Ako član obitelji ili bliska osoba umre, a vi ste nasljednik, u pravilu možete rješavati pitanje nasljedstva sa:
- sudovima posljednje države članice u kojoj je živjela umrla osoba
- javnim bilježnicima svih država članica.
Tijelo koje vodi ostavinski postupak uglavnom će primijeniti nacionalno zakonodavstvo posljednje države članice u kojoj je umrla osoba živjela, osim ako umrla osoba nije odabrala zakonodavstvo tako da se na nasljedstvo primjenjuje zakonodavstvo države čiji je državljanin.
Mogućnost da nasljednici odaberu sud
Ako pitanje nasljedstva mora riješiti sud, kao nasljednik morat ćete se u većini slučajeva obratiti sudu posljednje države članice u kojoj je umrla osoba živjela.
Međutim, ako je umrla osoba odredila da se na nasljedstvo primjenjuje zakonodavstvo države čiji je državljanin i ako je riječ o državi EU-a, vi se s drugim nasljednicima i strankama možete dogovoriti da postupak pokrenete pred sudom te države članice.
Sve se stranke moraju dogovoriti o odabiru suda.
Prihvat ili odricanje od nasljedstva
Nacionalno zakonodavstvo koje se primjenjuje na nasljedstvo može vam omogućiti da pred sudom izjavite prihvaćate li nasljedstvo ili ga se odričete.
Prema propisima EU-a možete dati takvu izjavu pred sudom države članice u kojoj živite, čak i ako se sud koji vodi ostavinski postupak nalazi u drugoj državi članici.
Učinci sudske odluke donesene u drugoj državi članici
Sudska odluka donesena u državi članici bit će priznata u drugoj državi članici bez posebnog postupka.
Međutim, ako stranka dobrovoljno ne poštuje sudsku odluku, možete uputiti zahtjev da se odluka proglasi izvršivom tako da policija ili sudski izvršitelj može izvršiti odluku.
Druga stranka može se žaliti na priznavanje ili izvršivost odluke iz sljedećih razloga:
- odluka očito nije u skladu s politikom države članice u kojoj je treba priznati ili izvršiti: naprimjer, diskriminirajuća je
- odluka je u proturječju s prethodnom odlukom suda države članice u kojoj se treba priznati ili izvršiti
- osobe uključene u postupak nisu imale mogućnosti pripremiti obranu.
Napomena
Na odluke koje su donijeli sudovi u Danskoj i Irskoj ne primjenjuju se ti pojednostavljeni propisi kada ih se treba priznati ili izvršiti u drugoj državi članici.
Europska potvrda o nasljeđivanju
Ako ste nasljednik, možda morate dokazati nadležnom tijelu ili banci u drugoj državi članici da imate pravo na vlasništvo imovine umrle osobe koja se nalazi u toj državi članici.
Izvršitelj oporuke i upravitelj ostavine možda također trebaju dokazati svoj status kako bi ostvarili svoja prava u drugoj državi članici.
Primjer
Piotr iz Poljske umro je u Njemačkoj gdje je boravio godinu dana kao upućeni radnik.
Gosia, Piotrova supruga i nasljednica, živi u Poljskoj te nakon njegove smrti treba pristupiti njegovu bankovnom računu u Njemačkoj za plaćanje računa i najamnine za posljednji mjesec.
Međutim, banka zahtijeva službeni dokument kojim se dokazuje da je ona nasljednica Piotrove imovine te je ovlaštena pristupiti njegovu računu. Tugu je stoga još teže podnijeti zbog administrativnih prepreka.
Nadležno tijelo države članice koje vodi ostavinski postupak može vam izdati nacionalni dokument kojim se potvrđuje vaš status nasljednika, izvršitelja oporuke ili upravitelja ostavine.
U suprotnom, možete tražiti od nadležnog tijela da vam izda Europsku potvrdu o nasljeđivanju.
Prednost je Europske potvrde o nasljeđivanju u tome što ima jednake učinke diljem EU-a bez obzira na državu u kojoj je izdana. S druge strane, nacionalni dokument ima različite učinke ovisno o državi članici u kojoj je izdan; to može odgoditi priznavanje vaših prava u drugoj državi članici.
Osim toga, Europska potvrda o nasljeđivanju priznaje se u drugim državama članicama bez posebnog postupka.
Europsku potvrdu o nasljeđivanju može vam izdati sud u državi članici s ovlastima za odlučivanje o nasljedstvu ili drugo nadležno tijelo, naprimjer javni bilježnik u istoj državi. Možete se žaliti na odbijanje izdavanja Europske potvrde o nasljeđivanju.
Tijelo koje izdaje Europsku potvrdu o nasljeđivanju čuva izvornik i izdaje ovjerene preslike nasljedniku, izvršitelju oporuke ili upravitelju ostavine. Vrijedi za razdoblje od šest mjeseci, koje se može produljiti.
Tijelo izdavanja može izmijeniti ili povući Europsku potvrdu o nasljeđivanju ako se ustanovi da elementi u njoj nisu točni.
Primjer
Piotr je umro Njemačkoj dok je tamo bio na privremenom radu. No njegov život bio je u Poljskoj, gdje žive supruga Gosia i prijatelji. Zato su poljska tijela nadležna za Piotrov ostavinski postupak.
Poljski sud izdaje Gosiji Europsku potvrdu o nasljeđivanju. Njome može dokazati Piotrovoj banci u Njemačkoj da ima pravo pristupiti njegovu računu te da novcem pokojnog supruga može platiti njegove račune i najamninu za posljednji mjesec.