Navigation path

Left navigation

Additional tools

Europska komisija

OBAVIJEST

Bruxelles, 15. travnja 2014.

Bankarska unija: obnova financijske stabilnosti u europodručju

1. Ukratko o bankarskoj uniji

Od početka krize u 2008. Europska komisija uložila je velik napor kako bi izvukla pouku iz krize i stvorila sigurniji i čvršći financijski sektor. Komisija je predložila 28 novih pravila za bolju regulaciju i nadzor financijskog sektora te upravljanje njime kako porezni obveznici ubuduće ne bi morali plaćati pogreške banaka. Većina navedenih pravila sada je na snazi ili u postupku dovršetka.

Grafički prikaz 1.: Ključni dijelovi slagalice financijske reforme diljem EU-a

S razvojem financijske krize i njezinim pretvaranjem u dužničku krizu europodručja u 2010. i 2011. postalo je jasno da je potrebno učiniti više za države sa zajedničkom valutom koje sve više ovise jedna o drugoj, osobito kako bi se prekinuo začarani krug između banaka i državnih financija. (Vidi rubriku 1.)

Stoga su u lipnju 2012. šefovi država i vlada odlučili osnovati bankarsku uniju kojom se dovršava ekonomska i monetarna unija i omogućuje centralizirana primjena pravila u cijelom EU-u za banke u europodručju (i u državama članicama koje nisu u europodručju, a žele se pridružiti).

Temelj je bankarske unije novi regulatorni okvir sa zajedničkim pravilima za banke u svih 28 država članica, utvrđenima u jedinstvenom pravilniku. Zajedničkim pravilima (osobito Direktivom i Uredbom o kapitalnim zahtjevima MEMO/13/690 ) omogućit će se prije svega sprječavanje bankarskih kriza, a ako se banke ipak suoče s poteškoćama, utvrdit će se zajednički okvir upravljanja postupkom, uključujući načine za njihovu primjerenu likvidaciju (Direktiva o oporavku i rješavanju banaka, MEMO/14/297). Zajedničkim će se pravilima svim štedišama u EU-u u svakom trenutku i u cijeloj Europskoj uniji jamčiti i zaštita njihovih štednih uloga do 100 000 EUR (po deponentu / po banci) (Direktiva o sustavu osiguranja štednih uloga –DGS MEMO/14/296).

Bankarskom unijom osigurava se zajednička provedba navedenih pravila u europodručju. Od studenoga 2014. Europska središnja banka (ESB) bit će supervizor svih 6 000 banaka u europodručju u okviru jedinstvenog nadzornog mehanizma (MEMO/13/780). Kako bi se osiguralo da ESB od početka ima jasan pregled situacije banaka koje nadzire, trenutačno se provodi sveobuhvatna ocjena financijske stabilnosti banaka.

Osim toga, u rijetkim slučajevima propadanja banaka unatoč strožem nadzoru, nedavno donesenim jedinstvenim mehanizmom rješavanja (SRM) (MEMO/14/295) omogućit će se učinkovitije upravljanje rješavanjem banaka s pomoću jedinstvenog odbora za rješavanje (SRB) i jedinstvenog fonda za rješavanje (SRF). Ako banka propadne, jedinstveni mehanizam rješavanja, koji ima jasna pravila odlučivanja za prekogranične banke i vrlo iskusno osoblje, bit će će znatno učinkovitiji u rješavanju banaka od postojeće raznovrsne mreže nacionalnih tijela za rješavanje.

Zajedno s novim regulatornim okvirom za financijski sektor u cijelom EU-u, dovršena bankarska unija velik je korak u ekonomskoj i monetarnoj integraciji EU-a (MEMO/14/244). Time se završava razdoblje mjera za spašavanje velikog opsega koje su plaćali porezni obveznici i pridonosi vraćanju financijske stabilnosti. S druge se strane tako stvaraju pravi uvjeti za zajmove financijskog sektora realnom gospodarstvu, potičući gospodarski oporavak i stvaranje radnih mjesta (vidi rubriku 2.).

Rubrika 1.: Začarani krug banaka i državnih financija

Krizom državnog duga u europodručju naglašen je potencijalni začarani krug između banaka i državnog duga.

Funkcioniranje začaranog kruga

Bankarskom unijom pridonijet će se uklanjanju poveznice banaka i država.

  • Čvršće banke otpornije na udare: zajedničkim nadzorom osigurat će se učinkovita provedba strožih bonitetnih zahtjeva za banke, u skladu s kojima banke moraju raspolagati dostatnim pričuvama kapitala i razinom likvidnosti. Tako će banke u EU-u postati čvršće i sposobnije za odgovarajuće upravljanje rizicima povezanima sa svojim aktivnostima i apsorbiranje mogućih nastalih troškova.

  • Posrnule banke rješavat će se bez novca poreznih obveznika, čime se ograničavaju negativne posljedice za fiskalnih položaj vlada: rješavanje banaka financirat će dioničari i vjerovnici banke te fond za rješavanje koji financira industrija. Banke ne bi trebalo sanirati, a fiskalni položaj vlade neće dodatno slabiti.

  • Banke više neće biti „europske za života, ali nacionalne u smrti” jer će ih nadzirati istinski europski mehanizam, koji će upravljati i svim poteškoćama.

Rubrika 2.:

Lakši postupak bankarskih zajmova za poduzeća i kućanstva

Neusklađeni odgovori na propadanje banaka na nacionalnoj razini, povremeno ograničavanje financiranja unutar nacionalnih granica i visoka međuovisnost između banaka i država članica u kojima imaju sjedište doveli su do znatne rascjepkanosti jedinstvenog tržišta u području zajmova i financiranja. Ta je rascjepkanost bila osobito štetna u europodručju, gdje je ometala učinkovite zajmove realnom gospodarstvu te time i rast.

Prema nedavnim podacima, 80 % njemačkih malih i srednjih poduzeća koja su zatražila zajam uspjelo je dobiti sve tražene kredite. Taj se postotak smanjuje na 40 % u zemljama južne Europe te čak na 25 % u Grčkoj. Nadalje, još uvijek postoje razlike u kamatama koje se nude poduzećima i domaćinstvima, što bi moglo ometati novi oporavak.

Budući da je u bankarskoj uniji za sve banke nadležan isti supervizor te su obuhvaćene istim mehanizmom rješavanja, povjerenje u sve banke trebalo bi se povećati. Vjerodostojnost banaka na tržištu ovisit će o njihovom specifičnom profilu rizičnosti, a sve manje o financijskoj snazi država članica u kojima imaju sjedište. To bi bankama u svim državama članicama trebalo olakšati pristup financiranju pod ravnopravnim uvjetima, što će im s druge strane olakšati davanje zajmova domaćinstvima i poduzećima u cijelom EU-u.

2. Kako se bankarskom unijom stvara sigurniji bankarski sektor u europodručju?

Svi možemo nešto naučiti iz krize, a sada imamo i skup mjera koji nam omogućuje da s bankama postupamo na sveobuhvatan način i omogućimo sljedeće:

– sve će banke prije svega postati sigurnije (sprječavanje krize),

– u slučaju problema osigurat ćemo ranu intervenciju supervizora i rješavanje problema (rana intervencija),

– ako se ipak dogodi najgore, osigurat ćemo mehanizme potrebne za učinkovito upravljanje krizom (rješavanje banaka).

2.1 Faza 1.: Sprječavanje krize

Europska komisija donijela je 28 zakonskih prijedloga kojima su obuhvaćeni svi financijski dionici i proizvodi u cilju bolje regulacije i nadzora financijskog sektora te upravljanja njime. Oni čine jedinstveni pravilnik kojeg se moraju pridržavati banke na cijelom jedinstvenom tržištu. To je od ključne važnosti kako bi se osiguralo da svugdje postoji čvrsta regulacija bez praznina, u cilju jamčenja ravnopravnih uvjeta za banke i istinskog jedinstvenog tržišta financijskih usluga. Od koristi je bankama, širem financijskom sektoru te građanima, potrošačima i poreznim obveznicima.

2.1.1. Jači, neovisni supervizor koji osigurava da banke primjenjuju pravila

Jedinstvenim nadzornim mehanizmom Europskoj središnjoj banci (ESB) dodjeljuje se odgovornost za nadzor banaka u europodručju (i drugim državama članicama koje sudjeluju u jedinstvenom nadzornom mehanizmu).

ESB-om se omogućuje istinski europski mehanizam nadzora koji nije usmjeren prema zaštiti nacionalnih interesa te slabi poveznica između banaka i državnih financija i u obzir se uzimaju rizici za financijsku stabilnost. Svoju novu ulogu jedinstvenog supervizora ESB će preuzeti u studenome 2014. Njime se osigurava dosljedna i usklađena primjena jedinstvenog pravilnika u europodručju. U međuvremenu ESB provodi sveobuhvatnu procjenu bitnih banaka i njihovih bilanci. Danièle Nouy imenovana je prvom predsjednicom odbora jedinstvenog nadzornog mehanizma (MEMO/13/1155).

2.1.2. Stroži bonitetni zahtjevi za otpornije banke

Paketom o kapitalnim zahtjevima za banke, takozvanim paketom „CRD IV” (koji se sastoji od Direktive IV. o kapitalnim zahtjevima i Uredbe o kapitalnim zahtjevima) (vidi MEMO/13/690) novi globalni standardi o kapitalu banaka (poznati kao okvir Basel III.) prenose se u zakonodavni okvir EU-a.

Novim pravilima koja su na snazi od 1. siječnja 2014. osigurava se da banke sada imaju dovoljnu razinu kapitala u smislu količine i kvalitete. Tim je pravilima EU ispunio svoje obveze koje je odredila skupina G20 da na vrijeme provede okvir Basel III.

2.1.3. Pravovremeno planiranje za banke u kritičnoj situaciji

Financijski sektor čitave Europske unije sada na raspolaganju ima čvrst okvir za situacije kada se banke nađu u poteškoćama. Okvirom za krize banaka i njihovo rješavanje (MEMO/14/297) od banaka se zahtijeva da sastave planove za oporavak i opišu mjere koje će poduzeti da ostanu održive ako se njihova financijska situacija pogorša te planove rješavanja za njihovo primjereno rješavanje ako više nisu održive.

U bankarskoj je uniji to tijelo ESB. U navedenim je planovima potrebno navesti opcije za primjenu mehanizama rješavanja (npr. prebacivanje imovine na banku za premošćivanje, otpis instrumenata kapitala i drugih obveza pri rješavanju vlastitim sredstvima) te načine kojima će se osigurati nastavak ključnih funkcija.

2.2. Faza 2.: Pravovremene korektivne mjere u slučaju problema – rana intervencija

Sada postoje pravila kojima se omogućuje rana intervencija kada se banke suoče s problemima. Supervizorima banaka dodjeljuje se prošireni skup ovlasti kako bi mogli intervenirati u slučaju financijskih poteškoća određene institucije (npr. kada je banka prekršila ili će uskoro prekršiti regulatorne kapitalne zahtjeve), i to prije nego što problemi postanu kritični, a njezino se financijsko stanje nepopravljivo pogorša. Ovlasti su navedene u planovima za oporavak banaka te uključuju mogućnost razrješenja s dužnosti uprave i imenovanja posebnog upravitelja, sazivanja sastanka dioničara kako bi se donijele hitne reforme i zabrane distribucije dividendi ili bonusa. Druge mjere na kojima može ustrajati odgovarajući supervizor uključuju zahtjev banci da smanji izloženost određenim rizicima, poveća kapital ili provede promjene svoje zakonske ili korporativne strukture.

Ako se u bankarskoj uniji ocijeni da je ugrožena održivost određene banke, ESB kao jedinstveni supervizor nadzire ranu intervenciju u koordinaciji s odgovarajućim tijelima za rješavanje.

2.3. Faza 3.: Upravljanje krizom u cilju zaštite deponenata i poreznih obveznika u slučaju nepopravljivog pogoršanja financijske situacije banke

2.3.1. Zaštita poreznih obveznika

Uslijed učestalih mjera spašavanja banaka povećao se javni dug i poreznim obveznicima nametnuo vrlo težak teret. Odobrene mjere državnih potpora u obliku rekapitalizacije i mjera financijske pomoći od listopada 2008. do prosinca 2012. iznose 591,9 milijardi EUR ili 4.6% BDP-a Europske unije za 2012. (Komisija). Ako uključimo jamstva, ta bi brojka samo u razdoblju od 2008. do 2010. iznosila 1,6 trilijuna EUR ili 13 % BDP-a Europske unije (Komisija). Vidi IP/13/1301.

Ako se financijsko stanje banke nepopravljivo pogorša, Direktivom o oporavku i rješavanju banaka osiguralo bi se da dioničari i vjerovnici banaka moraju isplatiti svoj udio u troškovima s pomoću mehanizma rješavanja vlastitim sredstvima. (vidi rubriku 3.)

Jedinstvenim mehanizmom rješavanja osigurava se centralizirana i učinkovita provedba tih pravila u bankarskoj uniji. Osigurava se mogućnost brzog donošenja kompliciranih odluka u slučaju rješavanja, osobito rješavanja prekogranične prirode, s obvezujućim učinkom za sve države članice u bankarskoj uniji.

Jedinstveni mehanizam rješavanja utemeljen je na jedinstvenom odboru za rješavanje i uključivat će stalne članove te Komisiju, Vijeće, ESB i nacionalna tijela za rješavanje. Ako je potrebno rješavanje banke u europodručju ili sa sjedištem u državi članici koja sudjeluje u bankarskoj uniji, u većini će slučajeva ESB o tome obavijestiti Odbor, Komisiju i odgovarajuća nacionalna tijela za rješavanje. Postupci odlučivanja pažljivo su usklađeni kako bi u slučaju rješavanja bilo moguće donijeti odluku tijekom jednog vikenda. (vidi rubriku 2.)

Grafički prikaz 2:

Kako bi se izbjeglo uključivanje poreznih obveznika, sve će banke u EU-u biti dužne uplatiti sredstva u fond, čime se pridonosi nesmetanom rješavanju. U bankarskoj se uniji ta sredstva postupno udružuju. Ako su potrebna dodatna sredstva za srednjoročno financiranje banaka kako bi im se omogućio nastavak rada tijekom restrukturiranja, ona će se preuzeti iz jedinstvenog fonda za rješavanje kojem će od 2016. doprinositi sve banke u državama bankarske unije te koji će do 2024. iznositi 55 milijardi EUR.

Rubrika 3.: Funkcioniranje mehanizma rješavanja vlastitim sredstvima u praksi

Rješavanje vlastitim sredstvima: rekapitalizacijom na temelju otpisa obveza i / ili njihova prebacivanja u vlasnički kapital instituciji bi se omogućila trajnost poslovanja, izbjegli poremećaji u financijskom sustavu koje bi uzrokovala obustava ili prekid ključnih usluga te nadležnim tijelima pružilo dovoljno vremena za primjerenu reorganizaciju ili likvidaciju dijela poduzeća.

Ukratko: ako banka mora primijeniti rješavanje vlastitim sredstvima, nadležna će tijela prvo otpisati sve uloge dioničara i nakon toga prethodno utvrđenim redoslijedom rješavati druge obveze vlastitim sredstvima. Gubitke bi prvo pretrpjeli dioničari i drugi vlasnici instrumenata poput konvertibilnih obveznica i podređenih obveznica.

Netaknuti bi ostali štedni ulozi manji od 100 000 EUR: oni su u svakom trenutku u potpunosti zaštićeni.

Odgovornost za pokrivanje gubitaka banaka u najvećoj se mogućoj mjeri prenosi na privatne ulagače u banke i bankarski sektor u cjelini, a ne na porezne obveznike.

2.3.2. Zaštita deponenata

Za štedne uloge do 100 000 EUR po deponentu / po banci i dalje postoji jamstvo u svim državama članicama, čak i u slučaju propadanja banke. Tim se jamstvom štedišama omogućuje osjećaj financijske stabilnosti, što znači da neće naglo podizati znatne iznose iz svojih banaka, čime se sprječavaju teške gospodarske posljedice.

Nadalje, novac će se deponentima brže isplaćivati, i to u roku od 7 radnih dana (u odnosu na prethodnih 20), uz znatno bolje financiranje nacionalnih sustava osiguranja štednih uloga radi potpore jamstvima, osobito na temelju znatne razine ex ante financiranja: 0,8% pokrivenih štednih uloga prikupit će se od banaka tijekom razdoblja od 10 godina. Ako se pokaže da ex ante sredstva nisu dovoljna, sustavom osiguranja štednih uloga prikupit će se neposredni ex post doprinosi iz bankarskog sektora, a, kao posljednje rješenje, sustav osiguranja štednih uloga imat će pristup aranžmanima alternativnog financiranja, kao što su zajmovi javnih ili privatnih trećih osoba. Postojat će i dobrovoljni mehanizam uzajamnog zaduživanja među sustavima osiguranja štednih uloga u raznim državama članicama EU-a. MEMO/13/1176)

U skladu s Direktivom o oporavku i rješavanju banaka, pojedinci i mala poduzeća sa štednim ulozima većim od  100 000 EUR bit će u mogućnosti iskoristiti pogodnosti povlaštenog postupanja („povlašteni položaj deponenta”). Neće pretrpjeti gubitke prije drugih neosiguranih vjerovnika te se stoga u postupku rješavanja vlastitim sredstvima nalaze na samom dnu hijerarhijske ljestvice. Države članice mogu i primijeniti određenu fleksibilnost kako bi ih u potpunosti isključile.

2.3.4. Zaštitni mehanizmi

Nakon što se uspostave svi prethodno navedeni mehanizmi, u velikoj većini slučajeva neće biti potrebna javna financijska podrška sredstvima poreznih obveznika. No u iznimnim okolnostima mogli bi biti potrebni dodatni resursi, a za takve se slučajeve moraju uvesti jasni i odgovarajući aranžmani. Svi zaštitni mehanizmi moraju biti fiskalno neutralni tijekom srednjoročnog razdoblja, a bankarski ih sektor postupno mora vratiti iz industrijskih pristojbi.

Uredbom o SRM-u propisuje se da bi Odbor u suradnji s državama članicama trebao osigurati kreditnu liniju kojom se omogućuje jačanje sposobnosti zaduživanja fonda do stupanja na snagu Uredbe. Uredbom o SRM-u ne uspostavlja se još zajednički zaštitni mehanizam fonda, koji će se razmotriti tijekom sljedećih godina, kako je navedeno u izjavi Vijeća u prosincu.1

3. Što ako se pojave problemi prije nego što sustav počne funkcionirati?

ESB i Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo provode sveobuhvatnu ocjenu stanja banaka i testiraju njihovu otpornost prije nego što jedinstveni nadzorni mehanizam počne u potpunosti funkcionirati u studenome 2014.

Ako se utvrdi manjak kapitala kod banaka u bankarskoj uniji, primijenit će se postojeći dogovoreni kaskadni model rekapitalizacije: banke bi u početku trebale prikupiti kapital na tržištima ili iz drugih privatnih izvora. Ako to nije dovoljno, moguće je upotrijebiti javna sredstva na nacionalnoj razini, uz stroge uvjete i u skladu s pravilima o državnim potporama (vidi rubriku 4.). U drugoj fazi, ako nacionalni zaštitni mehanizmi nisu dovoljni, moguće je upotrijebiti instrumente na europskoj razini, uključujući europski stabilizacijski mehanizam. 2 Ako banke više nisu održive, može se pokrenuti njihovo rješavanje u skladu s nacionalnim režimima.

Rubrika 4.: Pravila o državnim potporama

Europska komisija prilagodila je svoja privremena pravila o državnim potporama u pogledu javne podrške financijskim institucijama tijekom krize. U komunikaciji Europske komisije navode se ažurirana pravila EU-a za razdoblje krize u pogledu državnih potpora bankama tijekom krize koja se primjenjuju od 1. kolovoza 2013.

Glavna promjena odnosi se na jačanje sustava „podjele opterećenja”: Prije nego što bude moguće iskoristiti mjere rekapitalizacije ili zaštite imovine, banke su dužne utvrditi solidan plan za svoje restrukturiranje ili primjerenu likvidaciju. Osim toga, ojačani su zahtjevi za podjelu opterećenja: ako banke utvrde manjak kapitala, njihovi dioničari i vjerovnici nižeg isplatnog reda sada su dužni prvi dati svoj doprinos prije odobrenja javnih sredstava.

Vidi IP/13/672 i MEMO/13/886


Side Bar

My account

Manage your searches and email notifications


Help us improve our website