ne radi, Robert većinu slobodnog vremena provodi u traženju posebnih trenutaka i stvaranju umjetničkih djela svojim fotoaparatom.

- I dok sam bio klinac, fotografija me oduvijek zanimala. Sjećam se da sam iz lego kockica slagao fotoaparat i klikao s tim. Uvijek sam volio fotografirati, ali onda je došla srednja škola, promijenio sam interese tako da je fotografija nekako pala u drugi plan. Prije otprilike deset godina opet sam se ponovno zainteresirao za fotografiju, kupio prvi DSLR fotić i tako je sve to krenulo - kaže Robert nadodavši kako je kroz posljednjih par godina fotografiranje postalo nešto ozbiljnije, kroz vrijeme je postao sigurniji u sebe i u ono što radi.

- Fotografija je, mogu reći, nekakav mix talenta, znanja i učenja, malo sam se više oslobodio i sad je to krenulo u ozbiljnijem pravcu – objašnjava. Koliko ozbiljnijem, govori činjenica da su njegove fotografije postale prepoznate u jednom od najpoznatijih svjetskih časopisa Nationalu Geographicu koji je u nekoliko navrata objavio njegove fotografije.

- Jedna fotografija, objavljena upravo tamo, bila je na neki način prekretnica. To je fotografija  s Plitvičkih jezera. Prije toga sam sam sebi rekao da neću baš sve fotkati jer nije baš sve zanimljivo. Fotografija treba imati neku svoju priču, a ova je imala upravo to. To ljeto, kada sam bio na Plitvičkim jezerima, krenuo sam malo ozbiljnije razmišljati što želim fotografirati i odlučio napraviti fotku s vidikovca. U daljini sam vidio ljude kako prolaze drvenim putićem na jezerima, skinuo sam jednu nogicu sa stativa i pričvrstio je na aparat, nagnuo sam se na ogradu, stavio na timer i okinuo fotku. Isprva sam je mislio obrisati, ali na kraju ipak nisam i čim sam fotografiju otvorio na kompu i razvio, vidio sam da ima nešto u njoj. Prijavio sam je na natječaj The best of world u Nationalu Geographicu, ali nisam ništa očekivao. I tada mi je došao mail da je urednica lajkala fotku i vidio da je moja fotografija na naslovnici zadatka na njihovoj stranici – kaže Robert.

 "Bitnija je osoba iza aparata, ne sam aparat"

Iako nije toliko bitan fotoaparat već osoba koja se nalazi iza njega, aparat uvelike može olakšati fotografiranje onoga što si zamislio, ali i, kako kaže Robert, stvoriti neku vrstu ovisnosti.

- Moj kolega ima strast za fotkanjem aviona i pitao sam ga kakav to fotić ima, meni je to bilo vau, hoću si ja kupiti takav fotić, a onda mi je kolega rekao da kad jednom kreneš s kupovanjem opreme, ne možeš stati, to je vreća bez dna. Nisam mu vjerovao i mislio sam da će jedan takav fotoaparat biti dosta, ali imao je pravo, – kaže Robert nadodavši da u svojoj kolekciji ima dva fotoaparata, nekoliko objektiva i dron.

Turopoljske ljepotice sačuvane u fotografijama

- Najviše folim fotkati prirodu. Kada odeš negdje u prirodu ne samo da ideš fotografirati, nego se možeš i opustiti. Bude i napornih situacija naravno, primjerice, posljednji put kada sam bio na Kranjskoj gori počeo me natjeravati bik. Fotografirao sam krave koje su pasle travu i nisam ni skužio ni očekivao, ali odjednom, bik je počeo trčati za mnom – kaže Robert kroz smijeh.

Neki fotografi vole fotografirati arhitekturu, stvarati urbane fotografije koje prikazuju napućene ulice, gradsku vrevu, detalje... ali ovaj mladi fotograf radije odabire tišinu i mir koju pruža priroda. Prekrasni krajolici, jezera, vodopadi, odrazi u vodi, konji koji slobodno pasu na zelenim livadama, neki su od motiva koji krase Robertove fotografije, ali posebni motivi koje zaista voli dio su turopoljske baštine, a to su crkvice i kapelice.

- One su malo drugačije od obične arhitekture, pogotovo turopoljske kapelice koje su uklopljene u prirodu. Većina ih je na osami, i uz prirodu ih veže drvena gradnja i zato su mi jako drage. Sad sam počeo raditi seriju fotografija kapelica u retrovizoru, a preko ljeta želja mi je bila napraviti seriju fotografija s kapelicama ispod noćnog neba i mliječne staze. Nažalost, većina njih nije na mjestu na kojem bih mogao dobro uloviti mliječnu stazu, ali pokušat ću ponovno na proljeće – kaže.

 "Želim još više napredovati i izgrađivati se kao fotograf"

Robert Klarić u svojim fotografskim uspjesima bilježi nagrade na nekoliko natječaja, samostalnu izložbu, skupnu izložbu, a njegov rad i Damir Hoyka izložio je na jednoj od svojih izložbi. National Geographic često objavljuje njegove radove, a ne treba ni sumnjati da ćete o ovom mladom fotografu moći čuti sve više i više.

- Želim još više napredovati i još više se izgrađivati u fotografiji. Najgore je kad misliš da si najbolji, treba biti samokritičan jer to te tjera da što više napreduješ, učiš i razvijaš se. Neki kažu da kad ti hobi postane posao, to ti više nije gušt, ali po meni, ako nešto voliš raditi, to nije posao nego gušt i volio bih da možda jednoga dana to postane nešto ozbiljnije – zaključuje.

 

Autorica: Ana Petrenac Bučan
Foto: Robert Klarić, Robert Klarić Photography

Objavljeno: pon, 22/01/2018 - 12:50


Tweet Button: 


Info for young people in the western balkans

Potrebna vam je stručna pomoć ili savjet?

Pitajte nas!