Chemin de navigation

Left navigation

Additional tools

Europska komisija - Informativni pregled

Pitanja i odgovori: Komisijin plan za produbljenje europske ekonomske i monetarne unije

Bruxelles, 6. prosinca 2017.

Komisijin plan za produbljenje europske ekonomske i monetarne unije

Koje elemente sadržava paket?

Zašto se ovaj paket predstavlja sada?

Ovaj se paket nastavlja na obvezu donošenja konkretnih mjera za daljnje produbljenje ekonomske i monetarne unije (EMU) koju je predsjednik Jean-Claude Juncker preuzeo u svojem Govoru o stanju Unije 2017.

Na temelju vizije iznesene u Izvješću petorice predsjednika iz lipnja 2015. i dokumentima za razmatranje o produbljenju ekonomske i monetarne unije i budućnosti financija EU-a iz proljeća 2017., Europska komisija utvrđuje plan za produbljenje ekonomske i monetarne unije, koji uključuje konkretne mjere koje treba poduzeti tijekom sljedećih 18 mjeseci. U okviru ovog paketa predstavljene su i brojne inicijative. Opći je cilj povećati jedinstvenost, učinkovitost i demokratsku odgovornost europske ekonomske i monetarne unije do 2025.

Snažnim oporavkom u gospodarstvima EU-a i europodručja, koji uključuje rast u svim državama članicama, najnižu razinu nezaposlenosti od 2008. i najvišu razinu gospodarskog raspoloženja od 2000., stvoren je prostor za provođenje reformi koje su potrebne kako bi se osigurao ujedinjeniji, učinkovitiji i demokratskiji EMU. Posao se mora završiti dok je klima za to povoljna.

Ta pozitivna kretanja potvrdila su se i u danas objavljenom istraživanju Flash Eurobarometer o europodručju, prema kojem 64 % ispitanika smatra da je euro za njihovu zemlju dobar, što je najveća zabilježena vrijednost od uvođenja novčanica i kovanica eura u 2002.

Današnji paket dio je šireg plana predsjednika Junckera za ujedinjeniju, snažniju i demokratskiju uniju i na njemu zasnovanog Programa čelnikȃ, koji je predstavio predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk, u okviru priprema za sastanak u Sibiuu gdje bi se 9. svibnja 2019. trebale donijeti važne odluke o budućnosti Europe.

Paket, koji se temelji i na idejama koje su iznijeli Europski parlament i francuski predsjednik Emmanuel Macron u svojem govoru na Sorbonni u rujnu, predložen je uoči sastanka na vrhu država europodručja u uključivom formatu, zakazanog za 15. prosinca 2017., na kojem će čelnici EU-a održati prvu raspravu o daljnjim mjerama, nakon čega bi se na posebnom sastanku najavljenom za 28. i 29. lipnja 2018. trebale donijeti konkretne odluke.

Zašto je produbljenje ekonomske i monetarne unije važno?

Posljednjih su godina iznesena mnoga stajališta o dovršetku ekonomske i monetarne unije. Mišljenja se mogu razlikovati, ali postoji opći konsenzus da je potrebno ostvariti daljnji napredak. Toj su raspravi znatno pridonijele rezolucije Europskog parlamenta i važne rasprave unutar Euroskupine.

Produbljenje ekonomske i monetarne unije sredstvo je kojemu su cilj otvaranje radnih mjesta, rast, ulaganja, socijalna pravednost i makroekonomska stabilnost. Jedinstvena valuta Europljanima pruža zaštitu i mogućnosti, a snažno i stabilno europodručje bitno je za njegove članice, ali i za EU kao cjelinu.

Gospodarska i financijska kriza, koja nije započela u europodručju, razotkrila je neke institucijske slabosti europske ekonomske i monetarne unije. Zahvaljujući velikim institucijskim reformama EMU je danas jači nego ikad prije, no njegova struktura još nije dovršena. U današnjem planu za produbljenje europske ekonomske i monetarne unije uzimaju se u obzir preostali izazovi te utvrđuje put za budućnost.

Produbljenje EMU-a bio je jedan od najvažnijih prioriteta Komisije predsjednika Junckera, kako je utvrđeno u njegovim Političkim smjernicama. U okviru ovog paketa predstavljeno je i nekoliko novih inicijativa. To nisu ni prve ni posljednje mjere u postupku dovršetka europske ekonomske i monetarne unije, ali čine ključne daljnje etape u ukupnom poduhvatu.

Plan za produbljenje ekonomske i monetarne unije

Koji je rok Komisija predvidjela?

Konkretne odluke koje će se donijeti na temelju Programa čelnikȃ očekuju se sljedećih mjeseci. Prema stajalištu Komisije, trebao bi se dogovoriti plan s mjerama koje se trebaju poduzeti tijekom sljedećih 18 mjeseci. Te su mjere sažete u Komunikaciji o daljnjim mjerama za dovršetak europske ekonomske i monetarne unije.

Dok se bude djelovalo u svim ovim područjima, bit će važno imati jasan smjer djelovanja za razdoblje 2019. – 2024. u cilju produbljenja europske ekonomske i monetarne unije do 2025. Plan koji je Komisija predstavila sadržava i glavne mjere koje bi trebalo poduzeti nakon 2019. na temelju Dokumenta za razmatranje o produbljenju ekonomske i monetarne unije. Te bi mjere trebale biti dio zajedničkog dogovora koji bi se trebao postići do polovine 2018.

Europski monetarni fond

Zašto Komisija predlaže osnivanje Europskog monetarnog fonda?

Od 2012. Europski stabilizacijski mehanizam imao je odlučujuću ulogu u pružanju pomoći državama članicama da ponovno dobiju ili zadrže pristup tržištima državnih obveznica. Time se doprinijelo očuvanju stabilnosti europodručja kao cjeline.

Iako je zbog pritiska tijekom krize mehanizam uspostavljen na međuvladinoj osnovi, već je u tom trenutku bilo jasno da se to može postići i u okviru ugovorâ EU-a.

Stvaranjem jačeg institucijskog uporišta pridonijet će se razvoju nove sinergije, prvenstveno u pogledu transparentnosti, pravne revizije i učinkovitosti korištenja financijskih sredstava EU-a. Na taj način može se pridonijeti i dodatnom poboljšanju suradnje s Europskom komisijom i povećanju demokratske odgovornosti prema Europskom parlamentu.

Komisija želi nadograditi uhodanu strukturu Europskog stabilizacijskog mehanizma i uspostaviti novi Europski monetarni fond kao snažno tijelo za upravljanje krizama s čvrstim uporištem u pravnom okviru EU-a. To je predviđeno već u Izvješću petorice predsjednika, a to je zatražio i Europski parlament.

Koje će funkcije i obilježja imati Europski monetarni fond?

Europski monetarni fond naslijedit će Europski stabilizacijski mehanizam i u većem dijelu zadržati njegove postojeće financijske i institucijske strukture, s time da će se povećati njegova učinkovitost, transparentnost i demokratska odgovornost, uz puno poštovanje uloge nacionalnih parlamenata.

Europski monetarni fond i dalje će pružati potporu za financijsku stabilnost državama članicama kojima je to potrebno, prikupljat će se sredstva izdavanjem instrumenata tržišta kapitala te obavljati transakcije na tržištu novca. Nadalje, u prijedlogu se dodaju neke nove značajke:

  1. Europski monetarni fond moći će djelovati kao zaštitni mehanizam za jedinstveni fond za sanaciju, pri čemu bi taj mehanizam služio kao izvor zajmova u krajnjoj nuždi, i time zaštititi porezne obveznike u malo vjerojatnom slučaju da jedinstveni fond za sanaciju ne može osigurati sredstva za olakšavanje uredne sanacije banaka u poteškoćama. Stvaranje takvog zaštitnog mehanizma, koji bi srednjoročno trebao biti fiskalno neutralan, države članice dogovorile su već 2013.
  2. U prijedlog je uključena mogućnost bržeg donošenja odluka u specifičnim hitnim slučajevima pojačanom većinom od 85 % glasova, dok bi se sve veće odluke s financijskim učinkom donosile jednoglasno.
  3. Prijedlogom je predviđeno izravnije uključivanje Europskog monetarnog fonda, u suradnji s Europskom komisijom, u upravljanje programima financijske pomoći.
  4. U prijedlogu se predviđa mogućnost da Europski monetarni fond stvori nove financijske instrumente, koji bi posebno mogli biti korisni kao potpora mogućoj funkciji stabilizacije u budućnosti.

Hoće li Europski monetarni fond imati pristup istim financijskim sredstvima kao Europski stabilizacijski mehanizam?

Europski monetarni fond bit će izgrađen na postojećim financijskim i institucijskim strukturama Europskog stabilizacijskog mehanizma. To znači da će financijski kapacitet dostupan Europskom monetarnom fondu za odgovor na krize biti jednak onome koji je dostupan Europskom stabilizacijskom mehanizmu, čiji ukupni kapacitet kreditiranja iznosi 500 milijardi EUR. Kao što je to slučaj s Europskim stabilizacijskim mehanizmom, Vijeće guvernera trebalo bi moći povećati kapacitet kreditiranja ako smatra da je takvo povećanje primjereno za ostvarivanje ciljeva Europskog monetarnog fonda.

Koji su sljedeći koraci?

Inicijativa je iznesena u obliku prijedloga za uredbu Vijeća na temelju članka 352. UFEU-a. Europski parlament, koji treba dati svoj pristanak, i Vijeće pozivaju se da do sredine 2019. donesu taj prijedlog.

Uključivanje sadržaja Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u pravni okvir Unije, uzimajući u obzir odgovarajuću fleksibilnost predviđenu Paktom o stabilnosti i rastu koju Komisija uzima u obzir od siječnja 2015.

Zašto Komisija to predlaže?

Kao i u slučaju Europskog stabilizacijskog mehanizma, odluka o donošenju Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju (poznat i kao „fiskalni ugovor”) u obliku međuvladinog ugovora potpisanog 2012. mora se razmotriti u kontekstu okolnosti krize. Međutim, na inzistiranje Europskog parlamenta i Komisije, 25 država članica potpisnica[1] već tada se pravno obvezalo na to da će uključiti sadržaj tog Ugovora u pravo Unije u roku od pet godina nakon njegova stupanja na snagu, tj do 1. siječnja 2018. (vidjeti članak 16. Ugovora). To je u međuvremenu ponovno zatražio i Europski parlament.

Prijedlog se temelji na obrazloženju da će se uključivanjem međuvladinih instrumenata u pravni okvir Unije povećati njihova demokratska legitimnost, pojednostavniti pravni okvir i smanjiti rizik od udvostručavanja.

Uključivanjem Ugovora u pravo Unije osigurat će se trajno i bolje praćenje unutar općeg okvira gospodarskog upravljanja u EU-u. Prijedlogom se uzima u obzir odgovarajuća fleksibilnost predviđena Paktom o stabilnosti i rastu koju Komisija uzima u obzir od siječnja 2015. te je stoga u potpunosti u skladu s postojećim pravilima iz primarnog i sekundarnog zakonodavstva.

Naposljetku, prijedlogom se zadržava postojeća praksa međuparlamentarnih sastanaka koje svake godine organizira Europski parlament.

Koji su sljedeći koraci?

Prijedlog da se fiskalni ugovor uključi u pravni okvir Unije iznesen je u obliku direktive Vijeća na temelju članka 126. stavka 14. podstavka 2. UFEU-a. Europski parlament, koji treba dati svoje mišljenje, i Vijeće pozivaju se da do sredine 2019. donesu taj prijedlog.

Novi proračunski instrumenti za stabilno europodručje unutar okvira Unije

Komisija predstavlja Komunikaciju o novim proračunskim instrumentima za stabilno europodručje unutar okvira Unije. U toj Komunikaciji navode se četiri konkretne funkcije koje su neophodne za produbljenje europske ekonomske i monetarne unije te se predlažu konkretni sljedeći koraci za svaku od njih. Predloženi su instrumenti međusobno blisko povezani, a njihova bi primjena tekla usporedno s europskim semestrom:

  1. potpora nacionalnim reformama s pomoću novog instrumenta za provedbu reformi i tehnička pomoć na zahtjev država članica;
  2. poseban instrument za konvergenciju za države članice koje su u postupku pridruživanja europodručju;
  3. zaštitni mehanizam za bankarsku uniju, u okviru Europskog stabilizacijskog mehanizma / Europskog monetarnog fonda, kako je prethodno objašnjeno i
  4. funkcija stabilizacije koja će se primjenjivati u slučaju velikih asimetričnih šokova.

Kako bi bili učinkoviti i kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri povećao njihov učinak, i s obzirom na porezne obveznike, ti se instrumenti moraju osmisliti i izraditi u potpunoj sinergiji s današnjim i budućim financijama EU-a. Neke mjere predviđene su za razdoblje 2018. – 2020. Druge će se donijeti u svibnju 2018. u okviru Komisijinih prijedloga za sljedeći višegodišnji financijski okvir.

Europski parlament i Vijeće pozivaju se da do sredine 2018. donesu prijedlog za jačanje Programa potpore strukturnim reformama i izmjene Uredbe o zajedničkim odredbama te da postignu dogovor o zajedničkom zaštitnom mehanizmu za jedinstveni fond za sanaciju.

Europski parlament i Vijeće pozivaju se da do sredine 2019., u kontekstu prijedlogâ za sljedeći višegodišnji financijski okvir za razdoblje nakon 2020., donesu prijedloge o potpori strukturnim reformama, posebnom instrumentu za konvergenciju za države članice koje nisu u europodručju i funkciji stabilizacije.

Potpora nacionalnim reformama

Što Komisija predlaže?

Komisija je predvidjela dva načina koji se međusobno dopunjuju: 1) instrument za provedbu reformi kojim će se financijski podupirati preuzete obveze za reforme država članica; 2) tehnička potpora za konkretna djelovanja na zahtjev država članica.

Za razdoblje nakon 2020. Komisija će u svibnju 2018. izraditi detaljne prijedloge, u okviru svojih prijedloga za sljedeći višegodišnji financijski okvir.

Komisija namjerava razviti neke od tih ideja već u razdoblju 2018. – 2020., i to na dva načina.

Prvo, kako bi se testirala ideja instrumenta za provedbu reformi u pilot-fazi, predlaže ciljane izmjene Uredbe o zajedničkim odredbama kojom se uređuju europski strukturni i investicijski fondovi. To će pružiti mogućnost državama članicama da dio pričuve za ostvarenje postignuća tih fondova iskoriste za potporu provedbi reformi utvrđenih u okviru europskog semestra.

Drugo, Komisija predlaže da se pojača tehnička potpora dostupna svim državama članicama i razvije poseban postupak za države članice izvan europodručja koje su u postupku pridruživanja europodručju. Iz tih dvaju razloga Komisija predlaže da se udvostruči kapacitet postojećeg i nedavno uspostavljenog Programa potpore strukturnim reformama kako bi do 2020. iznosio 300 milijuna EUR.

Na koji bi se način novim instrumentom za provedbu reformi poticale reforme u okviru postupka europskog semestra? Kako bi se reforme dogovarale?

U razdoblju nakon 2020. novi instrument za provedbu reformi mogao bi se primjenjivati na sljedeći način:

  1. Države članice same bi predlagale reforme u svojim nacionalnim programima reformi na temelju poteškoća utvrđenih u postupku europskog semestra.
  2. Na to bi se nadovezao strukturirani dijalog između Komisije i države članice kako bi se donio paket obveza za reforme koji obuhvaća niz reformi koje treba provesti u trogodišnjem razdoblju.
  3. Države članice osigurale bi detaljan skup mjera, ključne etape za provedbu i raspored dovršetka te bi o napretku izvješćivale uz svoje nacionalne programe reformi u okviru europskog semestra.
  4. Drugi krug paketa reformi mogao bi se dogovoriti naknadno, primjerice na zahtjev novoizabrane vlade.
  5. Sastavili bi se kriteriji za ocjenu napretka u različitim ključnim etapama. Tom bi se ocjenom pružila osnova za ocjenu financijske potpore.

Što se podrazumijeva pod tehničkom potporom na zahtjev država članica?

Na temelju prijedloga Komisije početkom 2017. postignut je dogovor između Europskog parlamenta i Vijeća o Programu potpore strukturnim reformama.
Taj je program već potpuno operativan, a provodi ga Komisijina Služba za potporu strukturnim reformama.

Cilj mu je financiranje prilagođene tehničke potpore za države članice kao pomoći pri provedbi reformi. Potpora je dostupna svim državama članicama, temelji se na potražnji i ne zahtijeva sufinanciranje.

Prve povratne informacije upućuju na to da je potražnja znatno veća od iznosa koji su na raspolaganju u okviru Programa potpore strukturnim reformama. Komisija predlaže da se do 2020. znatno poveća tehnička potpora koja se osigurava u okviru Programa potpore strukturnim reformama do 2020. Predložit će i da se te aktivnosti nastave nakon 2020.

Potpora državama članicama koje su u postupku uvođenja eura

Što Komisija predlaže?

Za razdoblje 2018. – 2020. Komisija predlaže uspostavu posebnog postupka u okviru Programa potpore strukturnim reformama kojim bi se pružala ciljana potpora državama članicama koje su u postupku pridruživanja europodručju.

Potpora će se pružati na zahtjev i obuhvaćati sva područja politika koja su potrebna za postizanje visokog stupnja konvergencije, kao što je upravljanje javnim financijama, poslovno okruženje, financijski sektor, tržište rada i tržište proizvoda i javna uprava.

Zainteresirane države članice mogu odlučiti reprogramirati dijelove svojeg proračuna za tehničku pomoć u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova za projekte koji će se financirati u okviru Programa potpore strukturnim reformama.

Komisija će za razdoblje nakon 2020. kao dio nastavka na Program potpore strukturnim reformama predložiti uspostavu posebnog instrumenta za konvergenciju.

Ta potpora ne mijenja službene kriterije za uvođenje eura i nije dio službenog postupka uvođenja eura, koji podliježe posebnom sustavu izvješćivanja.

Zaštitni mehanizam za bankarsku uniju

Što Komisija predlaže?

Zaštitni mehanizam pokrenuo bi se samo kao osiguranje u krajnjoj nuždi za slučaj sanacije banaka kada sredstva dostupna u okviru jedinstvenog fonda za sanaciju ne bi bila dovoljna. U okviru današnjeg paketa Komisija predlaže da se iz budućeg Europskog monetarnog fonda kreditna linija ili jamstva izravno osiguravaju jedinstvenom fondu za sanaciju (vidjeti i prethodno).

Zašto Komisija predlaže da Europski monetarni fond služi kao zaštitni mehanizam za bankarsku uniju?

Stvaranjem zaštitnog mehanizma za jedinstveni fond za sanaciju osigurat će se sredstva za olakšavanje uredne sanacije banaka u poteškoćama u slučaju da sredstva jedinstvenog fonda za sanaciju nisu dovoljna. Dogovor o zaštitnom mehanizmu u načelu je postignut već 2013.

Opći je konsenzus da je Europski stabilizacijski mehanizam, odnosno budući Europski monetarni fond, najbolje sredstvo za uspostavu zaštitnog mehanizma u obliku kreditne linije ili jamstava odobrenih jedinstvenom fondu za sanaciju. Europski stabilizacijski mehanizam pruža rješenje koje bi bilo odgovarajuće veličine i lako dostupno. Ima i sposobnost davanja zajmova, znanje o operacijama na tržištu te kreditnu sposobnost koji su potrebni za djelotvorno ispunjavanje funkcije zajedničkog zaštitnog mehanizma.

Predlažu se i posebni aranžmani kako bi se u obzir uzeli interesi država članica izvan europodručja koje su se pridružile bankarskoj uniji, čime se unutar bankarske unije osigurava jednako postupanje u istim slučajevima.

Hoće li porezni obveznici ponovno biti prisiljeni plaćati za sanaciju posrnulih banaka?

Ne. Baš naprotiv, prijedlogom će se poreznici obveznici zaštititi u još većoj mjeri nego sada.

Europski monetarni fond aktivirao bi se kao zaštitni mehanizam za jedinstveni fond za sanaciju samo u krajnjoj nuždi. Ako bi Europski monetarni fond morao preuzeti tu funkciju, djelovao bi kao pouzdani izvor dodatnih sredstava u kratkom roku.

Svi doprinosi iz Europskog monetarnog fonda za jedinstveni fond za sanaciju bili bi vraćeni iz bankarskog sektora. Time se osigurava da porezni obveznici neće trebati plaćati troškove povezane sa sanacijom banaka u poteškoćama. Troškove će u konačnici snositi bankarski sektor, što znači da će zaštitni mehanizam s vremenom biti neutralan za javne financije.

Uspostavom zaštitnog mehanizma još više će se povećati povjerenje u europski bankarski sustav i mjere koje poduzima Jedinstveni sanacijski odbor. Time bi se zapravo smanjila vjerojatnost nastanka situacija koje bi zahtijevale aktivaciju zaštitnog mehanizma.

Funkcija stabilizacije

Zašto je funkcija stabilizacije potrebna?

Kao posljedica ujednačenja monetarne politike u području jedinstvene valute, instrumenti makroekonomske politike u rukama država članica koje u njemu sudjeluju više nisu isti. Iako je svaka zemlja različita, a veličina i struktura gospodarstva odražavaju se na vjerojatnost izloženosti šokovima, kriza je razotkrila ograničenja sredstava koja su dostupna svakoj državi članici za apsorpciju učinka velikih asimetričnih šokova te su neke od njih izgubile pristup tržištima za svoje financiranje. U nekoliko je slučajeva to za posljedicu imalo produljenu recesiju i negativna prelijevanja na druge države članice.

Funkcijom stabilizacije na europskoj razini pružila bi se mogućnost brzog aktiviranja sredstava za države članice u slučaju velikih asimetričnih šokova i time nadopunila uloga nacionalnih proračuna. Time bi se doprinijelo ublažavanju učinaka velikih asimetričnih šokova, zaštiti ulaganja u slučaju pada gospodarskih aktivnosti i sprečavanju rizika od negativnih prelijevanja. Ta su se pitanja već razmatrala u Izvješću petorice predsjednika.

Postoje različiti načini za provedbu funkcije stabilizacije. U Dokumentu za razmatranje o produbljenju ekonomske i monetarne unije iznesene su tri mogućnosti: europski program za zaštitu ulaganja, kojim se podupiru planirana i prethodno utvrđena ulaganja, npr. u područjima infrastrukture ili vještina za koje bi u suprotnom postojao rizik od otkazivanja ili odgode; europski sustav reosiguranja za slučaj nezaposlenosti koji djeluje kao fond za reosiguranje za nacionalne sustave; fond za nepredviđene situacije koji bi mogao redovito prikupljati sredstva od država članica, s time da bi se isplate sredstava aktivirale na unaprijed određenoj osnovi. Svaka od navedenih mogućnosti ima svoje prednosti i s vremenom bi se mogle kombinirati.

Što Komisija predlaže?

U Izvješću petorice predsjednika i Dokumentu za razmatranje o produbljenju ekonomske i monetarne unije utvrđena su važna načela koja i dalje vrijede: stabilizacijski instrument trebao bi smanjiti moralni hazard na najmanju moguću mjeru i ne uzrokovati stalne prijenose sredstava; biti strogo uvjetovan jasnim kriterijima i stalnom provedbom održivih politika, posebno onih koje dovode do veće konvergencije u europodručju; biti razvijen unutar pravnog okvira EU-a; biti otvoren i transparentan za sve države članice EU-a; ne obavljati već postojeću ulogu Europskog stabilizacijskog mehanizma – budućeg Europskog monetarnog fonda – kao instrumenta za upravljanje krizom.

Funkcija stabilizacije nadopunjavala bi ulogu stabilizacije koju imaju nacionalni proračuni. Stoga država članice i dalje trebaju stvarati i održavati odgovarajuće fiskalne rezerve, posebno u dobrim vremenima, kako je predviđeno Paktom o stabilnosti i rastu. U slučaju pada gospodarske aktivnosti, države članice u prvom bi se redu koristile svojim nacionalnim automatskim stabilizatorima i diskrecijskom fiskalnom politikom u skladu s Paktom.

Ono što je Komisija zamislila u svojoj današnjoj Komunikaciji jest funkcija stabilizacije kojom bi se okupili različiti izvori financiranja na razini EU-a kako bi se održale nacionalne razine ulaganja u slučaju velikih asimetričnih šokova. To je u skladu s važnosti koju ova Komisija pridaje ulaganjima kao pokretaču dugoročnog rasta te bi omogućilo bržu uspostavu u odnosu na druge dvije opcije koje su se razmatrale u Dokumentu za razmatranje o produbljenju ekonomske i monetarne unije. Opće je načelo da bi za pristup trebale biti prihvatljive samo države članice koje poštuju nadzorni okvir EU-a tijekom razdoblja prije velikih asimetričnih šokova.

U slučaju velikog asimetričnog šoka te podložno jasnim kriterijima prihvatljivosti i unaprijed utvrđenom mehanizmu za pokretanje, predmetne države članice automatski bi primile potporu koja bi se sastojala od zajmova i bespovratnih sredstava.

  • Iz proračuna EU-a i Europskog monetarnog fonda mogli bi se osigurati zajmovi zajamčeni proračunom EU-a.
  • Iz proračuna EU-a mogla bi se osigurati ograničena godišnja potpora u obliku bespovratnih sredstava;
  • Mehanizam osiguranja temeljen na dobrovoljnim doprinosima država članica mogao bi nadopuniti tu funkciju potpore.

Neke od tih značajki mogle bi se razviti s vremenom.

Ta funkcija stabilizacije namijenjena je europodručju i otvorena je za sve koji se žele priključiti. Za razdoblje nakon 2020. Komisija će u svibnju 2018. izraditi prijedlog u okviru svojih prijedloga za sljedeći višegodišnji financijski okvir.

Europski ministar gospodarstva i financija

Zašto Komisija podržava uspostavu funkcije europskog ministra gospodarstva i financija?

Postojeća institucijska struktura EMU-a u svojoj je biti složena jer su ekonomska, fiskalna, strukturna i financijska politika povjerene različitim tijelima, i to u različitim pravnim okvirima i sustavima nadzora. Uspostavom funkcije europskog ministra gospodarstva i financija moglo bi se doprinijeti promicanju veće dosljednosti, učinkovitosti i demokratske odgovornosti u donošenju ekonomskih politika u EU-u.

Ministar bi promicao opći interes Unije i gospodarstava europodručja, na unutarnjem planu i globalno, te bi olakšavao koordinaciju i provedbu ekonomskih politika objedinjavanjem postojećih odgovornosti i dostupnog stručnog znanja. Nadalje, ministar bi odgovarao Europskom parlamentu te bi sudjelovao u redovitom dijalogu s nacionalnim parlamentima država članica.

Ideja o uspostavi funkcije europskog ministra gospodarstva i financija već se razmatrala u Dokumentu za razmatranje o produbljenju ekonomske i monetarne unije, a Europski parlament predložio ju je u Rezoluciji od 16. veljače 2017., dok se ideja o funkciji stalnog predsjednika Euroskupine razmatrala već na sastanku na vrhu država europodručja u listopadu 2011. i bila je predložena u Izvješću petorice predsjednika iz 2015.

Koju bi ulogu imao europski ministar gospodarstva i financija?

Europski ministar gospodarstva i financija obnašao bi dužnost potpredsjednika Komisije, predsjedao Euroskupinom, nadzirao rad novog Europskog monetarnog fonda te odgovarao Europskom parlamentu. Funkcijom ministra ne bi se udvostručavale postojeće funkcije ili nadležnosti. S druge strane, na taj bi se način stvorile sinergije među postojećim funkcijama, čime bi se doprinijelo većoj učinkovitosti gospodarskog upravljanja u EU-u i europodručju.

Na temelju važećih Ugovora već postoji mogućnost uvođenja „dvojnog mandata” koji je predviđen Komunikacijom, u kojem je europski ministar gospodarstva i financija istovremeno član Komisije i predsjednik Euroskupine. U članku 2. Protokola br. 14 o Euroskupini priloženog Ugovorima predviđa se da „Ministri država članica čija je valuta euro biraju predsjednika na dvije i pol godine odlukom većine tih država članica.”

Koje bi odgovornosti i funkcije imao europski ministar gospodarstva i financija?

Komisija danas predstavlja pregled njegovih mogućih funkcija. Ministar bi preuzeo odgovornosti za jačanje ukupne usklađenosti i učinkovitosti donošenja ekonomskih politika EU-a. Time bi se nadopunila i olakšala provedba nacionalnih nadležnosti, među ostalim u njihovoj interakciji na razini EU-a, bez narušavanja nacionalnih ovlasti i udvostručavanja nacionalnih funkcija.

Ministar bi bio odgovoran za promicanje općeg interesa EU-a i gospodarstava europodručja djelujući kao ključni sugovornik institucija i tijela EU-a, država članica i opće javnosti. Ta bi se uloga proširila na interakciju s međunarodnim partnerima u okviru kojih bi ministar, primjerice, zastupao EU na sastancima međunarodnih financijskih institucija.

Ministar bi promicao i podupirao koordinaciju i provedbu reformi u državama članicama. Ministar bi bio zadužen i za utvrđivanje odgovarajuće fiskalne politike za europodručje u cjelini. Naposljetku, ministar bi mogao koordinirati primjenu relevantnih proračunskih instrumenata EU-a i europodručja kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri povećala njihova učinkovitost i djelotvornost u ostvarivanju prioriteta politika EU-a.

Koji su sljedeći koraci?

Komisija poziva Europski parlament i Vijeće da razmotre ideje predstavljene u okviru ovog paketa radi postizanja zajedničkog dogovora o ulozi i funkciji europskog ministra gospodarstva i financija do sredine 2019.

Uspostava funkcije europskog ministra gospodarstva i financija mogla bi se provesti u fazama u okviru postojećih mehanizama iz Ugovora:

  • Funkcija ministra kao potpredsjednika Komisije mogla bi se uspostaviti u okviru imenovanja sljedeće Komisije u studenome 2019.
  • Euroskupina bi mogla neformalno izabrati ministra za svojeg predsjednika u dva uzastopna mandata kako bi njegov mandat uskladila s mandatom Komisije.

[1] Austrija, Belgija, Bugarska, Cipar, Njemačka, Danska, Estonija, Španjolska, Francuska, Grčka, Mađarska, Italija, Irska, Litva, Luksemburg, Latvija, Malta, Nizozemska, Portugal, Poljska, Rumunjska, Švedska, Finska, Slovenija i Slovačka.

MEMO/17/5006

Osobe za kontakt s medijima:

Upiti građana: Europe Direct telefonom na 00 800 67 89 10 11 ili e-poštom


Side Bar