Navigation path

Left navigation

Additional tools

Europska komisija - Govor

Govor o stanju Unije 2016.: Prema boljoj Europi – Europi koja štiti, osnažuje i brani

Strasbourg, 14. rujna 2016.

.

[AUTHORISED VERSION]

 

Gospodine predsjedniče,

poštovani zastupnici Europskoga parlamenta,

na ovom sam vam mjestu prošle godine rekao da stanje naše Unije nije dobro. Rekao sam da u ovoj Uniji nema dovoljno Europe. I da u toj Uniji nema dovoljno unije.

Danas neću reći da je sada sve u redu.

Jer nije.

Budimo iskreni pri utvrđivanju stanja.

Naša je Europska unija, barem dijelom, u egzistencijalnoj krizi.

Tijekom ljeta pozorno sam slušao zastupnike u ovom Parlamentu, predstavnike vlada, mnoge zastupnike u nacionalnim parlamentima i obične građane Europe koji su sa mnom podijelili svoje mišljenje.

Svjedok sam više desetljeća integracije EU-a. Bilo je mnogo trenutaka u kojima smo pokazali svoju snagu. Naravno, prolazili smo i kroz brojna teška vremena i krize.

Ali nikad dosad nisam vidio tako malo zajedništva među našim državama članicama. Tako malo područja u kojima su suglasne djelovati zajedno.

Nikad dosad nisam čuo da toliko predsjednika govori samo o svojim problemima, a Europu, ako je se uopće dotaknu, spomenu tek usput.

Nikad dosad nisam vidio da predstavnici institucija EU-a određuju toliko drukčije prioritete koji su ponekad potpuno suprotni onima nacionalnih vlada i parlamenata. Kao da više ne postoji povezanost između EU-a i njezinih glavnih gradova.

Nikad dosad nisam vidio da su nacionalne vlade toliko oslabljene snagama populizma i paralizirane strahom od poraza na sljedećim izborima.

Nikad dosad nisam vidio toliku podijeljenost i tako malo zajedništva u Uniji.

Na nama je da donesemo važnu odluku.

Hoćemo li podleći lako shvatljivom osjećaju frustracije? Hoćemo li si dopustiti da upadnemo u kolektivnu depresiju? Želimo li da nam se Unija pred očima raspadne?

Ili ćemo reći: Nije li sada trenutak da se priberemo? Nije li sada trenutak da zasučemo rukave i udvostručimo, utrostručimo napore? Nije li sada trenutak kada Europa više nego ikad treba odlučno vodstvo, a ne političare koji napuštaju brod?

Razmišljanja o stanju Unije moramo započeti s osjećajem za stvarnost i velikom iskrenošću.

Prvo, moramo prihvatiti činjenicu da u Europi imamo mnogo neriješenih pitanja. U to nema sumnje.

Od visoke nezaposlenosti i socijalne nejednakosti, golemog javnog duga, golemog izazova integracije izbjeglica do stvarnih prijetnji domaćoj i vanjskoj sigurnosti – nema države članice koja nije pogođena neprestanim krizama našeg doba.

Čak smo suočeni i s nesretnom činjenicom da će nas jedna članica napustiti.

Drugo, moramo biti svjesni da svijet prati naše poteze.

Upravo sam se vratio sa sastanka skupine G20 u Kini. Europa na tom važnom svjetskom okupljanju zauzima 7 mjesta za stolom. Usprkos našoj snažnoj prisutnosti bilo je više pitanja nego zajedničkih odgovora.

Hoće li Europa i dalje moći sklapati trgovinske sporazume i osmišljavati gospodarske, društvene i ekološke standarde za cijeli svijet?

Hoće li se europsko gospodarstvo konačno oporaviti ili će nastaviti s niskim rastom i niskom inflacijom u sljedećem desetljeću?

Hoće li Europa i dalje biti vodeća u svijetu u pogledu borbe za ljudska prava i temeljne vrijednosti?

Hoće li Europa podići svoj glas, jedinstveni glas, kada joj bude ugrožena teritorijalna cjelovitost protivno međunarodnom pravu?

Ili će Europa nestati s međunarodne pozornice i drugima prepustiti da oblikuju svijet?

Znam koliko biste vi ovdje u Parlamentu doista htjeli dati jasne odgovore na ta pitanja. Ali naše riječi moraju biti popraćene zajedničkim djelovanjem. Inače će to ostati samo riječi. A samim riječima ne možete utjecati na međunarodna pitanja.

Treće, moramo priznati da probleme ne možemo riješiti još jednim govorom. Ili još jednim sastankom na vrhu.

Ovo nisu Sjedinjene Američke Države, gdje predsjednik drži govor o stanju Unije pred oba doma Kongresa, a milijuni građana uživo na televiziji prate svaku njegovu riječ.

U usporedbi s tim, govor o stanju Unije u Europi očit je dokaz nepotpunosti naše Unije. Danas govorim pred Europskim parlamentom. A u petak ću se sastati odvojeno s predsjednicima država i vlada u Bratislavi.

Stoga u svojem govoru ne mogu tražiti samo vašu podršku, ne uzimajući u obzir ono što će mi šefovi država i vlada reći u petak. Isto tako, ne mogu otići u Bratislavu s drukčijom porukom od one koju imam za vas. Moram uzeti u obzir obje razine demokracije u našoj Uniji jer su obje jednako važne.

Mi nismo Sjedinjene Europske Države. Naša je Europska unija mnogo složenija. Nepoštovanje te složenosti bila bi pogreška koja bi nas dovela do krivih rješenja.

Europa može funkcionirati samo ako se govori kojima se podržava naš zajednički projekt ne održavaju samo u ovom časnom Parlamentu, već i u parlamentima svih država članica.

Europa može funkcionirati samo ako svi radimo za jedinstvo i zajedništvo i zaboravimo na rivalstvo između nadležnosti i institucija. Europa će tek tada biti više od pukog skupa svojih dijelova. I tek će tada biti jača i bolja nego što je danas. Tek će tada šefovi institucija EU-a i nacionalnih vlada moći povratiti povjerenje europskih građana u naš zajednički projekt.

Europskim je građanima dosta beskonačnih sukoba, svađa i prepucavanja.

Europljani žele konkretna rješenja za stvaran problem s kojim se Unija suočava. I žele više od obećanja, rezolucija i zaključaka sa sastanaka na vrhu. To su već previše puta čuli i vidjeli.

Europski građani žele zajedničke odluke koje će se brzo i učinkovito provesti.

Da, potrebna nam je dugoročna vizija. Komisija će takvu viziju za budućnost iznijeti u Bijeloj knjizi u ožujku 2017., uoči 60. obljetnice Ugovorâ iz Rima. Predložit ćemo način jačanja i reformiranja ekonomske i monetarne unije. Uzet ćemo u obzir i političke i demokratske izazove s kojima će se naša Unija s 27 članica suočavati u budućnosti. Naravno, Europski parlament bit će izravno uključen u taj proces, a bit će uključeni i nacionalni parlamenti.

No sama vizija neće biti dovoljna. Našim je građanima mnogo potrebnije znati da netko upravlja. Da netko odgovara na izazove našeg doba.

Europa je uže s mnogo niti – funkcionira samo kada ga svi potežemo u istom smjeru: institucije EU-a, nacionalne vlade i nacionalni parlamenti. Ponovno moramo pokazati da je to moguće, u određenim područjima u kojima su zajednička rješenja najnužnija.

Stoga predlažem pozitivni program konkretnog europskog djelovanja za sljedećih dvanaest mjeseci.

Jer smatram da je sljedećih dvanaest mjeseci presudno za ponovno ujedinjenje naše Unije. Ako želimo nadvladati tragične podjele između istoka i zapada koje su se pojavile posljednjih mjeseci. Ako želimo pokazati da možemo brzo i odlučno reagirati u pitanjima koja su uistinu važna. Ako svijetu želimo pokazati da je Europa i dalje sila koja je sposobna zajednički djelovati.

Moramo krenuti na posao.

Jutros sam poslao pismo s tom porukom predsjedniku Schulzu i premijeru Ficu.

Sljedećih dvanaest mjeseci ključni su za izgradnju bolje Europe:

Europe koja štiti;

Europe koja čuva europski način života;

Europe koja osnažuje naše građane;

Europe koja brani na svojem teritoriju i izvan njega i

Europe koja preuzima odgovornost.

 

EUROPA KOJA ČUVA NAŠ NAČIN ŽIVOTA

Uvjeren sam da je europski način života vrijednost koju treba očuvati.

Čini mi se da su mnogi zaboravili što znači biti Europljanin.

Što znači biti dio ove Unije Europljana, odnosno što je zajedničko poljoprivredniku iz Litve i samohranoj majci iz Zagreba ili medicinskoj sestri iz Vallette i studentu iz Maastrichta.

Podsjetiti se zašto su europske nacije odlučile surađivati.

Podsjetiti se zašto su 1. svibnja 2004. mase ljudi na ulicama Varšave slavile solidarnost.

Podsjetiti se zašto se 1. siječnja 1986. europska zastava ponosno zavijorila na trgu Puerta del Sol.

Podsjetiti se da je Europa pokretačka sila koja može pridonijeti ujedinjenju Cipra, u čemu podupirem oba predsjednika na Cipru.

Europa nadasve znači mir. Činjenica da je najdulje razdoblje mira u pisanoj povijesti u Europi započelo osnivanjem Europskih zajednica nije slučajnost.

70 godina trajnog mira u Europi. U svijetu u kojemu se trenutačno vodi 40 oružanih sukoba koji svake godine odnose 170 000 ljudskih života.

Naravno, ne možemo reći da se oko svega slažemo. Da, često imamo nesuglasice. Ponekad se sukobljavamo. Ali se sukobljavamo riječima. I sukobe rješavamo za stolom, a ne u rovovima.

Sastavni dio europskog načina života naše su vrijednosti.

Vrijednosti slobode, demokracije, vladavine prava. Vrijednosti za koje smo se stoljećima borili na bojištima i tribinama.

Mi Europljani nikako ne možemo prihvatiti da se poljske radnike maltretira, tuče ili čak ubija na ulicama Harlowa. Slobodno kretanje radnika jednako je tako zajednička europska vrijednost kao i naša borba protiv diskriminacije i rasizma.

Mi Europljani čvrsto se protivimo smrtnoj kazni jer vjerujemo u vrijednost ljudskog života i tu vrijednost poštujemo.

Mi Europljani vjerujemo i u neovisne, učinkovite pravosudne sustave. Neovisnim se sudstvom osigurava da vlade, poduzeća i pojedinci poštuju pravila. Učinkoviti pravosudni sustavi potpora su gospodarskom rastu i branici temeljnih prava. Zato Europa promiče i brani vladavinu prava.

Biti Europljanin znači i biti otvoren i trgovati sa susjedima umjesto da s njima ratujemo. Znači to, da smo najveći trgovinski blok u svijetu, koji je sklopio trgovinske sporazume ili pregovara o trgovinskim sporazumima s više od 140 partnera diljem svijeta.

A trgovina znači zapošljavanje – za svaku milijardu eura ostvarenu izvozom, otvara se dodatnih 14 000 radnih mjesta diljem EU-a. A više od 30 milijuna radnih mjesta, odnosno svako sedmo radno mjesto u EU-u, danas ovisi o izvozu u ostatak svijeta.

Stoga Europa radi na otvaranju tržištâ prema Kanadi – jednom od naših najbližih partnera, koji dijeli naše interese, vrijednosti, naše poštovanje vladavine prava i razumijevanje kulturne raznolikosti. Trgovinski sporazum između EU-a i Kanade najbolji je i najnapredniji sporazum koji je EU ikada dogovorio. Zajedno s vama i sa svim državama članicama radit ću na što skorijem postizanju ratifikacije tog sporazuma.

Biti Europljanin znači imati pravo na zaštitu svojih osobnih podataka u okviru čvrstih europskih zakona. Jer Europljani ne žele da im bespilotne letjelice nad glavama bilježe svaki korak, a poduzeća svaki klik mišem. Zato su se Parlament, Vijeće i Komisija u svibnju ove godine dogovorili o zajedničkoj europskoj uredbi o zaštiti podataka. Riječ je o čvrstom europskom propisu koji se primjenjuje na sva poduzeća, neovisno o njihovu poslovnom nastanu, svaki put kad obrađuju vaše podatke. Jer Europa cijeni privatnost. To je pitanje ljudskog dostojanstva.

Biti Europljanin znači i raditi u ravnopravnim i poštenim uvjetima.

Znači to da bi radnici trebali primati jednaku plaću za jednak rad na istome radnom mjestu. Pitanje je to socijalne pravde. I zato Komisija podržava naš Prijedlog direktive o upućivanju radnika. Unutarnje tržište nije mjesto na kojemu se radnike iz istočne Europe može iskorištavati ili podvrgavati nižim socijalnim standardima. Europa nije Divlji zapad nego socijalno tržišno gospodarstvo.

Ravnopravni uvjeti znače i to da su u Europi potrošači zaštićeni od kartela i zlouporabe moćnih poduzeća te da svako poduzeće, veliko ili malo, mora plaćati porez ondje gdje ostvaruje dobit. To vrijedi i za divove poput Applea čija je tržišna vrijednost veća od BDP-a 165 država svijeta. U Europi ne prihvaćamo da se moćna poduzeća iza kulisa nezakonito pogađaju o svojim porezima.

Razina oporezivanja u zemlji poput Irske nije pitanje u našoj nadležnosti. Irska ima suvereno pravo odrediti onu stopu poreza koju želi. Ali nije pravedno da jedno poduzeće može utajiti porez čiji je prihod mogao ići irskim obiteljima i poduzećima, bolnicama i školama. Komisija se brine o očuvanju te pravednosti. To je socijalna dimenzija prava tržišnoga natjecanja. A to je ono za što se Europa zalaže.

Biti Europljanin znači i biti dio kulture koja u sve globaliziranijem svijetu štiti naše radnike i industrije. Primjer su tisuće radnika u belgijskom mjestu Gosselies kojima prijeti gubitak posla. Zahvaljujući zakonodavstvu EU-a poduzeće u kojemu rade morat će s njima povesti istinski socijalni dijalog. A radnici i tijela lokalne vlasti mogu računati na europsku solidarnost i pomoć iz fondova EU-a.

Biti Europljanin znači i zauzeti se za našu industriju čelika. Već je na snazi 37 antidampinških i antisubvencijskih mjera kojima se naša industrija čelika štiti od nepoštenog tržišnog natjecanja. Ali moramo učiniti još više jer prekomjerna proizvodnja u nekim dijelovima svijeta ugrožava opstanak europskih proizvođača. Zbog toga sam ove godine dvaput posjetio Kinu kako bismo riješili pitanje prekomjernog kapaciteta. To je i razlog zbog kojega je Komisija predložila izmjenu pravila niže pristojbe. Sjedinjene Američke Države na uvoz kineskoga čelika primjenjuju uvoznu tarifu od 265 %, a ovdje u Europi neke vlade već godinama zahtijevaju da smanjimo tarife za kineski čelik. Pozivam sve države članice i ovaj Parlament da podrže Komisiju u jačanju naših instrumenata trgovinske zaštite. U provedbi politike slobodne trgovine ne smijemo biti naivni već jednako sposobni odlučno odgovoriti na damping kao što su to učinile Sjedinjene Američke Države.

Važna sastavnica europskog načina života koju želim sačuvati jest naš poljoprivredni sektor. Komisija će uvijek stajati uz naše poljoprivrednike, posebno kada prolaze kroz teške trenutke, kao danas. Prošle je godine sektor mlijeka i mliječnih proizvoda bio pogođen zabranom koju je uvela Rusija. Stoga je Komisija mobilizirala 1 milijardu eura za potporu proizvođačima mlijeka kako bi im se pomoglo da ponovno stanu na noge. Zato što ne prihvaćam da je mlijeko jeftinije od vode.

Biti Europljanin za većinu od nas podrazumijeva i euro. Tijekom globalne financijske krize euro je ostao jak i zaštitio nas od još veće nestabilnosti. Euro je vodeća svjetska valuta koja donosi ogromne, često nevidljive gospodarske koristi. Zahvaljujući monetarnoj politici Europske središnje banke države članice europodručja ove su godine uštedjele 50 milijardi eura u plaćanjima kamata. To je dodatnih 50 milijardi eura koje naši ministri financija mogu i trebaju uložiti u gospodarstvo.

Mario Draghi održava stabilnost naše valute i više od mnogih naših država članica doprinosi zapošljavanju i rastu.

Istina je da smo mi Europljani bili pogođeni nezapamćenom financijskom i dužničkom krizom. Međutim, istina je i to da su u 2009. javni deficiti država europodručja u prosjeku iznosili 6,3 %, dok su danas niži od 2 %.

U protekle tri godine gotovo 8 milijuna ljudi pronašlo je posao, od čega 1 milijun samo u Španjolskoj, zemlji čiji je oporavak od krize i dalje impresivan.

Volio bih da izabrani političari svugdje u Europi to češće spominju u svojim govorima.

Jer u našoj nepotpunoj Uniji nikakvo vodstvo na europskoj razini ne može zamijeniti nacionalno vodstvo.

Europske nacije moraju zastupati argument za jedinstvo. Nitko to ne može učiniti umjesto njih.

One to mogu.

Iako različiti, možemo biti ujedinjeni.

Velike, demokratske europske nacije ne smiju posrnuti pod naletima populizma.

Europa ne smije ustuknuti pred terorizmom.

Ne – države članice moraju izgraditi Europu koja štiti. A mi, europske institucije, moramo im pomoći da to obećanje ispune.

 

EUROPA KOJA OSNAŽUJE

Europska unija trebala bi ne samo čuvati europski način života već i osnažiti one koji žive takvim životom.

Moramo raditi na stvaranju Europe koja osnažuje naše građane i naše gospodarstvo, koji danas prelaze na digitalne tehnologije.

Digitalne tehnologije i komunikacije danas prožimaju svaki aspekt života.

Sve što je za njih potrebno jest pristup brzom internetu. Moramo biti povezani. Našem je gospodarstvu to potrebno. Našim je ljudima to potrebno.

A u tu povezivost moramo početi ulagati odmah.

Stoga Komisija danas predlaže reformu europskih tržišta telekomunikacija. Želimo stvoriti novi pravni okvir kojim ćemo privući i omogućiti ulaganja u povezivost.

Poduzeća bi trebala moći planirati svoja ulaganja u Europu za sljedećih 20 godina. Jer ulaganje u nove mreže i usluge može dovesti do otvaranja najmanje 1,3 milijuna novih radnih mjesta tijekom sljedećeg desetljeća.

Svatko bi trebao imati koristi od povezivosti.

Zato Komisija danas predlaže potpuno uvođenje sustava mobilne komunikacije pete generacije (5G) diljem Europske unije do 2025. Time bi se mogla otvoriti dodatna dva milijuna radnih mjesta u EU-u.

Povezivost koja bi koristila svakome znači da ne bi trebalo biti bitno gdje živite ili koliko zarađujete.

Stoga danas predlažemo da se do 2020. u središtu javnog života svakog sela i grada u Europi osigura besplatan pristup bežičnom internetu.

U tom prelasku na digitalne tehnologije potrebno je i osnažiti naše umjetnike i stvaratelje i zaštititi njihova djela. Umjetnici i stvaratelji naše su najvrjednije blago. Stvaranje sadržaja nije hobi. To je profesija. I dio je naše europske kulture.

Želim da novinari, izdavači i autori budu pošteno plaćeni za svoj rad i da pritom nije važno rade li u studiju ili dnevnom boravku, šire li svoja djela u papirnatom ili elektroničkom obliku i objavljuju li ih tiskanjem ili stavljanjem hiperpoveznice na web.

Upravo je to ono što želimo postići reformom europskih pravila o autorskim pravima koju danas predlažemo.

Osnaživanje našeg gospodarstva znači ulaganje ne samo u povezivost već i u otvaranje radnih mjesta.

Zato Europa mora mnogo ulagati u svoje mlade, u one koji su u potrazi za zaposlenjem i u svoja novoosnovana poduzeća.

Plan ulaganja za Europu, u vrijednosti od 315 milijardi eura, koji smo u ovome domu usuglasili prije samo dvanaest mjeseci, u svojoj prvoj godini već je osigurao ulaganja u iznosu od 116 milijardi eura – od Latvije do Luksemburga.

Zajmove je dobilo više od 200 000 malih poduzeća i novoosnovanih poduzeća. A novi je posao dobilo više od 100 000 ljudi. Za to je zaslužan novi Europski fond za strateška ulaganja koji sam ja predložio, moja Komisija izgradila, a vi ovdje u Europskome parlamentu u rekordnome roku poduprli i donijeli.

A sada idemo i korak dalje. Danas predlažemo da se udvostruči trajanje toga Fonda te da mu se udvostruče financijski kapaciteti.

Uz vašu potporu pobrinut ćemo se da naš Fond do 2020. osigura ulaganja od ukupno najmanje 500 milijardi eura – pola bilijuna. No tu nećemo stati i radit ćemo na tome da do 2022. dosegnemo iznos od 630 milijardi EUR. Naravno, to ćemo još brže ostvariti uz potporu država članica.

Uz ova nastojanja da privučemo privatna ulaganja, moramo osigurati i pravo okruženje za ulaganja.

Zahvaljujući zajedničkim europskim naporima i europske su banke u mnogo boljem stanju nego prije dvije godine. Europa treba svoje banke. No za financijsku stabilnost loše je da se gospodarstvo gotovo isključivo oslanja na kredite banaka. To je loše i za poduzeća kao što smo vidjeli tijekom financijske krize. Zato je sada nužno da hitno ubrzamo rad na uniji tržišta kapitala. Komisija vam danas predlaže konkretan plan provedbe.

Zahvaljujući uniji tržišta kapitala naš će financijski sustav biti otporniji. Poduzeća će imati jednostavniji i raznolikiji pristup financiranju. Zamislite novoosnovano poduzeće u Finskoj koje ne može dobiti kredit banke. U ovome trenutku nema mnogo izbora. Unija tržišta kapitala osigurat će alternativne, važne izvore financiranja kako bi se pomoglo novoosnovanim poduzećima – poslovne anđele, poduzetnički kapital, tržišno financiranje.

Navedimo tek jedan primjer – prije gotovo godinu dana iznijeli smo prijedlog koji će bankama olakšati odobravanje kredita. Njime bi se poduzećima iz EU-a osigurala dodatna financijska sredstva u iznosu od 100 milijardi eura. Zato vas molim da ubrzamo donošenje.

Naš europski Plan ulaganja bio je unutar Europe uspješniji nego što je itko očekivao i sada će postati globalan. A to su tražili mnogi od vas i mnoge države članice.

Danas pokrećemo ambiciozan Plan ulaganja za Afriku i susjedstvo kojim bi se mogla osigurati ulaganja u iznosu od 44 milijarde eura. A uključe li se i države članice, iznos bi mogao dosegnuti 88 milijardi eura.

Ista je logika dobro funkcionirala za naš Plan ulaganja: upotrijebit ćemo javna sredstva kao jamstvo za privlačenje javnih i privatnih ulaganja kako bismo doista otvorili radna mjesta.

Time će se nadopuniti naša razvojna pomoć i omogućiti rješavanje jednog od glavnih uzroka migracija. To je ključno jer je gospodarski rast u zemljama u razvoju na najnižoj razini od 2003. Novi plan pomoći će onima koji bi inače u potrazi za boljim životom morali krenuti na opasna putovanja.

Koliko god ulagali u poboljšanje uvjeta u inozemstvu, moramo ulagati i u rješavanje humanitarne krize kod kuće. A ponajviše moramo ulagati u svoje mlade ljude.

Ne želim se pomiriti s time da Europa bude kontinent nezaposlenih mladih.

Ne želim se pomiriti s time da bi oni rođeni nakon 2000., generacija Y, mogli biti prvi naraštaj u zadnjih 70 godina koji je siromašniji od svojih roditelja.

Naravno, to je ponajprije zadaća nacionalnih vlada. Ali Europska unija može poduprijeti njihova nastojanja. To činimo s pomoću EU-ova Jamstva za mlade koji je uspostavljen prije tri godine. Moja je Komisija unaprijedila učinkovitost i ubrzala ostvarenje ciljeva Jamstva za mlade. Više od 9 milijuna mladih ljudi već je osjetilo prednosti toga programa. Riječ je o 9 milijuna mladih ljudi koji su zahvaljujući EU-a dobili posao, pripravništvo ili naukovanje. I nastavit ćemo provoditi Jamstvo za mlade diljem Europe, i tako unaprjeđivati vještine Europljana i pomagati regijama i mladima kojima je pomoć najpotrebnija.

To ostvarujemo i programima Erasmus u koje se već uključilo 5 milijuna studenata. Zahvaljujući Erasmusu mladi se sele, putuju, rade, studiraju i stječu izobrazbu u zemljama EU-a. A svaki treći mladi student iz programa Erasmus Plus dobio je ponudu zaposlenja od poduzeća u kojem je stjecao izobrazbu.

Mi možemo i više. U Europi ima mnogo mladih socijalno osviještenih osoba koje su voljne znatno pridonijeti društvu i pomoći u iskazivanju solidarnosti. Možemo im stvoriti priliku za to.

Solidarnost je ljepilo koje Uniju drži na okupu.

Riječ solidarnost 16 puta se pojavljuje u osnivačkim ugovorima koje su sve naše države članice prihvatile i ratificirale.

Naš europski proračun živ je primjer financijske solidarnosti.

Impresivna je solidarnost u zajedničkoj primjeni europskih sankcija kad Rusija krši međunarodno pravo.

Euro je izraz solidarnosti.

Naša razvojna politika snažan je vanjski znak solidarnosti.

A kad je u pitanju upravljanje izbjegličkom krizom, počela se pojavljivati solidarnost. Uvjeren sam da je potrebno mnogo više solidarnosti. No znam i da se solidarnost mora iskazati dobrovoljno. Mora doći iz srca. Do nje se ne može silom.

Često najspremnije iskazujemo solidarnost kad smo suočeni s krizama.

Kad su gorjela portugalska brda, talijanski su ih zrakoplovi gasili.

Kad je zbog poplava Rumunjska ostala bez struje, švedski su je generatori ponovno osvijetlili.

Kad su tisuće izbjeglica stigle na grčku obalu, zaklon su našli u slovačkim šatorima.

U istome duhu Komisija danas predlaže osnivanje Europskih snaga solidarnosti. Mladi diljem EU-a moći će pružiti svoju pomoć ondje gdje je najpotrebnija, kao odgovor na krizne situacije poput izbjegličke krize ili nedavnih potresa u Italiji.

Želim da se Europske snage solidarnosti aktiviraju prije kraja godine. A da do 2020. u njima sudjeluje prvih 100 000 mladih Europljana.

Dobrovoljnim sudjelovanjem u Europskim snagama solidarnosti ti će mladi ljudi dobiti priliku razvijati vještine te steći ne samo radno nego i vrijedno životno iskustvo.

 

EuROPA KOJA BRANI

Europa koja štiti Europa je koja brani – i na svojem teritoriju i izvan njega.

Moramo se braniti od terorizma.

Od madridskog bombaškog napada 2004. u Europi je bilo više od 30 terorističkih napada – 14 samo u prošloj godini. Više od 600 nedužnih ljudi poginulo je u gradovima poput Pariza, Bruxellesa, Nice i Ansbacha.

Kako smo stajali rame uz rame u tuzi, tako moramo biti jedinstveni i u odgovoru.

Barbarska djela iz prošle godine ponovno su nam pokazala za što se borimo – za europski način života. Suočeni s neljudskim moramo ostati vjerni svojim vrijednostima, vjerni sebi. A mi smo demokratska društva, pluralistička društva, otvorena i tolerantna.

No ta tolerancija ne smije ugrožavati našu sigurnost.

Zato moja Komisija od prvoga dana sigurnost smatra prioritetom – kažnjavamo terorizam i strane borce diljem EU-a, borimo se protiv upotrebe vatrenog oružja i financiranja terorizma, surađujemo s internetskim poduzećima kako bismo s interneta uklonili terorističku propagandu i borimo se protiv radikalizacije u europskim školama i zatvorima.

Ali čeka nas još posla.

Moramo znati tko prelazi naše granice.

Zato ćemo granice štititi novom Europskom graničnom i obalnom stražom, što seupravo formalizira u Parlamentu i Vijeću, samo devet mjeseci nakon što ju je Komisija predložila. Frontex već ima više od 600 policajaca na terenu u Grčkoj na granici s Turskom te više od njih 100 u Bugarskoj. Sada bi institucije EU-a i države članice trebale blisko surađivati kako bi se nova agencija brzo osnovala. Želim da od listopada na vanjskim granicama Bugarske bude najmanje 200 dodatnih službenika graničnog nadzora i 50 dodatnih vozila

Svoje ćemo granice braniti i strogom kontrolom svih koji ih prelaze, a mjeru o tome donijet ćemo do kraja godine. Svaki put kad netko uđe u EU ili izađe iz EU-a, zabilježit će se podaci o vremenu, mjestu i razlogu ulaska ili izlaska.

Do studenoga ćemo predložiti Europski sustav za informacije o putovanjima – automatizirani sustav kojim se utvrđuje tko smije putovati u Europu. Tako ćemo znati tko putuje u Europu i prije nego što stigne ovamo.

A te podatke svi trebamo. Koliko smo puta zadnjih mjeseci čuli priče o tome da su podaci postojali u nekoj bazi podataka u jednoj zemlji, ali nisu došli do nadležnih tijela u drugoj koja ih je mogla iskoristiti.

Sigurnost granica znači i da razmjena informacija i obavještajnih podataka mora biti prioritet. Zbog toga ćemo ojačati Europol – europsku agenciju koja pruža potporu nacionalnim tijelima kaznenog progona – tako što ćemo mu osigurati bolji pristup bazama podataka i više sredstava. Protuteroristička postrojba koja trenutačno broji 60 ljudi ne može osigurati nužnu potporu 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu.

Europa koja štiti – to je Europa koja naše interese brani i izvan naših granica.

Činjenice su jasne: svijet je sve veći, a mi smo sve manji.

Mi, Europljani, danas činimo 8 % svjetske populacije, a do 2050. taj će udio pasti na 5 %. Tada više ni jedna zemlja EU-a neće biti među vodećim svjetskim gospodarstvima. A gdje bi bio EU kao cjelina? I dalje na vrhu ljestvice.

Naši neprijatelji žele da se podijelimo.

Naša bi podjela išla u korist našim konkurentima.

Jedino zajedno jesmo i ostat ćemo sila na koju treba računati.

Međutim, iako je Europa ponosna na svoj položaj meke sile od globalne važnosti, ne smijemo biti naivni. U našem sve opasnijem susjedstvu meka sila nije dovoljna.

Uzmite kao primjer okrutnu borbu za Siriju. Njezine su posljedice za Europu izravne. Naše gradove napadaju teroristi trenirani u kampovima Islamske države. Ali gdje je Unija i gdje su njezine države članice kad je riječ o pregovorima za rješavanje sukoba?

Federica Mogherini, naša Visoka predstavnica i moja potpredsjednica, radi fantastičan posao. Međutim, ona mora postati naša europska ministrica vanjskih poslova preko koje će sve diplomatske službe, bilo velikih bilo malih zemalja, zajedničkim snagama ostvariti utjecaj u međunarodnim pregovorima. Zbog toga danas pozivam na izradu europske strategije za Siriju. U raspravama o budućnosti Sirije trebao bi se čuti Federicin glas. Na taj način Europa može pomoći u ponovnoj izgradnji mira te pluralističkog i tolerantnog civilnog društva u Siriji.

Europa treba očvrsnuti. To je najvidljivije u našoj obrambenoj politici.

Europa si više ne može priuštiti oslanjanje na tuđu vojnu snagu niti dopustiti da Francuska sama brani svoju čast u Maliju.

Moramo preuzeti odgovornost za zaštitu svojih interesa i europskog načina života.

Tijekom zadnjeg desetljeća sudjelovali smo u više od 30 civilnih i vojnih misija EU-a od Afrike do Afganistana. Ali bez stalne strukture ne možemo učinkovito djelovati. Hitne se operacije odgađaju. Imamo odvojena sjedišta za paralelne misije, čak i kad se one odvijaju u istoj zemlji ili gradu. Vrijeme je da se omogući da imamo jedinstveno sjedište za te operacije.

Trebali bismo se usmjeriti i na stvaranje zajedničke vojne imovine, koja bi u nekim slučajevima bila u vlasništvu EU-a i koja bi, naravno, u potpunosti bila komplementarna s NATO-om.

Poslovni je model jasan. Nedostatak suradnje u obrambenim pitanjima Europu košta između 25 i 100 milijardi eura godišnje, ovisno o području. Mogli bismo taj novac puno bolje iskoristiti.

To je moguće ostvariti. U postupku smo izgradnje multinacionalne flote zračnih tankera. Ponovimo taj primjer!

Kako bi europska obrana bila snažna, europskoj obrambenoj industriji potrebne su inovacije. Stoga ćemo, kako bismo što snažnije potaknuli istraživanja i inovacije, prije kraja godine predložiti uspostavu Europskog fonda za obranu.

Zemljama članicama koje to žele Ugovorom iz Lisabona omogućuje se udruživanje obrambenih kapaciteta stalnom strukturiranom suradnjom. Mislim da je sada trenutak da se upotrijebi ta mogućnost. Nadam se da će naš sastanak u sastavu 27 država članica za nekoliko dana u Bratislavi biti prvi politički korak u tom smjerujer se Europa samo zajedničkim djelovanjem može braniti na svojem teritoriju i izvan njega.

 

EUROPA KOJA PREUZIMA ODGOVORNOST

Posljednje što bih želio istaknuti odnosi se na odgovornost. Na preuzimanje odgovornosti za izgradnju Europe koja štiti.

Pozivam sve europske institucije i sve države članice na preuzimanje odgovornosti.

Moramo prestati s praksom pripisivanja uspjeha državama članicama, a neuspjeha EU-u ili naš zajednički projekt neće opstati.

Moramo se prisjetiti osjećaja zajedničke svrhe naše Unije. Stoga pozivam svakog od 27 čelnika da prije dolaska u Bratislavu smisle tri razloga zašto nam je potrebna Europska unija,tri stvari za čiju su obranu spremni preuzeti odgovornost i za koje su spremni brzo djelovati.

Sporo ispunjavanje obećanja pojava je koji bi mogla sve više ugrožavati vjerodostojnost Unije. Uzmite kao primjer Pariški sporazum. Mi, Europljani, vodeći smo u svijetu kad je u pitanju klimatska politika. Europa je ta koja je donijela prvi pravno obvezujući globalni klimatski sporazum u povijesti. Europa je ta koja je izgradila ambicioznu koaliciju koja je omogućila potpisivanje Pariškog sporazuma. Ali sada Europa ulaže sve napore kako bi služila kao primjer i bila među prvima koji će ratificirati naš sporazum. Dosad su ga ratificirale samo Francuska, Austrija i Mađarska.

Pozivam države članice i ovaj Parlament da svoj dio posla obave tijekom sljedećih tjedana, a ne mjeseci. Moramo biti brži! Ratificirajmo Pariški sporazum odmah! To je moguće ostvariti. Riječ je o političkoj volji. A riječ je i o globalnom utjecaju Europe.

Odgovornost moraju preuzeti i europske institucije.

Svakog od svojih povjerenika zamolio sam da tijekom sljedeća dva tjedna budu spremni na raspravu o stanju naše Unije u nacionalnim parlamentima zemalja koje svaki od njih najbolje poznaje. Od početka mog mandata moji su povjerenici više od 350 puta posjetili nacionalne parlamente, a želim da to sada rade još i više jer se Europa može graditi samo zajedno sa zemljama članicama, a ne protiv njih.

Moramo preuzeti odgovornost i za prepoznavanje situacija u kojima nismo mi ti koji bi trebali donositi odluke. Nije u redu da Parlament i Vijeće prisiljavaju Komisiju da donese odluku kada države članice EU-a ne mogu međusobno odlučiti hoće li zabraniti upotrebu glifosata u herbicidima.

Stoga ćemo izmijeniti ta pravila jer to nije demokracija.

Komisija mora preuzeti odgovornost političkim, a ne tehnokratskim djelovanjem.

Politička Komisija jest Komisija koja sluša Europski parlament, koja sluša države članice i koja sluša građane.

Zahvaljujući tom osluškivanju moja je Komisija tijekom prve dvije godine mandata povukla 100 prijedloga, iznijela 80 % manje inicijativa nego tijekom posljednjih pet godina i pokrenula temeljitu reviziju svog postojećeg zakonodavstva. Europa može postati bolje i pouzdanije mjesto samo ako se usmjerimo na područja u kojima Europa može pružiti stvarnu dodanu vrijednost i postići rezultate.

Politički djelovati znači i ispravljati tehnokratske pogreške čim do njih dođe. Komisija, Parlament i Vijeće zajednički su odlučili ukinuti naknade za roaming. Riječ je o obećanju koje ćemo ispuniti. Ne samo poslovnim putnicima koji u inozemstvo putuju na dva dana. Ne samo ljudima koji putuju kako bi proveli dva tjedna na suncu. Već i radnicima koji putuju na posao preko granice i milijunima studenata programa Erasmus koji se školuju u inozemstvu tijekom jednog ili dvaju semestara. Stoga sam povukao nacrt koji je tijekom ljeta izradio dobronamjerni dužnosnik. Nacrt tehnički nije bio pogrešan. Ali je promašio bit onoga što je obećano. Stoga ćete sljedeći tjedan vidjeti novi, bolji nacrt. Kad ste u roamingu, trebali biste se osjećati kao kod kuće.

Političko djelovanje omogućuje nam i da Pakt o stabilnosti i rastu provodimo razumno. Na izradu Pakta utjecala je teorija. Njegova je primjena za mnoge postala doktrina. A za neke je Pakt danas dogma. U teoriji bi samo jedna decimalna točka iznad 60 posto duga zemlje trebala biti kažnjena. Ali u stvarnosti morate sagledati i razloge zaduženosti. Trebali bismo pokušati podržati, a ne kažnjavati postojeće napore u provedbi reformi. Za to su nam potrebni odgovorni političari. Nastavit ćemo primjenjivati Pakt, ali ne na dogmatski način nego razumno i s fleksibilnošću koju smo mudro ugradili u pravila.

Naposljetku, preuzeti odgovornost znači i snositi odgovornost prema glasačima. Zbog toga ćemo predložiti da se apsurdno pravilo prema kojemu povjerenici moraju odstupiti sa svoje dužnosti ako se žele kandidirati na europskim izborima izmijeni. Njemačka kancelarka, češki, danski ili estonski premijer ne prestaju obavljati svoje dužnosti kad se kandidiraju za novi mandat. Ne bi trebali ni povjerenici. Ako želimo Komisiju koja odgovara na potrebe stvarnog svijeta, moramo poticati povjerenike da aktivno sudjeluju u demokraciji, a ne to sprječavati.

 

ZAKLJUČAK

Poštovani zastupnici,

mlad sam kao i europski projekt koji će u ožujku sljedeće godine navršiti 60 godina.

Živio sam ga i radio za njega cijeli svoj život.

Moj je otac vjerovao u Europu jer je vjerovao u stabilnost, prava radnika i društveni napredak.

Bio je itekako svjestan da je mir u Europi dragocjen, ali i krhak.

Vjerujem u Europu jer me otac naučio tim vrijednostima.

Ali što učimo svoju djecu danas? Što ćemo im dati u naslijeđe? Uniju koju razdire nesloga? Uniju koja je zaboravila prošlost i nema nikakvu viziju budućnosti?

Naša djeca zaslužuju bolje.

Zaslužuju Europu koja čuva svoj način života.

Zaslužuju Europu koja ih osnažuje i brani.

Zaslužuju Europu koja štiti.

Vrijeme je da svi mi, institucije, vlade i građani, preuzmemo odgovornost za izgradnju takve Europe. Zajedno.

SPEECH/16/3043


Side Bar