Uslužni alati

Odabir jezika

Zastava EU-a

Navigacijski put

Izbornik

Ažurirano : 27/09/2017

Planiranje prekograničnog nasljedstva

Možete odabrati da se na vaše nasljedstvo primjenjuje zakonodavstvo države čiji ste državljanin

U većini slučajeva ostavinski postupak (postupak utvrđivanja nasljedstva) vodit će nadležno tijelo, uglavnom sud ili javni bilježnik, u posljednjoj državi EU-a u kojoj ste živjeli. To će tijelo u većini slučajeva primijeniti nacionalno zakonodavstvo na vaše nasljedstvo.

Međutim, propisi EU-a omogućuju vam da odaberete da se na vaše nasljedstvo primjenjuje zakonodavstvo države čiji ste državljanin, neovisno o tome je li riječ o državi EU-a ili ne.

Ako imate nekoliko državljanstava, možete izabrati zakonodavstvo bilo koje od tih država.

U oporuci ili zasebnoj izjavi trebate jasno i određeno navesti svoj odabir zakonodavstva. Vaša će se izjava smatrati valjanom ako ispunjava uvjete:

  • posljednje države EU-a u kojoj ste živjeli ili
  • zakonodavstva države čiji ste državljanin, ako to odaberete.

Slučajevi u kojima nadležna tijela mogu odbiti primjenu zakonodavstva po vašem odabiru

  • Propisi EU-a o nasljedstvu ne primjenjuju se u Danskoj, Irskoj i Ujedinjenoj Kraljevini. Ako nasljednici odluče postići dogovor o nasljedstvu s nadležnim tijelom u tim državama, moguće je da se vaš odabir zakonodavstva ne uzme u obzir. Međutim, danski, irski i britanski građani mogu imati koristi od tih propisa EU-a i za svoje nasljedstvo izabrati zakonodavstvo države čiji su državljani ako se postupak vodi u državi članici koja nije Danska, Irska i Ujedinjena Kraljevina.
  • Tijelo države EU-a koje vodi ostavinski postupak može odbiti primjenu određenih odredaba zakona države čiji ste državljanin ako su u suprotnosti s lokalnom politikom. Naprimjer, tijela mogu odbiti primijeniti odredbe ako se njima uvodi diskriminacija između nasljednika na temelju njihova spola ili na temelju toga jesu li rođeni u okviru bračne zajednice.

Što se uređuje zakonodavstvom koje se primjenjuje na nasljedstvo

Nacionalnim zakonodavstvom koje se primjenjuje na vaše nasljedstvo, bilo da se radi o zakonodavstvu posljednje države EU-a u kojoj ste živjeli ili matične države, uređuje se nasljeđivanje sveukupne imovine, neovisno o tome gdje se nalazi te je li riječ o pokretnoj (npr. automobil ili bankovni račun) ili nepokretnoj imovini (npr. kuća).

Nacionalnim zakonodavstvom uređuju se sljedeća pitanja:

  • tko su korisnici vašeg nasljedstva, naprimjer, bračni/izvanbračni drug, djeca, roditelji
  • može li se člana obitelji lišiti nasljedstva
  • treba li neke ostavinske dijelove namijeniti određenim osobama: naprimjer, djeci
  • treba li darove koje ste dali tijekom života uključiti u ostavinu prije no što se prenese nasljednicima
  • prijenos vlasništva imovine vašim nasljednicima
  • ovlasti vaših nasljednika ili izvršitelja oporuke i upravitelja ostavine, uključujući uvjete o prodaji imovine i namirenju vjerovnika
  • tko je odgovoran za dugove koji su ostali
  • kako se vaša imovina treba podijeliti među nasljednicima.

Propisi EU-a o nasljedstvu ne određuju koje će tijelo voditi postupak ili koje će se zakonodavstvo primijeniti na određene nasljedne stvari, kao što su:

  • porez na nasljedstvo koji će vaši nasljednici morati platiti na ostavinu
  • bračno stanje: naprimjer, tko je bio posljednji bračni drug
  • imovinski režim vašeg braka ili sklopljenog partnerstva: tj. kako se vaša imovina treba podijeliti nakon smrti bračnog druga ili partnera
  • pitanja koja se odnose na trgovačka društva: naprimjer, što će biti s vašim udjelima u trgovačkom društvu.

Primjer

Nigel je britanski umirovljenik koji se preselio u Francusku nakon umirovljenja. Ondje posjeduje kuću i živi dulje od osam godina, a posljednjih pet godina s partnericom Anne.

Budući da je Nigel živio u Francuskoj, njegovim bi nasljednicima možda bilo praktično postići dogovor o nasljedstvu s javnim bilježnikom u Francuskoj. U načelu, postupak utvrđivanja nasljedstva Nigelove imovine vodi se prema francuskom zakonodavstvu jer je Francuska posljednja država u kojoj je živio. Stoga se prema francuskom zakonodavstvu određuje tko nasljeđuje, koji se ostavinski dijelovi određuju za Nigelovu djecu i koja su prava Anne na ostavinu jer nisu bili u braku.

Prema engleskom zakonodavstvu Nigel može slobodnije odlučiti tko bi trebao naslijediti ostavinu. Stoga je odlučio da će u svojoj oporuci navesti da se englesko zakonodavstvo primjenjuje na ostavinski postupak i odredio je da Anne nasljeđuje svu njegovu imovinu u Francuskoj.

Saznajte više o nacionalnom zakonodavstvu o nasljedstvu

Informacije o postupcima, korisnicima i njihovim udjelima, valjanim oporukama i mnogo više za svaku državu članicu:

Odaberite:

Upravljanje prekograničnim nasljedstvom

Saznajte kako vaša obitelj ili druge bliske osobe mogu upravljati vašim nasljedstvom ako je u postupak uključeno više država članica.

Public consultations
    Trebate li podršku službi za pomoć korisnicima?
    Pomoć i savjetovanje