Navigation path

Left navigation

Additional tools

Europska komisija

MEMORANDUM

Bruxelles, 8. srpnja 2013.

Erasmus u akademskoj godini 2011. – 12.: objašnjenje brojki

Europska komisija je danas objavila najnovije podatke1 o broju studenata, nastavnika i drugog osoblja u visokom obrazovanju koji su bili korisnici programa Erasmus u akademskoj godini 2011./12. (IP/13/657). Financijsku potporu u okviru programa Erasmus za odlazak u inozemstvo radi studiranja, stručne prakse, poučavanja ili izobrazbe primilo je 252 827 europskih studenata i 46 527 zaposlenih u visokom obrazovanju.

Programom Erasmus studentima u sustavu visokog obrazovanja omogućuje se boravak u drugoj europskoj zemlji u trajanju od 3 do 12 mjeseci – bilo zbog studija ili stručne prakse u nekom poduzeću ili drugoj organizaciji. Korisnik može biti svaki student upisan u visokoškolsku ustanovu sudionicu iz jedne od 33 zemlje u kojima se provodi program Erasmus (države članice EU-a, Island, Lihtenštajn, Norveška, Švicarska i Turska). Studenti koji pohađaju kratkotrajne programe visokoškolskog strukovnog obrazovanja mogu također koristiti potporu iz ovog programa.

Novi rekord: više od 250 000 studenata programa Erasmus u godinu dana

Od začetka programa, broj studenata korisnika stipendije programa Erasmus u stalnom je porastu. Prvi je put prešao broj od 200 000 studenata u akademskoj godini 2009./10., a 252 827 studenata koji su boravili u inozemstvu radi studiranja ili izobrazbe u 2011./12. predstavlja novi rekord i godišnje povećanje od 9 % u odnosu na prethodnu godinu (ekvivalentno godišnje povećanje u odnosu na 2010./11. bilo je 8,5 %).

Graf 1.: Broj studenata programa Erasmus po godini u razdoblju 1987./88. – 2011./12.

Napredak prema ostvarivanju cilja mobilnosti tri milijuna studenata

ostvarenje cilja mobilnosti od tri milijuna

Graf 2.: Mobilnost studenata programa Erasmus – relativna promjena u broju studenata po matičnim zemljama između 2010./11. i 2011./12.

Kako je prikazano na grafu 2., broj studenata programa Erasmus povećao se u gotovo svim zemljama. Najveće povećanje u broju studenata koji se odlučuju na odlazak u inozemstvo uočen je u Hrvatskoj (+ 62 %), koja se programu pridružila 2009./10. Slijede ju Danska (+ 20 %), Slovenija i Turska (+ 17 % svaka). Nadprosječan rast od 8,3 % imalo je 11zemalja.

U tri zemlje, Cipru, Islandu i Rumunjskoj, došlo je do smanjenja broja studenata programa Erasmus (između - 0,6 % i - 2,7 %) u odnosu na prethodnu godinu.

Šampioni Erasmusa

Iz Španjolske je u okviru programa Erasmus u inozemstvo otišao najveći broj studenata (39 545), kako na studije tako i radi stručne prakse, a nakon nje slijede Njemačka (33 363) i Francuska (33 269).

Španjolska je također bila i najpopularnija odredišna zemlja s 39 300 dolaznih studenata, nakon koje slijede Francuska (28 964) i Njemačka (27 872). Ujedinjena Kraljevina primila je gotovo dvostruko više studenata (25 760) no što ih je poslala u inozemstvo (13 662).

Na razmjene su otišli studenti iz 3 189 visokoškolskih ustanova, što je povećanje od 5 % u odnosu na prethodnu godinu.

Graf 3.: Mobilnost studenata programa Erasmus – prosječne mjesečne razine bespovratnih sredstava EU-a

Prosječna mjesečna bespovratna sredstva EU-a zadržala se na otprilike istoj razini (252 EUR) kao i prethodne godine (250 EUR). Gornji graf prikazuje prosječni iznos mjesečnih bespovratnih sredstava za studente koji odlaze u inozemstvo. Komisija određuje gornju granicu za mjesečni iznos bespovratnih sredstava za studente na osnovi troškova života u svakoj zemlji primateljici, dok točan iznos bespovratnih sredstava u svakom pojedinom slučaju određuju nacionalne agencije i visokoškolske ustanove koje upravljaju programom.

U akademskoj godini 2011./12., 336 studenata s posebnim potrebama ili invaliditetom primilo je dodatno financiranje radi sudjelovanja u razmjenama u okviru programa Erasmus u odnosu na 254 studenata u 2010./11.

Povećanje za studije programa Erasmus u iznosu od 7,5 %

U okviru programa Erasmus studentima se nudi mogućnost da dio svojeg visokog obrazovanja (na dodiplomskoj, poslijediplomskoj ili doktorskoj razini, uključujući kratke cikluse) 3 do 12 mjeseci provedu studirajući na nekoj visokoškolskoj ustanovi u drugoj zemlji.

U akademskoj godini 2011./12., od ukupno 252 827 studenata programa Erasmus, 204 744 njih otišlo je na studij u inozemstvo, što je povećanje od 7,5 % u odnosu na 2010./11. godinu. Broj studenata koji odlaze na studij u inozemstvo smanjio se u šest zemalja (Bugarskoj, Cipru, Estoniji, Islandu, Lihtenštajnu i Rumunjskoj), dok je 11 zemalja doživjelo natprosječni porast. Iz Švicarske, koja se programu pridružila 2011./12., 2 514 studenata je otišlo na studije u inozemstvo.

Najviše studenata na studije u inozemstvo otišlo je iz Španjolske (34 103), a slijede ju Njemačka (27 593) i Francuska (25 924). Španjolska je i dalje najpopularnije odredište za studiranje u inozemstvu, a prihvaća 30 580 Erasmus studenata, nakon koje slijede Francuska (23 173) i Njemačka (19 120).

Iz Luksemburga, Lihtenštajna i Španjolske otišlo je najviše studenata kada se usporedi veličina tih zemalja sa studentskom populacijom.

Studenti su u prosjeku odlazili na studij u inozemstvo na 6,3 mjeseci, a prosječna bespovratna sredstva iznosila su 234 EUR (u usporedbi s 226 EUR prethodne godine).

Društvene znanosti, poslovni studiji i pravo najpopularnija su područja za studente programa Erasmus (41,4 %), nakon kojih slijede humanističke znanosti i umjetnost (21,9 %), te inženjerske znanosti, proizvodnja i graditeljstvo (15,1 %).

Porast stručne praske u okviru programa Erasmus (pripravnički staž) u iznosu od 18 %

Od 2007. godine, programom Erasmus studentima se nudi prilika za odlazak u inozemstvo radi stjecanja radnog iskustva u poduzećima ili drugim organizacijama. U akademskoj godini 2011./12. jedan od pet Erasmus studenata – 48 083 od 252 827 – odabrao je ovu mogućnost, što je povećanje od 18 % u odnosu na prethodnu godinu. Prosječno trajanje boravka bilo je 4,3 mjeseca, a studenti su primili prosječna mjesečna sredstva EU-a od 361 EUR (što je smanjenje u odnosu na 366 EUR u 2010./11.).

Kao i proteklih godina, Francuska je bila zemlja iz koje je najviše studenata otišlo na stručnu praksu u okviru programa Erasmus (7 345), a slijedile su ju Njemačka (5 770) i Španjolska (5 442). Španjolska je bila najpopularnije odredište za stručnu praksu u okviru programa Erasmus te je primila 7 807 studenata, a slijedili su ju Ujedinjena Kraljevina (7 736) i Njemačka (6 655).

U svrhu podrške stručne prakse u inozemstvu, visokoškolske ustanove mogu stvoriti konzorcije za stručnu praksu Ti konzorciji obuhvaćaju visokoškolske ustanove i ostale organizacije poput poduzeća ili udruga. Financirano je 93 konzorcija za stručnu praksu u 12 zemalja (BG, CZ, DE, GR, ES, FR, IT, NL, AT, PL, PT, FI). Ti su konzorciji organizirali preko 15 % svih stručnih praski u inozemstvu u okviru Erasmusa u 2011./12.

Najveća skupina studenata na stručnoj praksi u okviru programa Erasmus dolazila je iz područja društvenih znanosti, poslovnih studija i prava (31,9 %), nakon kojih slijede inženjerske znanosti, proizvodnja i graditeljstvo (17,1 %), te studenti humanističkih znanosti i umjetnosti (16,9 %).

Koliko je studenata visokog obrazovanja (prvostupnika i magistara) u zemljama koje sudjeluju u programu Erasmus? Koliko je njih provelo dio ili cijeli studij u inozemstvu u akademskoj godini 2011./12.?

Od ukupne studentske populacije od više od 24 milijuna u 33 zemlje sudionice, oko 1 % njih primilo je bespovratna sredstva za studente u okviru programa Erasmus u 2011./12. godini.

Pod pretpostavkom da je prosječno trajanje studija na visokoškolskim ustanovama 4 - 5 godina (prvostupnik i magistar), može se procijeniti da oko 4,5 % svih europskih studenata prima bespovratna sredstva u okviru programa Erasmus u nekoj fazi tijekom visokog obrazovanja. Od tog broja, 68 % je na prvostupničkoj razini, 28 % na razini magisterija, 1 % na doktorskoj razini, a 3 % na studijima kratkog ciklusa.

Oko 10 % ukupne studentske populacije provelo je ili provodi dio ili cijele studije u inozemstvu uz potporu programa Erasmus ili drugih javnih i privatnih sredstava.

Na sastanku u Bukureštu u Rumunjskoj održanom 26. – 27. travnja 2012. (IP/12/394), ministri nadležni za visoko obrazovanje iz 47 europskih zemalja usvojili su bolonjsku strategiju mobilnosti prema kojoj 20 % studenata koji će diplomirati do 2020. godine treba provesti dio studija u inozemstvu. Europska unija usvojila je isto mjerilo u studenom 2011. godine.

Erasmus intenzivni tečajevi jezika (EILC)

U okviru programa Erasmus nude se specijalizirani tečajevi manje raširenih i rjeđe poučavanih jezika EU-a kao pomoć studentima u pripremi za studiranje ili stručnu praksu u inozemstvu. Tečajevi se organiziraju u zemljama u kojima su ti jezici u službenoj uporabi. Tečajevi nisu ponuđeni za najšire poučavane jezike poput engleskog, njemačkog, francuskog i španjolskog (kastiljskog).

Broj intenzivnih tečajeva jezika financiranih sredstvima Erasmusa značajno je porastao od njihovog pokretanja. Oko 435 tečajeva (što je povećanje s 392 u prethodnoj godini: + 11 %) organizirano je u 2011./12. godini u 26 zemalja za ukupno 6 631 studenata programa Erasmus (+13 %).

Najpopularnija odredišta za intenzivne tečajeve jezika bili su Italija, Portugal, Belgija (flamanska zajednica), Turska i Švedska. Najveći udio gostujućih studenata koji sudjeluju u tečajevima jezika bio je u Sloveniji gdje je sudjelovalo 19,1 % svih gostujućih studenata programa Erasmus, a slijedi ju Hrvatska (12,7 %). Island, Rumunjska, Grčka i Estonija sudjelovale su sa stopama između 10 i 11 %.

Erasmus mobilnost osoblja (održavanje nastave i osposobljavanje osoblja)

Programom Erasmus također se omogućuje nastavnom osoblju institucija visokog obrazovanja i osobama zaposlenima u poduzećima odlazak u inozemstvo radi održavanja nastave na jedan dan do šest tjedana. Isto tako, sve nastavno i nenastavno osoblje visokoškolskih ustanova može proći izobrazbu u inozemstvu u trajanju od pet dana do šest tjedana.

U akademskoj godini 2011./12., Erasmus je pružio potporu 46 527 nastavnog i nenastavnog osoblja s visokoškolskih ustanova za održavanje nastave ili stručnog usavršavanja u inozemstvu, što predstavlja godišnje povećanje od 8,6 %.

Sudionici su većinom dolazili iz Poljske (6 312), nakon koje slijede Španjolska
(4 654) i Njemačka (3 937). Najpopularnije odredište za mobilnost osoblja bila je Španjolska (4 554), nakon koje slijede Njemačka (4 491) i Italija (3 876).

Ukupno 50,5 % osoblja koje je sudjelovalo u Erasmusu u 2011./12. godini činili su muškarci. Dodatno financiranje za sudjelovanje u Erasmus razmjenama primilo je 16 zaposlenika s posebnim potrebama (prema 13 prethodne godine). Prosječno trajanje takvih razdoblja mobilnosti bilo je 5,7 dana, a prosječna bespovratna sredstva – pored njihove redovne plaće – iznosila su 713 EUR (što je povećanje sa 662 EUR u 2010./11. godini).

Ukupno 2 336 visokoškolskih ustanova sudjelovalo je u aktivnostima mobilnosti osoblja, što je povećanje od 3,6 % u odnosu na prethodnu godinu.

Održavanje nastave i dalje stječe popularnost

Erasmus omogućuje nastavnom osoblju visokoškolskih ustanova i osoblju poduzeća održavanje nastave u trajanju od jednog dana – ili najmanje pet sati nastave – do šest tjedana na visokoškolskoj ustanovi u drugoj zemlji. Broj nastavnika kojima se na ovaj način pruža potpora kroz Erasmus u stalnom je porastu, s više od 300 000 osoblja na razmjeni kojima je pružena potpora od njegovog uvođenja 1997./98. Od 46 527 osoblja na razmjeni kojima je pružena potpora u 2011./12. 33 323 odnosilo se na održavanje nastave (+ 5,4 % u odnosu na prethodnu godinu).

Najveći broj osoblja otišlo je iz Poljske s 3 994 potpore pružene za održavanje nastave, iza koje slijede Španjolska (3 256) i Njemačka (3 110). Najpopularnija odredišta za održavanje nastave bila su Španjolska (3 258), Njemačka (3 149) i Italija (2 903).

Najmobilniji nastavnici bili su iz sljedećih predmetnih područja: humanističkih znanosti i umjetnosti (32 %); društvenih znanosti, poslovnih znanosti i prava (22 %); inženjerskih znanosti, proizvodnje i graditeljstva (14 %). Nastavnici su prosječno boravili 5,5 dana u inozemstvu radi održavanja nastave. Mali, ali stalan pad uočava se od 2000./01., kada je prosjek bio 6,9 dana. Prosječna bespovratna sredstva po održanoj nastavi osoblja – pored njihove redovne plaće – iznosila su 686 EUR, što predstavlja povećanje od 6,3 % u odnosu na prethodnu godinu (645 EUR).

Oko 422 održavanja nastave provelo je osoblje iz poduzeća koje je bilo pozvano poučavati na visokoškolskim ustanovama u drugim europskim zemljama (+19 % u odnosu na prethodnu godinu).

Osposobljavanje osoblja pokazuje značajan rast

Popularnost podrške osposobljavanju osoblja naglo je porasla od njegovog uvođenja u 2007. godini. Od 46 527 razmjena osoblja kojima je podrška pružena u 2011./12., 13 204 bilo je za osposobljavanje osoblja (+18 % u odnosu na prethodnu godinu). Te su razmjene jednake i za nastavno i za nenastavno osoblje, uključujući one koji rade u administrativnim službama i službama podrške.

Osposobljavanje u poduzećima u inozemstvu prošlo je 3 336 visokoškolskog osoblja u 2011./12. (+13,2 % u odnosu na prethodnu godinu).

Iz Poljske je otišao najveći broj osoblja za osposobljavanje (2 318) a slijede ju Španjolska
(1 398) i Njemačka (827). Njemačka je bila najpopularnije odredište (1 342), a slijede ju Španjolska (1 296) i UK (1 214).

Razdoblja osposobljavanja osoblja prosječno su trajala 6,1 dan. U stručnom usavršavanju sudjelovalo je više žena nego muškaraca (69.5 %), dok je u održavanju nastave sudjelovalo 42,9 % žena.

Broj intenzivnih programa Erasmusa nastavlja rasti

Programom Erasmus nudi se nastavnom osoblju i studentima prilika za sudjelovanje u tematskim studijskim programima koji traju od deset dana do šest tjedana. EU financira organizaciju tih tzv. intenzivnih programa uključujući putovanja i dodatne troškove života za sudionike.

Zemlje koje organiziraju najveći broj takvih programa su Italija, sa 60 tečajeva (13 % od ukupnog broja), koju slijede Njemačka (43) i Francuska (35). Najpopularnija predmetna područja bila su društvene znanosti, poslovne znanosti i pravo (26 %); inženjerske znanosti, proizvodnja i graditeljstvo (18 %). Intenzivni programi iz matematike i računarstva, te humanističkih znanosti i umjetnosti, sudjelovali su svaki s 15 % udjela. Prosječno trajanje intenzivnih programa bilo je 11,5 dana.

U 2011./12. organizirana su 462 intenzivna programa Erasmusa (što je povećanje s 404 u prethodnoj godini), odnosno za 14 % više. Sudjelovalo je 16 806 studenata (kako međunarodnih tako i domaćih studenata) i 5 663 nastavnika.

Projekti suradnje sveučilišta u okviru programa Erasmus

Programom Erasmus promiče se i modernizacija europskog visokog obrazovanja kroz financiranje zajedničkih projekata. Ti projekti, koji traju između 1 i 3 godine, imaju za cilj potaknuti reforme politike kroz transnacionalnu suradnju između visokoškolskih ustanova i ostalih dionika. Zahtjevi se podnose jednom u svakoj kalendarskoj godini, a godišnje se za ove projekte dodijeli oko 20 milijuna EUR.

Mnogi projekti financirani u sklopu ovog dijela programa Erasmus doveli su do ključnih razvoja politike. Europski sustav prijenosa i prikupljanja bodova (ECTS), na primjer, prvobitno je bio projekt u sklopu programa Erasmus prije no što je postao glavno sredstvo za poticanje mobilnosti. (ECTS dodjeljuje bodove za svaki dio studijskog programa na osnovi radne opterećenosti studenta i naznačenih rezultata učenja. Time se studentima omogućuje neposrednije prikupljanje bodova stečenih u okviru različitih programa i pojednostavljuje se priznavanje studija u inozemstvu od strane njihovih matičnih ustanova).

Broj zahtjeva za projekte suradnje sveučilišta iz godine u godinu raste. Oko 250 zahtjeva podnijeto je 2012. godine (što je porast sa 197 zahtjeva u 2011. godini). Od njih je 57 odabrano za financiranje, što predstavlja prosječnu stopu uspješnosti od 22,8 %. Najveći broj prijedloga (35) pristigao je iz UK-a, a slijede Belgija (25) i Finska (24). Belgija je bila najuspješnija po broju odobrenih zahtjeva s 11 prihvaćenih projekata.

Koliko EU troši na program Erasmus?

U trenutačnom proračunskom razdoblju (2007. – 2013.) EU je raspodijelio 3,1 milijardu EUR za program Erasmus. U 2011./12. ukupni proračun bio je oko 494 milijuna EUR, od čega je oko 473 milijuna EUR iskorišteno za mobilnost studenata i osoblja.

Većim dijelom proračuna programa Erasmus upravljaju nacionalne agencije u zemljama sudionicama. Erasmus također podupire multilateralne projekte i mreže na što odlazi oko 20 milijuna EUR godišnje (oko 4 % proračuna). Njima centralno upravlja Izvršna agencija za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu (EACEA) iz Bruxellesa.

U tablici u nastavku prikazana su ukupna sredstva programa Erasmus potrošena na mobilnost po godinama.

Tablica 1.: Decentralizirana sredstva programa Erasmus raspodijeljena nacionalnim agencijama

Godina

Godišnji proračun programa Erasmus namijenjen mobilnosti studenata i osoblja u milijunima EUR

Godišnja promjena

1988.

13,00

1989.

26,84

106,46 %

1990.

32,88

22,50 %

1991.

43,86

33,39 %

1992.

62,88

43,37 %

1993.

67,88

7,95 %

1994.

72,78

7,22 %

1995.

73,46

0,93 %

1996.

74,3

1,14 %

1997.

70,00

-5,79 %

1998.

100,27

43,24 %

1999.

100,27

0,00 %

2000.

111,79

11,49 %

2001.

116,19

3,94 %

2002.

121,9

4,91 %

2003.

142,53

16,92 %

2004.

168,00

17,87 %

2005.

200,96

19,62 %

2006.

245,75

22,29 %

2007.

372,25

51,48 %

2008.

416,36

11,85 %

2009.

415,37

-0,24 %

2010.

434,83

4,68 %

2011.

473,91

8,99 %

2012.

547,26

15,48 %

2013.

547,14

-0,02 %

Kako se sredstva programa Erasmus raspodjeljuju na nacionalnoj razini?

Proračun programa Erasmus dijeli se među zemljama sudionicama na osnovi sljedećih čimbenika:

  • stanovništva: broj studenata, diplomanata i nastavnika u visokom obrazovanju (razina 5 – 6 međunarodne standardne klasifikacije obrazovanja, ISCED); podatke osigurava Eurostat

  • troškova života i udaljenost između glavnih gradova: koriste se kao korektivni čimbenici, primjenjuju se na čimbenik stanovništva

  • pokazatelja prošlih rezultata: izračunatog na osnovi prethodnog broja boravaka studenata i osoblja (koriste se posljednji dostupni podaci).

Kako se određuju mjesečna bespovratna sredstva EU-a?

Bespovratna sredstva programa Erasmus namijenjena su pokrivanju dijela dodatnih troškova života u inozemstvu i putovanja. Studenti programa Erasmus ne plaćaju školarine ustanovama domaćinima u inozemstvu.

Nacionalne agencije u svakoj pojedinoj zemlji dodjeljuju raspoloživa sredstva visokoškolskim ustanovama. Nacionalna agencija može odlučiti dodijeliti viši iznos bespovratnih sredstava manjem broju studenata (kao što je to, na primjer, slučaj u Bugarskoj, Cipru i Turskoj) ili dati manje iznose bespovratnih sredstava većem broju studenata (kao što je to, na primjer, u Francuskoj i Italiji), uz poštivanje najviše granice bespovratnih sredstava koju određuje Europska komisija za svaku odredišnu zemlju (vidi Vodič kroz Program za cjeloživotno učenje).

Nacionalna agencija dodjeljuje sredstva institucijama podnositeljicama zahtjeva na osnovi čimbenika poput zatraženih sredstava ili prošlih rezultata. Institucija zatim može odlučiti o točnoj visini bespovratnih sredstava koju će isplaćivati studentima (i tjedni ili dnevni iznos za osoblje) unutar raspona koji određuje nacionalna agencija, koja se razlikuje od zemlje do zemlje.

Mjesečna bespovratna sredstva ovise o odredišnoj zemlji i vrsti mobilnosti. Na primjer, veća bespovratna sredstva obično se dodjeljuju za stručnu praksu, a ne za studiranje u inozemstvu.

Razni izvori ostalih oblika sufinanciranja iz nacionalnih, regionalnih i lokalnih izvora mogu dopuniti bespovratna sredstva programa Erasmus koja dodjeljuje Europska unija.

Nacionalne agencije ili institucije visokog obrazovanja mogu povećati mjesečna bespovratna sredstva za studente nižeg imovinskog statusa.

U 2011./12., prosječna mjesečna bespovratna sredstva EU-a za studentsku mobilnost kretala su se od 123 EUR za španjolske studente do 641 EUR za studente iz Latvije. U svim zemljama sudionicama prosječna mjesečna bespovratna sredstva bila su 252 EUR.

Kako studenti i osoblje mogu podnijeti zahtjev za bespovratna sredstva iz programa Erasmus?

Program Erasmus otvoren je za sve studente koji studiraju na visokoškolskoj ustanovi potpisnici Erasmus sveučilišne povelje u zemlji sudionici. Većina europskih visokoškolskih ustanova – njih gotovo 5 000 – potpisalo je Erasmus sveučilišnu povelju.

Prvi korak koji je potrebno učiniti u podnošenju zahtjeva za bespovratna sredstva za boravak na studiju ili stručnoj praksi u okviru Erasmusa je javiti se uredu za međunarodne odnose u vašoj matičnoj ustanovi i popuniti sporazum o učenju za Erasmus studije ili sporazum o osposobljavanju za Erasmus stručnoj praksi U tim je dokumentima određen program koji će student pratiti tijekom boravka na studiju ili stručnoj praksi, a trebaju ga odobriti i matične i odredišne institucije odnosno poduzeća, kao i sam student. To ujedno pojednostavljuje i osigurava puno akademsko priznanje od strane matične ustanove nakon zadovoljavajućeg rada za vrijeme boravka na studiju ili stažiranju u sklopu programa Erasmus.

Erasmus studiji: oni koji žele dio svojih studija provesti u inozemstvu moraju pohađati najmanje drugu godinu studija na visokoškolskoj ustanovi.

Erasmus stručne prakse: studenti mogu krenuti na stručnu praksu u okviru programa Erasmus od prve godine studija visokog obrazovanja.

Trajanje: boravak u inozemstvu – kako za studiranje tako i za stručnu praksu – može trajati od 3 do 12 mjeseci pojedinačno, ili kombinirano ukupno 24 mjeseca. Za studente studija strukovnog obrazovanja kratkog ciklusa najmanje trajanje stručne prakse je dva mjeseca.

Erasmus za osoblje: nastavno osoblje treba svojoj matičnoj instituciji ili poduzeću dostaviti nastavni plan koji mora odobriti matična institucija. Osoblje koje se želi prijaviti za bespovratna sredstva programa Erasmus za izobrazbu mora jednako tako dobiti pristanak za svoj program izobrazbe od svoje matične institucije i institucije ili poduzeća domaćina.

Kako se sveučilište može kvalificirati za sudjelovanje u programu Erasmus?

Sveučilište ili druga visokoškolska ustanova mora se obvezati na brojna načela i ostale obveze iz Erasmus sveučilišne povelje prije no što može sudjelovati u Erasmus mobilnosti ili projektima suradnje. Naglasak se stavlja na osiguranje visoke kvalitete. Matična ustanova ne smije naplaćivati školarine za gostujuće studente programa Erasmus, a potpuno priznavanje zadovoljavajuće dovršenih studija ili stručne prakse treba biti automatski dodijeljeno studentima po povratku u matične ustanove.

Zašto se program naziva Erasmus?

Program Erasmus ime je dobio po filozofu, teologu i humanistu Desideriusu Erasmusu (Erazmu Roterdamskom) (1466. – 1536.). Erasmus, koji je živio u doba Reformacije, opće je poznat kao protivnik dogme.

Erasmus je živio i radio u nekoliko dijelova Europe, u potrazi za znanjem, iskustvom i spoznajama koje kontakti s drugim zemljama mogu donijeti.

ERASMUS se može čitati i kao kratica za Program aktivnosti Europske zajednice za mobilnost sveučilišnih studenata, kao u prvoj odluci o uspostavi programa (Odluka Vijeća 87/327/EEZ-a od 15. lipnja 1987. kojom se usvaja Program djelovanja Europske zajednice za mobilnost sveučilišnih studenata).

Za više informacija

Vidjeti i IP/13/657

Više o Programu Erasmus

Statistički podaci o programu Erasmus

1 :

Niže prikazani statistički podaci odnose se samo na program Erasmus i ne uključuju ostale europske programe za visoko obrazovanje, poput programa Tempus i Erasmus Mundus, koji imaju različite ciljeve suradnje s raznim dijelovima svijeta.


Side Bar

My account

Manage your searches and email notifications


Help us improve our website