Europski portal za mlade
Informacije i mogućnosti za mlade u Europi

Život na Brajici

Međunarodni dan Bijelog štapa obilježava se svake godine 15. listopada kako bi osvijestio zajednicu o problemu slijepih osoba i važnosti njihove inkluzije u zajednicu.

Ovo je vaše obrazovanje

U osnovnoj je školi vaša obitelj, kao i obitelji druge djece, morala kupiti komplet udžbenika za svaku školsku godinu. Samo, vaši udžbenici koštaju 10 tisuća eura. Da, to je cijena vašeg školovanja. U srednjoj ste školi i dobili ste lektiru za čitanje. Ana Karenjina. Nakon što je naručujete danima, tjednima unaprijed i čekate jednako toliko, stiže vam ni manje ni više nego 12 svezaka knjiga. To je vaša lektira. Samo jedna u nizu tijekom školovanja. Pritom je tu istu knjigu, te iste sveske, prije vas diralo tko zna koliko stotina ruku, prstiju. 

Upisali ste fakultet koji ste željeli, a on se nalazi na tri, četiri različite lokacije i morate dobro poznavati grad da biste na vrijeme stigli od točke A do točke B. Da biste imali literaturu za ispit, na fakultetu morate svakoga profesora pojedinačno zamoliti da svoju skriptu ili knjigu za ispit, ukoliko je ima samo u tiskanom izdanju, prepiše u Word ili prebaci u pdf te da vam je pošalje kako biste je mogli pročitati.

Ovo je vaša okolina

Morate se odlično snalaziti u prostoru, u prometu, u gužvi. Kada vas žele nešto pitati, ljudi se obraćaju osobi koja je do vas i pitaju Je li on gladan? Treba li ona pomoć? Što ga boli? Što će popiti? Koji je fakultet završila? Radi li on? Ponekad, ako se i obrate direktno vama, govore jako glasno, deru se, ili pak govore neprirodno sporo, birajući samo jednostavne sintagme, kao da imate poteškoće sa sluhom ili inteligencijom. 

U komunikaciji s okolinom uvijek osjećate oprez, osjećate da osobe koje vas upoznaju žele štošta pitati, ali se ne usuđuju te iz pretjeranog opreza uvijek postavljaju ista pitanja, a vi strpljivo odgovarate. Osjećate da ih je strah. Kada se jako dobro snalazite u prostoru i šetate uokolo bez pratnje, smatraju vas herojem. Ako redovno završite školu, pa čak i fakultet, u njihovim ste očima supermen. Ako imate hobi, bavite se sportom, imate bogat društveni život ili partnera, smatraju vas čudom, iznimkom…

U ovoj igri uloga vi ste, pogađate, slijepa osoba.

Stereotipi i predrasude o slijepima

Prve asocijacije na slijepu osobu mnogima su štap, tamne naočale i pas. Većina ljudi vjeruje da slijepe osobe zapravo žive u mraku. Da se ne snalaze u prostoru. Da imaju pojačana, izoštrena sva druga osjetila zbog nedostatka vida. Da nemaju društveni život, a kamoli hobije. Da se ne mogu baviti sportom. Da nisu obrazovani, ni školovani jer to nije moguće. Da ne mogu imati normalan, svakodnevan život. Ovo je samo dio stereotipa i predrasuda o slijepim osobama koje su uvriježene u društvu iz jednostavnog razloga – zato što o sljepoći, kao i o mnogim drugim vrstama invaliditeta, ne znamo gotovo ništa. 

Slijepi na rubu društva: kako to promijeniti?

U tome svakako ne pomaže sustav; društvo koje je slijepe osobe izguralo na rub, ostavivši im malo i nimalo prostora za mogućnosti, za borbu za vlastita prava. Da bi slijepe osobe bile ravnopravne u društvu, sustav bi trebalo iz temelja mijenjati, ili barem kvalitetno i promišljeno nadograđivati. Prilagoditi infrastrukturu i omogućiti im da se mogu, kao i drugi, slobodno kretati gradom. Poboljšati odgojni i obrazovni sustav i omogućiti slijepoj djeci boravak u vrtiću te školovanje. Educirati stručno osoblje, naučiti ih Braillevo pismo, prilagoditi program i literaturu, uvesti suvremenu tehnologiju koja značajno pomaže slijepim osobama u savladavanju gradiva. Osigurati da zdravstveni, kao i socijalni sustav rade svoj posao i pobrinuti se da osnovne potrebe, kao i prava slijepih osoba budu zadovoljene. Čitajući i razmišljajući o slijepim osobama pitate li se kako slijepe osobe sanjanju? Žive li zaista u mraku? Vide li boje, konture? Jesu li im pojačana i izoštrena druga osjetila? Znaju li se potpisati? Kako vode bilješke na nastavi? Koliko je teško naučiti Brailleovo pismo? Zašto nemaju svi psa vodiča? Nose li svi naočale? Imaju li prema njima veći senzibilizet osobe s invaliditetom? Imaju li hobi, bave li se sportom? Rješenje je jednostavno – pitajte ih! Umjesto nagađanja i pretpostavki, argumenata nastalih prema rekla-kazala, uvriježenih stereotipa, slika stvorenih preko filmova i medija, upoznajte ih. 

Sustavna edukacija i cjeloživotno obrazovanje, što bi u teoriji trebalo krenuti još od vrtičke dobi, razvijanje svijesti ka poznavanju i poštivanju različitosti, jednakosti šansi i egalitarnom društvu - sve su sjajne ideje i planovi koji će zasigurno donijeti svjetliju budućnost, no svi imaju isti nedostatak – vrijeme. Umjesto da čekamo da društvo kao organizam koji funkcionira neovisno o nama, metamorfozira po stoti put i dobije novu titulu, pokušajmo sami naučiti ono što ne znamo, suočiti se sa strahovima, posebno kada su isti iracionalni, posebno kada se radi o strahu od drugačijeg, i mijenjati stvari direktno, konkretno, sada i ovdje. 

 

Autorica: Ada Reić, Info zona
 

Objavljeno: pon, 19/10/2015 - 16:54


Tweet Button: 

New!


Info for young people in the western balkans

Potrebna vam je stručna pomoć ili savjet?

Pitajte nas!