Navigation path

Left navigation

Additional tools

Europska komisija - Informativni pregled

EU odobrio nova pravila za drastično smanjenje onečišćenja zraka u državama članicama

Bruxelles, 14. prosinca 2016.

Pitanja i odgovori

Tko će i kako imati koristi od nove Direktive o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija?

Svi građani EU-a imat će koristi od bolje kvalitete zraka, ali najviše koristi imat će djeca, stariji te osobe oboljele od astme i bolesti dišnog sustava. Industrija također može imati koristi jer će se mjerama za smanjenje onečišćenja zraka potaknuti inovacije i ojačati europska konkurentnost u području zelene tehnologije. Onečišćenje zraka globalni je problem, stoga se očekuje brz rast potražnje za proizvodima i proizvodnim metodama s niskim emisijama ugljika i čistom tehnologijom. Javna tijela na svim razinama također će imati koristi jer će im nova politika omogućiti dostizanje postojećih standarda u pogledu onečišćenja zraka. Uštede u gospodarstvu uslijed smanjenja broja izgubljenih radnih dana i nižih troškova zdravstvene skrbi mjerit će se u milijardama eura.

Zašto je onečišćenje zraka problem?

Loša kvaliteta zraka predstavlja velike zdravstvene rizike jer uzrokuje plućne i kardiovaskularne bolesti te rak. Posljedično povećanje troškova liječenja i smanjena produktivnost zbog izgubljenih radnih dana imaju velik učinak na gospodarstvo. Onečišćenje zraka utječe i na okoliš, odnosno na kvalitetu slatke vode, tla i ekosustave.

Procjenjuje se da je 2013. bilo više od 450 000 preuranjenih smrti uzrokovanih onečišćenjem zraka u EU-u [1]. Skoro dvije trećine kopnene površine EU-a bilo je izloženo razini nutrijenata iznad sigurnih razina. Onečišćenje zraka također može uzrokovati oštećenja materijala i zgrada. Neke tvari koje onečišćuju zrak djeluju kao staklenički plinovi koji uzrokuju klimatske promjene. Gospodarski troškovi uzrokovani samo zdravstvenim posljedicama ogromni su i procjenjuju se na 330 – 940 milijarde EUR (3 – 9 % BDP-a EU-a).

Koje su glavne onečišćujuće tvari u zraku regulirane Direktivom o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija i odakle dolaze?

Onečišćenje zraka uzrokuju uglavnom industrija, promet, energetika i poljoprivreda, kao i neke aktivnosti kućanstava poput grijanja. Glavne onečišćujuće tvari u zraku:

  • primarne lebdeće čestice (PM) fina su prašina koju ispuštaju cestovna vozila i brodovi, a nastaju i u proizvodnji energije i kućanstvima uslijed izgaranja fosilnih goriva ili biomase. Također dolaze iz prirodnih izvora poput morske soli, tla i pijeska nanesenih vjetrom. Zdravstvene probleme uzrokuju čestice manje od 10 mikrometara (μm) u promjeru (PM10) – osobito one manje od 2,5 μm u promjeru (PM2.5). Mogu uzrokovati bolesti dišnog i kardiovaskularnog sustava te rak pluća. Crni ugljik je čađavi dio čestica koji nastaje izgaranjem.
  • Sumporov dioksid(SO2) ispušta se u proizvodnji energije, industrijskoj proizvodnji, pomorskom prometu te iz kućanstava. Šteti zdravlju ljudi stvaranjem sekundarnih čestica i pridonosi zakiseljavanju tla i kopnenih voda.
  • Dušikovi oksidi (NOx) ispuštaju se u prometu cestovnih vozila i brodova, proizvodnji energije, industrijskoj proizvodnji te iz kućanstava. Kao i SO2, štete ljudskom zdravlju stvaranjem sekundarnih čestica te pridonose stvaranju kiselih kiša, ali uzrokuju i eutrofikaciju. Glavni su uzročnik povećanih razina prizemnog ozona (O3).
  • Amonijak (NH3) ispušta se u aktivnostima povezanima s upravljanjem gnojem i gnojivima te korištenjem gnojiva u poljoprivredi. Kao strukturni element sekundarnih čestica šteti zdravlju ljudi i pridonosi zakiseljavanju i eutrofikaciji.
  • Hlapivi organski spojevi (HOS) koji se ispuštaju iz otapala u proizvodima i industriji, u prometu cestovnih vozila, grijanju kućanstava i proizvodnji energije. HOS je ključni uzročnik prizemnog ozona.

Koji su sljedeći koraci?

Ova Direktiva stupa na snagu 31. prosinca 2016. Države članice moraju je prenijeti u nacionalno zakonodavstvo do 30. lipnja 2018. Glavna provedbena mjera nacionalni je program kontrole onečišćenja zraka koji države članice moraju napraviti do 31. ožujka 2019. Komisija će dati smjernice o planovima do proljeća 2017. te će blisko surađivati s državama članicama na provedbi, uključujući olakšavanjem pristupa postojećim instrumentima financiranja EU-a.

Važna tehnička inicijativa 2017. bit će sveobuhvatni pregled evidencija emisija svih država članica na koje se oslanja provedba Direktive, kako bi se osigurao stabilan sustav obračunavanja stvarnih emisija onečišćujućih tvari u Europi.

Koliki je napredak dosad postignut na temelju politike EU-a u području kvalitete zraka?

U proteklim desetljećima politike EU-a i međunarodne politike pridonijele su smanjenju nekih problema onečišćenja zraka. Emisije sumporova dioksida (uzrok kiselih kiša) smanjene su za više od 80 % u protekla dva desetljeća, a emisije dušikovih oksida i HOS-ova za 40 – 50 %. Unatoč tome, EU i njegove države članice moraju učiniti više kako bi kvaliteta zraka dosegla razinu na kojoj neće imati znatne negativne posljedice na zdravlje ljudi i okoliš. Riječ je o cilju iz Sedmog programa djelovanja za okoliš. Nova Direktiva o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija velik je korak u ostvarenju tog cilja.

Na koji način Direktiva utječe na poljoprivredni sektor?

Ukupno smanjenje količina amonijaka manje je nego što je Komisija prvotno predložila. Međutim, amonijak je vrlo velik uzročnik onečišćenja zraka, čak i u gradovima, stoga će se u poljoprivrednom sektoru morati uložiti veliki napori kako bi se ispoštovale dogovorene obveze u pogledu smanjenja količina amonijaka. Direktiva obuhvaća mjere kojima će se državama članicama pružiti koristan niz mogućnosti za smanjenje emisija amonijaka. One često uključuju ulaganja u niskotehnološku proizvodnju te promjene poljoprivrednih praksi. Komisija će podupirati provedbene napore, uključujući optimiziranjem korištenja sredstava za zajedničku poljoprivrednu politiku.

Na koji se način Direktivom rješava problem klimatskih onečišćivača kratkog vijeka?

Izvornim prijedlogom Komisije osigurana je usklađenost s klimatskom i energetskom politikom, dijelom zato što se nastoji riješiti problem dvaju glavnih tvari koje onečišćuju zrak i koje su posebno važne iz perspektive klimatske politike – metan i crni ugljik.

U pogledu crnog ugljika Direktivom se od država članica zahtijeva da daju prednost smanjenju emisija crnog ugljika pri poduzimanju mjera u pogledu PM2,5..Ključni sektori za PM također su glavni izvori emisija crnog ugljika – cestovni i necestovni promet, izgaranje krutih goriva u domaćinstvima te spaljivanje poljoprivrednog otpada na otvorenom. Stoga je poduzetim mjerama potrebno osigurati znatno smanjivanje emisija crnog ugljika.

Komisija izražava žaljenje zbog toga što je metan izuzet iz područja primjene. Postoji dovoljno jak razlog za preispitivanje razvoja emisija metana u državama članicama kako bi se smanjila koncentracija ozona u EU-u (i ozon je onečišćivač kratkog vijeka) i poticala smanjenja metana na međunarodnoj razini. Na temelju izvješća o nacionalnim emisijama Komisija namjerava dodatno procijeniti učinak emisija metana na postizanje ciljeva politike u području kvalitete zraka. Razmotrit će mjere za smanjenje tih emisija i, prema potrebi, u tu svrhu podnijeti zakonodavni prijedlog. U svojoj procjeni Komisija će uzeti u obzir daljnji međunarodni napredak te aktualne studije u tom području, koje bi se trebale završiti u 2017.

Na koje je još načine osigurana usklađenost s drugim politikama?

Nacionalnim programima kontrole onečišćenja zraka, koje države članice moraju razviti kako bi se osiguralo ispunjenje zadanih ciljeva u pogledu smanjenja emisija, mora osigurati usklađenost s politikom u području kvalitete zraka, ali i s planovima i programima u drugim područjima, uključujući područja klime i energetske, prometa i poljoprivrede. Novi prijedlog Uredbe o upravljanju energetskom unijom također upućuje na potrebu za usklađivanjem cjelovitih nacionalnih energetskih i klimatskih planova i nove Direktive o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija. Rokovi za objavu tih dvaju planova usklađeni su (2019.).

Hoće li se novom Direktivom osigurati rješavanje postojećih problema s postojećim standardima kvalitete zraka?

Direktivom će se smanjiti prekogranične emisije, a time i pozadinske koncentracije diljem Europe. To je važan korak prema smanjenju onečišćenja zraka i dugoročnom poboljšanju kvalitete zraka. Međutim, u mnogim slučajevima nacionalni i lokalni problemi s kvalitetom zraka zahtijevaju ulaganje dodatnih napora na nacionalnoj i lokalnoj razini, u čemu Komisija želi pomoći. Države članice trebaju utvrditi odgovarajuće daljnje mjere.

Koja je razlika između gornjih graničnih vrijednosti emisija onečišćivača zraka i standarda EU-a u području kvalitete zraka ?

  • Nacionalne gornje granične vrijednosti emisija u EU-u gornje su granice za ukupne emisije određenih onečišćujućih tvari u zraku koje države članice moraju ispoštovati do određenog datuma kako bi se smanjile pozadinske koncentracije i ograničilo prekogranično onečišćenje zraka. Postojeće gornje granice utvrđene su za 2010., u skladu s Protokolom iz Göteborga iz 1999. i starom Direktivom o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija (2001/81/EZ). Nove gornje granice (koje se nazivaju nacionalne obveze smanjenja emisija) za 2020. dogovorene su u revidiranom Protokolu iz Göteborga, te su implementirane u novoj Direktivi o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija za 2020. i 2030.
  • Standardi EU-a u području kvalitete zraka lokalne su granične vrijednosti za koncentracije onečišćujućih tvari u zraku koje su najštetnije za zdravlje. One su navedene u Direktivi o kvaliteti zraka (2008/50/EZ) i moraju se poštovati diljem EU-a s ciljem osiguravanja opće zaštite cjelokupnog stanovništva od štetnih razina onečišćenja zraka. Postizanje standarda kvalitete zraka često zahtijeva kombinaciju lokalnih mjera za rješavanje konkretnih problema onečišćenja zraka i smanjenja pozadinskih emisija provedbom Direktive o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija.

Što se još poduzima na međunarodnoj razini i razini EU-a za smanjenje onečišćenja zraka?

Onečišćenje zraka prelazi nacionalne granice, stoga je globalni problem. Međunarodna suradnja odvija se u skladu s Konvencijom Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka iz 1979., koja obuhvaća niz pravno obvezujućih protokola. Primjerice, Protokol iz Göteborga o suzbijanju zakiseljavanja, eutrofikacije i prizemnog ozona donesen je 1999. Njime se nastoje ograničiti emisije lebdećih čestica, sumporova dioksida, dušikovih oksida, HOS-ova i amonijaka iz Europe i Sjeverne Amerike. Protokolom se utvrđuju nacionalne granične vrijednosti za glavne onečišćujuće tvari u zraku koje se moraju ispoštovati 2010. Protokol je revidiran 2012. utvrđivanjem novih graničnih vrijednosti za 2020. i strožih zahtjeva u pogledu ograničenja emisija za glavne kategorije onečišćivača.

Na razini EU-a glavne su sastavnice političkog okvira u području kvalitete zraka:

  • program Čisti zrak za Europu iz 2013., kojim je ažurirana Tematska strategija EU-a o onečišćenju zraka kako bi se utvrdili novi strateški ciljevi politike za 2020. i 2030.;
  • nova Direktiva o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija kao glavni zakonodavni instrument provedbe novih ciljeva kojom se utvrđuju gornje nacionalne granice za glavne onečišćujuće tvari u zraku;
  • direktive o kvaliteti zraka, kojima se utvrđuju lokalne granične vrijednosti u području kvalitete zraka koje se ne smiju prekoračiti na području EU-a – nisu revidirane u okviru revizije iz 2013.
  • Zakonodavstvo o pojedinim izvorima onečišćenja koje je osmišljeno u cilju ograničavanja emisije iz posebnih gospodarskih sektora, kao što su Direktiva o industrijskim emisijama, nova Direktiva o srednje velikim postrojenjima za izgaranje, norme za emisije Euro za vozila, standardi energetske učinkovitosti, norme za brodska goriva itd.

Dodatne informacije

Stranice Komisije za revizije:

 

[1] Izvješće Europske agencije za okoliš iz 2016. – Kvaliteta zraka u Europi: http://www.eea.europa.eu/publications/air-quality-in-europe-2016

MEMO/16/4372

Osobe za kontakt s medijima:

Upiti građana: Europe Direct telefonom na 00 800 67 89 10 11 ili e-poštom


Side Bar