Navigation path

Left navigation

Additional tools

Europska komisija - Informativni pregled

Pitanja i odgovori o Komunikaciji Europske komisije: Pariški protokol – plan za rješavanje problema globalnih klimatskih promjena nakon 2020.

Brisel, 25 veljača 2015

1. Što se želi postići Komunikacijom?

U Komunikaciji se utvrđuje vizija EU-a o transparentnom, dinamičnom i pravno obvezujućem sporazumu Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama kojim se svijet usmjerava tako da se spriječi da globalno zagrijavanje dosegne opasnu razinu. U tijeku su pregovori na međunarodnoj razini koji se trebaju zaključiti na konferenciji UN-a o klimi koja će se održati u Parizu u prosincu 2015.

Komunikacijom se odluke donesene na europskom sastanku na vrhu u listopadu 2014. prevode u cilj smanjenja emisija (predviđeni i na nacionalnoj razini određen doprinos) koji je EU predložio za novi sporazum.

2. Kako se navedena Komunikacija uklapa u strategiju europske energetske unije koja je danas objavljena?

Komunikacija je ključni element za provedbu prioritetnog plana Junckerove Komisije o izgradnji robusne energetske unije s politikom o klimatskim promjenama usmjerenom prema budućnosti.

 Čelnici EU-a postigli su u listopadu 2014. sporazum o smanjenju nacionalnih emisija stakleničkih plinova za najmanje 40 % do 2030., uz druge temeljne sastavnice političkog okvira za 2030. Time se žele povećati konkurentnost, sigurnost i održivost gospodarstva i energetskog sustava Europske unije te se utvrđuje cilj u skladu s kojim udio obnovljivih izvora energije i energetske uštede trebaju do 2030. iznositi 27 %. Zakonodavnim okvirom za razdoblje nakon 2020. obuhvatit će se revizija sustava EU-a za trgovanje emisijama.

 Za rješavanje problema klimatskih promjena potrebno je političko djelovanje na međunarodnoj razini. Udio EU-a u emisijama stakleničkih plinova na svjetskoj razini iznosi otprilike 10 %, a u sljedećem će se desetljeću dodatno smanjiti. U 2011. je 196 stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama odlučilo do 2015., kada se u Parizu održava konferencija o klimatskim promjenama, razraditi novi, opće primjenjivi sporazum. Komunikacijom se predlaže oblik glavnih elemenata tog sporazuma.

 3. Zašto nam je potreban novi sporazum o klimi?

Međunarodna zajednica priznala je znanstvene dokaze prema kojima, kako bi se spriječilo da razine klimatskih promjena postanu prijeteće, svjetski godišnji prosječni porast temperature treba biti znatno manji od 2°C (3,6°F) u odnosu na temperature iz predindustrijskog doba. Međutim, mjere koje je međunarodna zajednica do danas poduzela nisu dovoljne: predviđa se da će svjetska prosječna površinska temperatura do 2100. biti za 3,7 – 4,8 Celzijevih stupnjeva viša od prosjeka za razdoblje 1850. – 1900., dok trenutačno zabilježeno povećanje iznosi 0,85 Celzijevih stupnjeva.

Međuvladin odbor za klimatske promjene (IPCC) u najnovijoj procjeni za područje klimatskih znanosti ističe da je prilika za zadržavanje temperature unutar ograničenja od 2°C sve manja. Kako bi se ograničio porast temperature, sve će zemlje trebati znatno i postojano smanjivati emisije stakleničkih plinova. Odlaganje će uzrokovati veće troškove i tehnološke izazove te suziti mogućnosti za učinkovito smanjenje emisija i pripremu na posljedice klimatskih promjena.

Od 1994. se u žarištu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC), u kojoj sudjeluju gotovo svi i koju je potpisalo 196 stranaka, uključujući EU, nalazi izazov sprečavanja opasnog čovjekova utjecaja na svjetski klimatski sustav. Kyotski protokol bio je ključan prvi korak, ali je uključio samo 39 industrijaliziranih zemalja i nikad se nije očekivalo da će se problem riješiti samo njime. Nakon Kopenhaške konferencije, do 2014. se više od 90 razvijenih zemalja i zemalja u razvoju dobrovoljno obvezalo da će do 2020. smanjiti emisije. Međutim, to nije dovoljno za postizanje cilja zadržavanja povećanja temperature ispod 2°C.

Zbog navedenoga su 2011. u okviru UNFCCC-a pokrenuti pregovori o novom pravno obvezujućem sporazumu u koji bi bile uključene sve stranke i kojim će se svijet usmjeriti k ostvarenju cilja zadržavanja porasta temperature ispod 2°C. Sporazum bi se trebao sklopiti u Parizu u prosincu 2015., a na snagu bi trebao stupiti 2020.

EU smatra da bi se u novi Protokol trebale uključiti pravno obvezujuće obveze smanjenja emisija. Time će se vladama, tržištima i javnosti najjasnije ukazati na to da su potpisnice Protokola predane borbi protiv klimatskih promjena. Tako se na najjasniji način iskazuje politička volja stranke za ispunjenje obveza te osiguravaju potrebna predvidljivost i sigurnost za sve javne i privatne sudionike i trajnost u kontekstu domaćih političkih promjena. To je moguće ostvariti samo novim sporazumom koji se primjenjuje na sve stranke.

4. Koje su ključne točke Komunikacije?

Ključne su točke Komunikacije sljedeće:

  • Njome se odluka koju su čelnici EU-a donijeli na europskom sastanku na vrhu u listopadu 2014. prevodi u cilj smanjenja emisija koji je EU predložio za novi svjetski sporazum o klimatskim promjenama. Cilj je utvrđen u skladu sa zahtjevima za informacije dogovorenima u Limi. EU će biti spreman dostaviti svoj doprinos Tajništvu UNFCCC-a do kraja ožujka 2015.
  • Pozivaju se sve zemlje da dovoljno prije Pariške konferencije dostave predložene ciljeve smanjenja emisija za razdoblje od 2020. do 2025./2030. Kina, Sjedinjene Američke Države i druge zemlje skupine G20 trebale bi posebno biti u mogućnosti to učiniti do kraja prvog tromjesečja 2015.
  • U Komunikaciji se iznosi vizija EU-a o transparentnom, dinamičnom i pravno obvezujućem sporazumu koji sadržava pravične i ambiciozne obveze svih stranaka te se temelji na promjenjivim geopolitičkim okolnostima. Tim bi se obvezama zajedno trebalo moći, u skladu sa znanstvenim spoznajama, usmjeriti svijet k smanjenju globalnih emisija u 2050. za najmanje 60 % u odnosu na 2010.
  • Predlaže se da sporazum iz 2015. bude u obliku Protokola u okviru UNFCCC-a te da stupi na snagu čim ga ratificiraju države s 40 Gt ekvivalenta CO2. Time je obuhvaćeno otprilike 80 % globalnih emisija u 2010. EU, Kina i Sjedinjene Američke Države trebali bi pokazati političko vodstvo tako što će se što je prije moguće pridružiti Protokolu.
  • U okviru novog Protokola se, uz obveze smanjenja emisija, sve zemlje treba poticati na sudjelovanje u financiranju aktivnosti povezanih s klimom, tehnološkom razvoju i prijenosu te u izgradnji kapaciteta.
  • Kako bi zemlje ostvarile održiv razvoj otporan na klimatske promjene, Protokolom se trebaju učvrstiti obveze stranaka u pogledu poduzimanja mjera prilagodbe, suradnje i promicanja učinkovite i djelotvorne uporabe strategija radi smanjenja emisija i prilagođavanja negativnim posljedicama klimatskih promjena.
  • U Komunikaciji se navodi potreba da se u Protokolu zahtijeva smanjenje emisija stakleničkih plinova u svim sektorima, uključujući zrakoplovstvo i pomorski promet, kao i emisija fluoriranih plinova. Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva (ICAO), Međunarodna pomorska organizacija (IMO) i Montrealski protokol trebali bi djelovati u tim područjima do kraja 2016.
  • Naglašava se kako se drugim politikama EU-a, primjerice u područjima trgovine, znanstvenog istraživanja, tehnološkog razvoja i inovacija, te gospodarskom i razvojnom suradnjom može poduprijeti i ojačati međunarodna klimatska politika EU-a.
  • Komunikacija je dopunjena akcijskim planom o klimatskoj diplomaciji, s namjerom povećanja dosega informiranja koje provodi EU i izgradnje savezništava s ambicioznim partnerskim zemljama izvan EU-a ususret Pariškoj konferenciji.

5. Zašto bi i u kojem obliku sve zemlje trebale dati svoj doprinos?

Novi Protokol mora biti odraz sve većih nacionalnih odgovornosti u svjetskom gospodarstvu te aktualnih geopolitičkih okolnosti i sposobnosti zemalja da daju svoj doprinos.

Kina i Sjedinjene Američke Države, zemlje s najvećom količinom emisija u svijetu, postupile su kao i EU te u studenome 2014. objavile ciljeve za razdoblje nakon 2020. Zajedno je time obuhvaćena samo otprilike polovina trenutačnih svjetskih emisija. Za učinkovitost je Protokola nužno da se njime obuhvate najšire geografsko područje i najambiciozniji mogući ciljevi. Najambiciozniji se doprinosi traže od zemalja s najvećim odgovornostima i kapacitetima, ali važno je da sve zemlje sudjeluju i da su predane obavljanju svojih uloga. U doprinosu svake od stranaka trebao bi se odražavati znatan porast ambicioznosti i opsega u odnosu na trenutačne obveze te pokazati konvergencija k niskim razinama sveukupnih emisija i poboljšanje u pogledu intenziteta emisija tijekom vremena.

6. Kako se novim sporazumom može pridonijeti mobiliziranju financijskih sredstava za klimatske mjere?

Za prijelaz u gospodarstva s niskom razinom emisija koja su otporna na klimatske promjene bit će potrebne velike promjene obrazaca ulaganja. Važnu će ulogu imati i javno i privatno financiranje. Protokolom bi se trebao osigurati okvir za mobiliziranje ulaganja u programe s niskom razinom emisija koji su otporni na klimatske promjene i projekte za stranke novog Protokola. Mogla bi se, primjerice, uključiti izjava svih stranaka novog Protokola kojom se obvezuju na jačanje tzv. „pogodnih okruženja” radi promicanja ulaganja u tehnologije s niskom razinom emisija koje su otporne na klimatske promjene. Za uspješno privlačenje financijskih sredstava za klimatske mjere nužno je uspostaviti odgovarajući niz posebnih pravnih, organizacijskih, fiskalnih, informacijskih i političkih lokalnih uvjeta. Stranke novog Protokola trebale bi se obvezati i na to da će klimatska pitanja uključiti u svoje politike, razvojne strategije i ulaganja kako bi se iskoristile brojne sinergije između financiranja razvoja i financiranja klimatskih mjera. Ukupan iznos financijskih sredstava za klimatske mjere potreban za ublažavanje i prilagodbu za razdoblje nakon 2020. bit će jasniji čim se objavi većina predviđenih i na nacionalnoj razini određenih doprinosa i nacionalnih planova prilagodbe.  

 7. Hoće li EU i dalje podupirati klimatske mjere u zemljama u razvoju?

Da, EU je predan daljnjem podupiranju zemalja u razvoju. Razvio je široki raspon financijskih instrumenata kojima se rješavaju potrebe financiranja u različitim zemljama i sektorima. Najmanje razvijene i najranjivije zemlje i dalje će imati prednost u pristupu financiranju bespovratnim sredstvima, primjerice u okviru EU-ova Globalnog saveza za borbu protiv klimatskih promjena ili EU-ovih programa suradnje s određenim zemljama i regijama. Uz bespovratno financiranje, EU svojim instrumentima za regionalna ulaganja olakšava mobilizaciju zajmova i privatnog ulaganja. Od 2007. je u okviru tih instrumenata spojena otprilike milijarda eura bespovratnih sredstava EU-a s više od 6 milijardi eura javnih zajmova, čime je u zemljama u razvoju u iznosu od više od 25 milijardi eura financirano više od 120 projekata povezanih s klimom. Osim toga, brojne države članice podupiru zemlje u razvoju veoma važnim bilateralnim programima suradnje i multilateralnim fondovima kao što su Zeleni fond za klimu i Fond za globalni okoliš. EU i države članice su za podupiranje klimatskih mjera u zemljama u razvoju samo u 2013. zajedno dali otprilike 9,5 milijardi eura (oko 12 milijardi američkih dolara) u zajmovima i bespovratnim sredstvima.

8. Kako izgleda postupak pripremanja i prikupljanja doprinosa za smanjenje emisija u okviru sporazuma iz 2015.?

Svaka će stranka UNFCCC-a zasebno pripremiti predviđene i na nacionalnoj razini određene doprinose (INDC), kako su to učinili EU i države članice. Zahtjevi za informacije za opisivanje predloženih ciljeva na jasan, transparentan i razumljiv način utvrđeni su u Pozivu iz Lime za poduzimanje klimatskih mjera o kojem je dogovor postignut na konferenciji o klimi održanoj u Peruu u prosincu 2014.

Sve stranke trebaju znatno prije Pariške konferencije iznijeti svoje predviđene i na nacionalnoj razini određene doprinose. EU očekuje od svih zemalja skupine G20, drugih velikih gospodarstava i drugih zemalja koje su to u mogućnosti učiniti da iznesu svoje planirane doprinose do kraja prvog tromjesečja 2015.

Predloženi doprinos EU-a naveden je u Komunikaciji i njime se utvrđuju ciljevi smanjenja emisija u obliku predviđenog i na nacionalnoj razini određenog doprinosa koji je u skladu s dogovorenim zahtjevima. EU će biti spreman dostaviti svoj predviđeni i na nacionalnoj razini određeni doprinos do kraja ožujka.

UNFCCC je izradio poseban portal na koji stranke učitavaju svoje predviđene i na nacionalnoj razini određene doprinose, što će se objaviti na njegovu web-mjestu. Kako je određeno na konferenciji o klimi u Limi, UNFCCC će do 1. studenoga 2015. pripremiti kompilacijsko izvješće o ukupnom učinku predloženih doprinosa o kojima stranke izvijeste do 1. listopada 2015.

9. Čime će EU pridonijeti novom sporazumu?

EU će sporazumu iz Pariza iz 2015. pridonijeti obvezujućim ciljem smanjenja domaćih emisija stakleničkih plinova na razini cijelog gospodarstva za „najmanje 40 %” do 2030. Kako bi se ostvario ukupni cilj, emisije sektora obuhvaćenih sustavom EU-a za trgovanje emisijama (EU ETS) morat će se do 2030. smanjiti za 43 % u odnosu na 2005. Emisije sektora izvan tog sustava trebat će biti za 30 % manje u odnosu na 2005. Cilj „najmanje 40 %” ambiciozan je i objektivan te je u skladu s troškovno učinkovitim planom za smanjenje domaćih emisija za 80 % do 2050.

10. Što ako na kraju predloženi doprinosi ne budu dovoljni za ostvarenje cilja Pariške konferencije o zadržavanju porasta temperature ispod 2˚C?

Ako obveze utvrđene u Parizu zajedno ne budu dovoljne da bi se ostvarili znanstveno utvrđeni uvjeti za postizanje cilja zadržavanja porasta temperature ispod 2˚C, novim se Protokolom i odlukama koje će se donijeti u Parizu treba što je prije moguće svijet usmjeriti na pravi put.

Prvo, nužno je da sporazum bude dinamičan i da sadržava postupak za redovnu reviziju i jačanje obveza povezanih s ublažavanjem, u skladu s dugoročnim ciljem i najnovijim znanstvenim spoznajama. Ako zajednički svjetski napori ne budu dovoljni, tim bi se postupkom koji se odvija svakih pet godina trebalo potaknuti stranke da u sljedećim ciljnim razdobljima ambicioznije odrede postojeće obveze. Postupkom revizije koji se s početkom u 2020. odvija svakih pet godina pridonijelo bi se transparentnosti, jasnoći i razumijevanju obveza stranaka povezanih s ublažavanjem s obzirom na cilj zadržavanja povećanja temperature ispod 2°C. U reviziji bi se stranke trebalo pozvati da opišu napredak kad je riječ o obvezama povezanima s ublažavanjem te da navedu na temelju čega smatraju da su mjere koje provode objektivne i ambiciozne. U postupku se u obzir trebaju uzeti i promjene mogućnosti, odgovornosti i nacionalnih okolnosti.

Drugo, u Parizu bi se trebala donijeti odluka o postupku s početkom u 2016. kojim se utvrđuju područja visokog ublažavanja i, u okviru međunarodne suradnje, primjerice, s pomoću sredstava iz Zelenog fonda za klimu, realiziraju neiskorištene prilike.

Treće, potrebno je dodatno pojačati mjere podnacionalnog, nevladinog i privatnog sektora kojima se dopunjuju mjere koje provodi vlada. Brojne su inicijative pokrenute na sastanku na vrhu o klimi iz rujna 2014. koji je sazvao glavni tajnik UN-a i na konferenciji o klimatskim promjenama u Limi.

 11. Kako se može znati da zemlje ispunjavaju svoje ciljeve?

Da bi se ostvarilo potrebno povjerenje u novi Protokol, on mora uključiti čvrst sustav transparentnosti i odgovornosti. Sustavom se moraju obuhvatiti zajednička pravno obvezujuća pravila o praćenju, izvješćivanju, provjeravanju i računovodstvenom knjiženju svih stranaka te povezani postupak usklađenosti.

Zajedničkim okvirom za praćenje, izvješćivanje, provjeravanje te računovodstveno knjiženje održava se integritet obveza jer se njime omogućava strankama da transparentno i dosljedno dokažu da ispunjavaju obveze i da su prijavljeni rezultati stvarni. Uz to, njime će se strankama omogućiti da pokažu koliko su zajednički napredovale te će se osigurati potrebne informacije za oblikovanje učinkovite domaće politike ublažavanja. Postupkom usklađenosti promicat će se i olakšavati pravodobna i učinkovita provedba za sve stranke, povećati povjerenje u to da sve stranke odrađuju svoj dio i osigurati pravna pouzdanost i predvidljivost. To je ključno kako bi se i dalje išlo u smjeru ostvarenja cilja zadržavanja porasta temperature ispod 2°C.

 12. Koja je uloga prilagodbe u novom sporazumu o klimi?

Ambiciozne su mjere za smanjenje emisija ključne, ali jednako su važne i pojedinačne i zajedničke mjere za pripremu i prilagodbu na negativne posljedice klimatskih promjena. Prilagodba će stoga biti temeljna sastavnica novog Protokola. U novom bi se Protokolu trebale navesti obveze svih zemalja za poduzimanje mjera kojima se olakšava odgovarajuća prilagodba, kako bi je se integriralo u relevantne nacionalne i regionalne postupke planiranja te radi suradnje u cilju ostvarenja održivog razvoja otpornog na klimatske promjene.

Da bi se mogao ocijeniti napredak k ostvarenju cilja Konvencije, Protokolom bi se na temelju nacionalnih izvješća trebalo unaprijediti izvješćivanje o učinkovitosti prilagodbe i o stečenim iskustvima u izgradnji otpornosti. Protokolom bi se trebala povećati pomoć regijama i zemljama koje su posebno ranjive na negativne posljedice klimatskih promjena, pa i pružanjem financijske i tehničke potpore te izgradnjom kapaciteta.

 13. Kakvi su izgledi za postizanje svjetskog sporazuma?

Izgledi su dobri. Jedan je od izazova osigurati dugogodišnju svrsishodnost Protokola. Da bi se to ostvarilo on mora biti ambiciozan, čvrst, dinamičan i takav da se njime svijet može zadržati na putu prema zadržavanju porasta temperature ispod 2°C.

EU je uvjeren da će se novim Protokolom znatno ojačati i proširiti zajednički međunarodni napori u borbi protiv klimatskih promjena. Tijekom posljednjih 12 mjeseci raste svjetski javni i politički zamah kad je riječ o potrebi jačanja klimatskih mjera. Cilj smanjenja domaćih emisija stakleničkih plinova od „najmanje” 40 % u skladu s dogovorom iz prošlog listopada čelnika EU-a te najave SAD-a i Kine o njihovim budućim ciljevima koje su potom uslijedile jasna su potvrda globalne odlučnosti u tom pogledu. Na konferenciji u Limi o klimi obećane su uplate u Zeleni fond za klimu iz kojeg će se pomagati zemljama u razvoju premašile 10 milijardi američkih dolara, od čega gotovo polovinu daju države članice EU-a.

Ključno je to da Međuvladin odbor za klimatske promjene u svojem Petom izvješću o ocjeni navodi da je još uvijek moguće ostvariti cilj zadržavanja porasta temperature ispod 2°C, ali istodobno naglašava da su žurno potrebne ambiciozne zajedničke mjere na svjetskoj razini.

Za postizanje učinkovitog sporazuma bit će potrebna snažna politička volja svih zemalja, posebno skupine G20 i ostalih zemalja visokog i srednjeg dohodovnog razreda.

14. Koji su sljedeći koraci?

Komunikacija će ministrima okoliša EU-a biti predstavljena na njihovu sastanku 6. ožujka. EU će u sljedećim tjednima finalizirati svoj doprinos novom svjetskom sporazumu o klimi, kako bi ga se do kraja ožujka dostavilo UNFCCC-u.

Prioriteti za EU u sljedećim mjesecima uključuju intenzivne razgovore i suradnju s partnerskim zemljama te poticanje zemalja skupine G20 i drugih gospodarstava visokog i srednjeg dohodovnog razreda da preuzmu inicijativu davanjem pravodobnih i ambicioznih doprinosa, posebno u okviru Foruma velikih gospodarstava i skupina G20 i G7.

Europska komisija razmatra organizaciju posebne međunarodne konferencije kako bi se povećalo uzajamno razumijevanje raspona predloženih doprinosa (predviđeni i na nacionalnoj razini određeni doprinosi) i primjerenosti zajedničke ambicije prije Pariške konferencije.

15. Tko bi ostvario korist?

Korist od zadržavanja klimatskih promjena ispod opasnih razina imale bi sve zemlje svijeta i njihovi građani. Međuvladin odbor za klimatske promjene u svojem Petom izvješću o ocjeni navodi do kojih će negativnih posljedica doći ako se ne uspije riješiti problem klimatskih promjena.

Uz ograničavanje utjecaja klimatskih promjena, EU ostvaruje i sljedeće posebne gospodarske i ekološke koristi:

– veću energetsku sigurnost, posebno zbog manje uporabe i uvoza fosilnih goriva

– veću energetsku učinkovitost nego u okviru postojećih politika, čime se pridonosi smanjenju troškova, stvaranju radnih mjesta i povećanju konkurentnosti

– manju onečišćenost zraka, čime se pridonosi zdravlju ljudi

– kad je riječ o zaposlenosti, očekuje se da se novim sektorima rasta otvore prilike u područjima kao što su inženjerstvo, osnovna proizvodnja, prijevozna oprema te građevinske i poslovne usluge.

MEMO/15/4487

Upiti građana:


Side Bar