Chemin de navigation

Left navigation

Additional tools

Europska komisija

MEMORANDUM

Bruxelles, 17.srpnja 2013.

Svaki je euro važan – Često postavljana pitanja o Uredu europskog javnog tužitelja

Što je Ured europskog javnog tužitelja?

Ured Europskog javnog tužitelja bit će decentralizirani ured tužiteljstva Europske unije nadležan za istragu, kazneni progon i podizanje optužnice u slučaju kaznenih djela protiv proračuna EU-a. On će imati jednake istražne ovlasti u cijeloj Uniji koje će se temeljiti na nacionalnim pravnim sustavima država članica i biti u njih ugrađene.

Ured europskog javnog tužitelja koristit će kapacitete i stručnost država članica. U Europski će se ured slati iskusni državni odvjetnici iz nacionalnih sustava. U pravilu će to biti Europski delegirani javni tužitelji koji će izvršavati zadaće za Ured europskog javnog tužitelja sa svojih lokacija u državama članicama i u skladu sa zakonom te države članice. Integracija Ureda europskog javnog odvjetnika u nacionalne pravosudne sustave ima mnoge prednosti. Delegirani javni tužitelji dobro poznaju nacionalni pravosudni sustav i lokalni jezik, integrirani su u lokalnu državnoodvjetničku strukturu i imaju iskustva u rješavanju lokalnih sudskih predmeta. Osim toga, okupljanjem istražnih i državnoodvjetničkih resursa na jednom mjestu osigurat će se brzo donošenje odluka.

Koja je pravna osnova za Ured europskog javnog tužitelja?

Ugovorom iz Lisabona stavlja se poseban naglasak na borbu protiv teških financijskih kaznenih djela i kaznenih djela gospodarskog kriminala s prekograničnom dimenzijom. Pravna osnova i pravila za osnivanje Ureda europskog javnog tužitelja propisani su u članku 86. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u kojem stoji:

„Radi suzbijanja kaznenih djela koja utječu na financijske interese Unije, Vijeće uredbama donesenima u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom može od Eurojusta osnovati Ured europskog javnog tužitelja.“

U svome govoru o stanju Unije 2012. godine (SPEECH/12/596), predsjednik Barroso najavio je da Komisija planira predložiti osnivanje Ureda europskog javnog tužitelja kako je predviđeno u Ugovorima te u okviru Komisijine obveze da štiti proračun EU-a.

Europska komisija želi osigurati učinkovitu zaštitu proračuna Europske unije od zločina na isti način kao što su zaštićeni i nacionalni financijski sustavi država članica. U srpnju 2012. Komisija je predložila da države članice na sličan način definiraju prijevaru na štetu financijskih interesa Europske unije u nacionalnim kaznenim zakonima te da bi trebale predvidjeti slične odvraćajuće kaznene sankcije (IP/12/767, MEMO/12/544). Ured europskog javnog odvjetnika pomoći će da tužiteljstvo u državama članicama bude dosljednije, učinkovitije i djelotvornije.

Hoće li sve države članice sudjelovati u Uredu europskog javnog tužitelja?

Ne. Prema Ugovorima o EU, Ujedinjena kraljevina i Irska imaju „izuzeće“ iz politika pravosuđa i unutarnjih poslova što znači da one neće sudjelovati – osim ako svojevoljno i izričito odluče to učiniti („uključiti se“). Danska također ne sudjeluje u radu Ureda europskog javnog tužitelja, ali ona nema mogućnost uključiti se.

Zašto nam je potreban Ured europskog javnog tužitelja?

Financijski interesi Unije danas nisu dovoljno zaštićeni. To je posljedica nekoliko čimbenika:

Kao prvo, postojeća tijela EU-a – OLAF (Europski ured za borbu protiv prijevare), Eurojust (Agencija Europske unije za suradnju u području kaznenog pravosuđa) i Europol (Europski policijski ured) – nisu nadležna za provedbu kaznenih istraga i za kazneni progon kaznenih dijela prijevare. OLAF može samo proslijediti rezultate svojih administrativnih istraga nadležnim nacionalnim tijelima koja onda neovisno odlučuju hoće li pokrenuti kazneni postupak na temelju OLAF-ovih nalaza.

Kao drugo, nacionalni pravosudni napori fragmentirani su među državama članicama koje ne poduzimaju uvijek potrebne radnje za kažnjavanje zločina protiv proračuna EU-a. Danas samo 1 od 5 predmeta koje OLAF proslijedi nacionalnim pravosudnim tijelima bude okončano osuđujućom presudom. Osim toga, stope osuđujućih presuda značajno se razlikuju između država članica.

Kao treće, posljedica malog broja uspješnih progona jest da samo mali udio iznosa izgubljenih zbog prijevare u državama članicama bude vraćen od zločinaca. Počinitelji prijevara koji su usmjereni na proračun EU-a znaju da imaju velike šanse zadržati prihod od kaznenih djela jer u EU-u ne postoje dosljedni napori u provedbi prava.

Koliko se novca na prijevaru uzme iz proračuna EU-a?

U svakoj od posljednje tri godine, u državama članicama počinjene su prijevare u prosjeku u iznosu od oko 500 milijuna eura, s tim da se procjenjuje da su stvarni iznosi puno veći. Podaci o prijavljenim prijevarama ne mogu uključivati podatke o prijevari koja nije otkrivena, što znači da je ukupan iznos vjerojatno puno veći.

Zašto se države članice ne mogu učinkovito boriti protiv prijevare?

Trenutno samo nacionalna tijela mogu provoditi istrage i kazneni progon u slučaju prijevare protiv financijskih interesa Unije. Ali njihove ovlasti prestaju na državnim granicama. Zločini protiv financijskih interesa EU-a često su složeni. Oni uključuju nekoliko zainteresiranih strana, složene i razrađene sustave prijevare, nekoliko zemalja i nekoliko nadležnosti. Osim toga, uspješna istraga prijevare zahtjeva dubinsko poznavanje mjerodavnog pravnog i administrativnog okvira.

Učinkovita suradnja među državama članicama teška je zbog različitih sustava kaznenog prava, nadležnosti, složenih i dugotrajnih postupaka pravne pomoći, jezičnih problema, nedostatka sredstava i različitih prioriteta.

Zbog toga se može smatrati na nacionalnoj razini da su istrage prijevara protiv proračuna EU-a dugotrajne te da zahtijevaju previše ljudskih resursa. Stoga se uopće ne bave prijevarom ili se predmeti odbacuju čim se pojave poteškoće. U nekim slučajevima nacionalne vlasti mogu odlučiti istraživati samo „svoj“ nacionalni dio zločina zanemarujući šire implikacije međunarodnih shema prijevare.

Postoji li primjer o tome na koji način Ured europskog javnog tužitelja može popraviti trenutnu situaciju?

U jednom je slučaju OLAF prenio podatke njemačkim i bugarskim vlastima o njemačkim i bugarskim državljanima koji su (navodno) surađivali u prijevari vezanoj uz fondove EU-a za poljoprivredu i ruralni razvoj. Dok su njemački postupci završili osuđujućom presudom, postupci u Bugarskoj završili su oslobođenjem osumnjičenika. Postojeći sustav je prema tome doveo do različitih rezultata u istom prekograničnom predmetu. Ured europskog javnog tužitelja osigurao bi dosljednost istrage i kaznenog progona u Bugarskoj i Njemačkoj.

Drugi se primjer odnosi na krijumčarenje cigareta iz Češke Republike u Njemačku. Njemački je kazneni sud upotrijebio snimke telefonskih razgovora koje je dobio od češke policije kao dokaze za osudu osumnjičenika. Iako su dokazi dobiveni zakonitim putem prema češkom pravu, branitelj je tvrdio da bi bez sudskog naloga za nadzor i tehničko snimanje telefonskih razgovora, dokaz trebao biti neprihvatljiv na njemačkom sudu.

Kada bude postojao Ured europskog javnog tužitelja, postojat će puno manja vjerojatnost za pojavu problema uslijed različitih nacionalnih postupovnih odredbi. Prema novim pravilima nadzor telefonskih razgovora ne bi bio moguć bez prethodno pribavljenog sudskog naloga. Osim toga, Uredbom se propisuje da su dokazi koji su zakonitim putem pribavljeni u jednoj državi članici prihvatljivi na sudovima svih država članica, pod uvjetom da su dokazi prikupljeni bez povrede postupovnih prava u skladu s člankom 47. (pravo na učinkovit pravni lijek) i člankom 48. (pretpostavka nedužnosti i pravo na obranu) Povelje EU-a o temeljnim pravima.

Koje će promjene donijeti Ured europskog javnog tužitelja?

Ured europskog javnog tužitelja imat će isključivu nadležnost za istrage, kazneni progon i podizanje optužnica u slučajevima kaznenih djela protiv proračuna EU-a. Ured europskog javnog tužitelja stoga će koordinirati i rješavati složene predmete s prekograničnom dimenzijom. Na taj će se način prevladati poteškoće koje nastaju kao rezultat ograničenih ovlasti nacionalnih tijela koje prestaju gdje prestaje njihov teritorij.

Ured europskog javnog tužitelja jamčit će nesmetan postupak istrage, kaznenog progona i suđenja. Putem delegiranih europskih javnih tužitelja imat će prekogranične istražne ovlasti u državama članicama. Ured europskog javnog tužitelja neće se morati oslanjati na složene i dugotrajne međuvladine instrumente pravne pomoći između država članica (kao što je uzajamna pravna pomoć i sporazumi o uzajamnom priznavanju). Ured europskog javnog tužitelja imat će koristi od jasnih pravila kojima se uređuju njegove istrage i prihvatljivost dokaza koji se prikupljaju i izvode pred sudovima bez obzira u kojoj državi članici.

Kako će Europski javni tužitelj i Europski delegirani javni tužitelji zajedno raditi?

Europski delegirani javni tužitelji bit će dio Ureda europskog javnog tužitelja. U pravilu će Europski delegirani javni tužitelji provoditi istrage i kazneni progon u državi članici pomoću nacionalnog osoblja i primjenom nacionalnog prava. Njihove će radnje koordinirati središnji ured koji će voditi Europski javni tužitelj, koji će osigurati dosljednost i učinkovitost u svim državama članicama (vidi sliku u PRILOGU).

Zbog decentralizirane strukture Ured europskog javnog tužitelja ima na raspolaganju stručnost nacionalnog osoblja u vidu dubinskog poznavanja nacionalnog pravosudnog sustava, poznavanja lokalnog jezika, integriranosti u lokalnu pravosudnu strukturu, prakse u rješavanju lokalnih sudskih predmeta itd.

Europski delegirani javni tužitelji mogu nastaviti raditi kao nacionalni državni odvjetnici („sjediti na dvije stolice“). Međutim, kada izvršavaju zadaće Ureda europskog javnog tužitelja, delegirani javni tužitelji bit će potpuno neovisni o nacionalnim državnoodvjetničkim tijelima.

„Kolegij” desetorice, u kojem će zajedno djelovati europski javni tužitelj, zamjenici i nacionalni javni tužitelji, osigurat će neometanu integraciju između rada na nacionalnoj razini i na razini EU-a, konkretno dogovaranjem internih poslovnika, uključujući opća pravila o dodjeli predmeta. Ovo je rješenje proizašlo iz pitanja pokrenutih u savjetovanjima s državama članicama, uključujući nedavnu francusko-njemačku inicijativu za osnivanje Ureda europskog javnog tužitelja, a njime će se osigurati i potrebna koordinacija u kaznenom progonu, kako bi se izbjegla opasnost od dvostruke inkriminacije (načelo ne bis in idem), do koje bi moglo doći ako se zanemare povezana kaznena djela ili ako se na njih ne gleda kao na cjelinu.

Hoće li nacionalni sudovi moći preispitivati postupke Ureda europskog javnog tužitelja?

Da, hoće. Postupci Ureda europskog javnog tužitelja mogu se preispitivati pred nadležnim nacionalnim sudom.

Osim toga, nadležna će nacionalna pravosudna tijela davati odobrenja za istražne mjere Ureda europskog javnog tužitelja ako to zahtjeva nacionalno pravo ili pravo EU-a.

Nacionalni sudovi nadležni su i za suđenja. Ured europskog javnog tužitelja vršit će funkcije tužitelja na nadležnim sudovima u državama članicama.

Sud Europske unije može, kao i uvijek, biti uključen u prethodni postupak.

Koje će ovlasti imati Ured europskog javnog tužitelja u skladu s Uredbom?

Ured europskog javnog tužitelja imat će ovlasti zatražiti ili narediti istražne mjere. Instrumenti koje ima na raspolaganju jasno su utvrđeni u Uredbi i obuhvaćaju „intruzivne“ i „blaže“ istražne mjere.

Primjeri intruzivnih mjera koje može primijeniti Ured europskog javnog tužitelja uključuju pretragu prostorija, imovine, računalnih sustava, oduzimanje predmeta, nadzor telefonskih razgovora i zamrzavanje financijskih transakcija.

Blaže mjere mogu uključivati ispitivanje osumnjičenika i svjedoka, imenovanje stručnjaka kada je potrebno stručno znanje ili mjere praćenja i nadzora osobe kako bi se utvrdilo njezino kretanje.

Na provedbu istražnih mjera primjenjuje se nacionalno pravo. Drugim riječima, određenu mjeru mora odobriti nadležni nacionalni sud ili drugo tijelo ako to zahtjeva nacionalno pravo ili Uredba.

Kako bi se jamčila učinkovitost istraga Ureda europskog javnog tužitelja, zakonito prikupljeni dokazi u jednoj državi članici prihvatljivi su na sudovima u svim državama članicama.

Kako će se osigurati neovisnost ureda Europskog javnog tužitelja?

Kao prvo, u Uredbi se predviđa da Ured neće tražiti ni primati upute ni od koga izvan Ureda europskog javnog tužitelja. Ta odredba znači da institucije, tijela, uredi ili agencije Europske unije i države članice moraju poštivati neovisnost Ureda europskog javnog tužitelja i ne smiju pokušavati na njega utjecati dok on izvršava svoje zadaće. Kao drugo, Ured europskog javnog tužitelja bit će strukturno neovisan jer neće biti sastavni dio neke druge institucije ili službe EU-a. Kao treće, u imenovanje Europskog javnog tužitelja uključene su institucije Unije (imenuje ga Vijeće uz suglasnost Europskog parlamenta), kao i bivši članovi suda, članovi nacionalnih vrhovnih sudova, nacionalnih službi vezanih uz javno tužiteljstvo i/ili kompetentni pravnici koji će pomoći u sastavljanju užeg popisa kandidata. Mandat Europskog javnog tužitelja traje osam godina i ne može se obnoviti, čime se osigurava da neće biti vođen mišlju da bi mogao biti ponovno imenovan. Europskog javnog tužitelja može razriješiti Sud na zahtjev Europskog parlamenta, Vijeća ili Komisije.

U odnosu na nacionalne Europske delegirane javne tužitelje, u Uredbi se navodi da će rad na predmetima za Europskog javnog tužitelja uvijek imati prednost ispred nacionalnih predmeta. U Uredbi se izričito navodi i da su delegirani javni tužitelji potpuno neovisni od nacionalnih državnoodvjetničkih tijela. Sukob interesa rješava Europski javni tužitelj. Europski delegirani javni tužitelji ne mogu biti razriješeni dužnosti nacionalnih državnih odvjetnika od strane nadležnih nacionalnih tijela bez pristanka Europskog javnog tužitelja, dok djeluju u njegovo ime.

Što je s postupovnim pravima osumnjičenika?

Važno je pojačati pravnu zaštitu pojedinaca i poduzeća protiv kojih se vode istrage ili kazneni progon u Europskoj uniji. Prijedlog uključuje čvrst i sveobuhvatan niz postupovnih zaštitnih mjera kojima će se osigurati zaštita prava osumnjičenika i drugih osoba uključenih u istrage Ureda europskog javnog tužitelja u okviru postojećeg prava EU-a i nacionalnog prava na obranu.

U prijedlogu se pojašnjava da osumnjičenik ima sva prava zajamčena zakonodavstvom EU-a i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima. Ta su prava izričito navedena i uključuju sljedeće:

  1. pravo na usmeni i pismeni prijevod

  2. pravo dobiti informacije i pristup materijalima u postupku

  3. pravo na odvjetnika i pravo na komunikaciju s i informiranje trećih osoba u slučaju pritvora,

  4. pravo na šutnju i da ih smatraju nedužnim

  5. pravnu pomoć

  6. pravo na izvođenje dokaza, imenovanje stručnjaka i saslušanje svjedoka.

  7. Osim toga, osumnjičenik ima pravo na obranu zajamčeno nacionalnim pravom kojim se uređuje postupak.

Zašto se prijedlog za Ured europskog javnog tužitelja predstavlja zajedno s reformom Eurojusta?

Prema članku 86. stavku 1. UFEU-a, Ured europskog javnog tužitelja stvara se iz Eurojusta. Današnji paket zakonodavnih prijedloga ima za cilj uspostaviti snažne veze i sinergije između dvije organizacije putem učinkovite suradnje i razmjene informacija, znanja i resursa.

Ured europskog javnog tužitelja i Eurojust moraju biti uključeni u predmete u kojima su osumnjičenici umiješani u kaznena djela protiv financijskih interesa Unije i druge oblike kaznenih djela. To znači da će postojati potreba za stalnom bliskom suradnjom. U Uredbe o Uredu europskog javnog tužitelja i Eurojustu uključene su mjerodavne odredbe. Osim toga, u slučajevima preklapanja nadležnosti u hibridnim predmetima, Eurojust može pomoći riješiti pitanje nadležnosti.

Eurojust će pružati usluge administrativne potpore Uredu europskog javnog tužitelja, kao što su osoblje, financije i IT. Na primjer, Ured europskog javnog tužitelja moći će koristiti informatičku infrastrukturu Eurojusta, uključujući Sustav vođenja e predmeta, privremene radne dokumente i indeks, za vlastite predmete. Pojedinosti ovog rješenja bit će propisane u sporazumu između Ureda europskog javnog tužitelja i Eurojusta.

Koja će biti uloga Eurojusta nakon uspostave ureda europskog javnog tužitelja?

Eurojust naciolalnim tijelima za istraživanje i kazneni progon kaznenih dijela pomaže u suradnji i usklađivanju rada na oko 1 500 prekograničnih predmeta godišnje. Dao je doprinos izgradnji međusobnog povjerenja i prevladavanju velikih razlika u pravnim sustavima i tradicijama u EU-u. Međutim, Eurojust nema nadležnost provođenja istrage o kaznenim djelima i kaznenog progona u vezi sa slučajevima prijevare.

Ured europskog javnog tužitelja imat će isključivu nadležnost istrage, kaznenog progona i podizanja optužnice u vezi s kaznenim djelima protiv proračuna EU-a. Uspostavom Ureda europskog javnog tužitelja povećava se i demokratska legitimnost Eurojusta: ubuduće će Europski parlament i nacionalni parlamenti biti uključeniji u ocjenu aktivnosti Eurojusta.

Reformirani Eurojust pružat će potporu Uredu europskog javnog tužitelja u borbi protiv prijevare na štetu proračuna EU-a. Eurojust će Uredu europskog javnog tužitelja pružati usluge administrativne potpore, primjerice u vezi s osobljem, financijama i informacijskom tehnologijom. Na primjer, Ured europskog javnog tužitelja moći će se koristiti informatičkom infrastrukturom Eurojusta, uključujući sustav vođenja predmeta, privremene radne dokumente i indeks za vlastite predmete. Pojedinosti ovog rješenja bit će propisane u sporazumu između Ureda europskog javnog tužitelja i Eurojusta.

Što će se prijedlogom još promijeniti u vezi s reformom Eurojusta

Današnjim prijedlogom nastoji se poboljšati ukupno funkcioniranje Eurojusta. S tim ciljem reforma se odnosi na unutarnje upravljanje Eurojustom. U skladu s njom jasno se razlikuju operativne zadaće Kolegija Eurojusta (Kolegij je sastavljen od po jednog člana iz svake države članice EU-a) i administrativne zadaće. Tako će se Kolegiju i članovima iz država članica omogućiti koncentriranje na operativne zadaće, tj. koordiniranje i podupiranje suradnje između nacionalnih pravosudnih tijela u borbi protiv teških kaznenih djela, primjerice krijumčarenja droga, pranja novca, prijevare, korupcije, kibernetičkog kriminala, terorizma i organiziranog kriminala. Kolegiju će u vršenju administrativnih zadaća pomagati novi Izvršni odbor, u koji će biti uključena i Komisija.

Prijedlogom će se omogućiti jedinstven i osuvremenjen pravni okvir za novu Agenciju za suradnju u području kaznenog pravosuđa (Eurojust), koja je pravni sljednik Eurojusta kako je uspostavljen Odlukom Vijeća 2002/187/JHA. Dok se zadržavaju elementi koji su se pokazali učinkovitima u upravljanju Eurojustom i njegovu djelovanju, ovom novom Uredbom pojednostavljuje se funkcioniranje i struktura Eurojusta u skladu s Ugovorom iz Lisabona na sljedeće načine:

  • poboljšanjem učinkovitosti Eurojusta novom strukturom upravljanja

  • poboljšanjem operativne učinkovitosti Eurojusta dosljednim definiranjem statusa i ovlaštenja članova iz država članica

  • utvrđivanjem uloge Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata u ocjeni aktivnosti Eurojusta u skladu s Ugovorom iz Lisabona, uz istovremeno očuvanje operativne neovisnosti Eurojusta

  • usklađivanjem pravnog okvira Eurojusta sa zajedničkim pristupom u vezi s EU-ovim agencijama, uz istovremeno puno poštovanje njegove posebne uloge u vezi s koordinacijom kriminalne istrage o kaznenim djelima koje su u tijeku;

  • omogućivanjem bliske suradnje Eurojusta s Uredom Europskog javnog tužitelja nakon što ovaj bude osnovan.

Koja će biti OLAF-ova uloga nakon uspostave Ureda europskog javnog tužitelja?

Kako je navedeno u Komunikaciji o upravljanju OLAF-om, koja je donesena danas, OLAF-ova će se uloga nakon uspostave Ureda europskog javnog tužitelja promijeniti.

On će i dalje biti odgovoran za administrativne istrage u područjima koja nisu u nadležnosti Europskog javnog tužitelja. Ona uključuju nepravilnosti vezane uz financijske interese EU-a te ozbiljne prekršaje ili kaznena djela počinjena od strane zaposlenika EU-a bez financijskog učinka.

OLAF više neće provoditi administrativne istrage prijevare u EU ili drugih kaznenih dijela koja utječu na financijske interese EU-a. To je zato što će ta kaznena djela biti pod isključivom nadležnošću Ureda europskog javnog tužitelja nakon njegovog osnivanja. Ako OLAF sumnja na počinjenje takvih kaznenih djela, on će to što je prije moguće morati prijaviti Uredu europskog javnog tužitelja. Iako više neće provoditi istrage u tom području, OLAF će nastaviti pružati potporu Uredu europskog javnog tužitelja na njegov zahtjev (kao što to čini danas u odnosu na nacionalne državne odvjetnike). Ta će promjena dovesti do ubrzanja istražnih postupaka i pomoći će da se izbjegnu dvostruke administrativne i kaznene istrage istih činjenica. Na taj će se način povećati šanse za uspješan kazneni progon.

Komisija će raditi na prijedlozima o izmjenama Uredbe o OLAF-u kako bi se uključile promjene njegove uloge te ojačalo OLAF-ovo upravljanje u istragama, u svjetlu onoga što je predviđeno za UEJT. U tom su smislu predviđene dvije ključne inicijative. Kao prvo, uspostavit će se neovisni Kontrolor postupovnih jamstava u cilju jačanja zakonske kontrole OLAF-ovih istražnih mjera. Kao drugo, mogli bi biti uvedeni pojačani postupovni zahtjevi za intruzivnije istražne mjere (pretraga ureda, oduzimanje dokumenata itd.) koje će EU možda morati provoditi u institucijama EU-a.

Koliko će predmeta morati rješavati Ured europskog javnog tužitelja?

Procjenjuje se da će imati oko 2500 predmeta godišnje. Taj se podatak temelji na prosjeku od 1500 predmeta prijevare koji se godišnje prijavljuju EU od strane administrativnih istražnih tijela država članica, oko 300 predmeta koji se odnose na sumnju na prijevaru iz OLAF-a, oko 500 predmeta koji se odnose na slučajeve prijevare vezane uz porez na dodanu vrijednost (PDV) koje trenutno rješavaju države članice i 200 predmeta koje vode nacionalna tijela za kazneni progon. Očekuje se da će Ured europskog javnog tužitelja privući više informacija o mogućim prijevarama od država članica ili OLAF-a. Broj predmeta stoga bi mogao biti veći od predviđenog.

Hoće li Ured europskog javnog tužitelja početi uhićivati ljude po Europi?

Ne. Samo će nacionalna tijela imati ovlasti uhititi osobe za kaznena djela u nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja. On će moći zatražiti od pravosudnih tijela da uhite osumnjičenika samo ako smatra da je to neophodno za istragu i da se isti cilj ne može postići manje intruzivnim mjerama. Nadležna će nacionalna pravosudna tijela ocjenjivati i odobravati takve zahtjeve na temelju nacionalnog prava.

Koji su sljedeći koraci?

Da bi postao zakonom, prijedlog Komisije moraju prihvatiti države članice u Vijeću (jednoglasno) nakon dobivenog pristanka Europskog parlamenta.

Ako Vijeće ne može jednoglasno odlučiti, Ugovori predviđaju da barem devet država članica može uspostaviti pojačanu suradnju (članak 86. UFEU-a).

    Glavni koraci iz članka 86. u postupku pojačane suradnje uključuju sljedeće:

  • Komisija predstavlja svoj zakonodavni prijedlog Vijeću ministara. Države članice moraju se usuglasiti (u okviru zaključaka Predsjedništva) da nije moguće jednoglasno odlučiti o predmetnom prijedlogu;

  • U tom slučaju najmanje 9 država članica koje su voljne početi pojačanu suradnju upućuju predmet Europskome vijeću;

  • Europsko vijeće raspravlja o zahtjevu u roku od najviše četiri mjeseca.

  • U slučaju konsenzusa Europsko vijeće šalje nacrt prijedloga natrag Vijeću na donošenje. Ako konsenzus nije postignut, najmanje 9 država članica može odlučiti nastaviti s pojačanom suradnjom. Kada države članice izvijeste o uspostavi pojačane suradnje, smatra se da je dodijeljeno ovlaštenje Europskog parlamenta i Vijeća;

  • Pregovori o prijedlogu na temelju kojeg se uspostavlja pojačana suradnja odvijaju se u Vijeću. U raspravama mogu sudjelovati sve države članice, ali glasati mogu samo one koje sudjeluju u pojačanoj suradnji. Države članice mogu u bilo kojem trenutku zatražiti da budu uključene u pojačanu suradnju.

Daljnje informacije

Priopćenje za tisak: IP/13/709

Informativni paket:

http://ec.europa.eu/justice/newsroom/criminal/news/130717_en.htm

Europska komisija – Kazneno pravo:

Internetska stranica potpredsjednice Viviane Reding, Povjerenice EU-a za pravosuđe, temeljna prava i građanstvo:

http://ec.europa.eu/reding

Pratite potpredsjednicu na Twitteru: @VivianeRedingEU

PRILOG: Način rada Europskog javnog odvjetnika


Side Bar

Mon compte

Gérez vos recherches et notifications par email


Aidez-nous à améliorer ce site