Navigation path

Left navigation

Additional tools

Europska komisija

MEMORANDUM

Bruxelles, 26. lipnja 2013.

Zajednička poljoprivredna politika (ZPP) i poljoprivreda u Europi – Najčešća pitanja

Prikaz europske poljoprivrede

Koliki je udio ruralnih područja u EU?

Ruralna područja predstavljaju više od 77 % prostora EU-a (47 % poljoprivrednog zemljišta i 30 % šuma) i u njima živi približno polovica stanovništva EU-a (poljoprivredne zajednice i ostali stanovnici).

Koliko je poljoprivrednika u EU-u?

U EU-u ima 12 milijuna poljoprivrednika s punim radnim vremenom. Poljoprivreda i poljoprivredno-prehrambena industrija, koja uvelike ovisi o opskrbi iz poljoprivrednog sektora, imaju zajedno udio od 6 % BDP-u EU-a, s 15 milijuna poduzeća i 46 milijuna radnih mjesta.

Koje vrste poljoprivrednih gospodarstava postoje u EU-u?

Oblici poljoprivrednih gospodarstava vrlo su raznoliki. Ona obuhvaćaju intenzivnu, klasičnu i organsku poljoprivredu. Ulaskom srednjoeuropskih i istočnoeuropskih država u EU ta se raznolikost još povećala.

U pravilu se radi o obiteljskim gospodarstvima, koja se često prenose s naraštaja na naraštaj.

U Europi ima 12 milijuna poljoprivrednika, a jedno gospodarstvo u prosjeku zauzima 15 hektara (usporedbe radi, u Sjedinjenim Američkim Državama ima tek 2 milijuna zemljoradnika, dok prosječno gospodarstvo zauzima 180 hektara).

Podržava li EU „europski poljoprivredni model“?

Da. Zajednička poljoprivredna politika nastoji podržati poljoprivredu koja jamči sigurnost hrane (u kontekstu klimatskih promjena) i osigurava održivi i uravnoteženi razvoj svih europskih ruralnih područja, uključivši i područja s teškim uvjetima proizvodnje.

Ta poljoprivreda treba biti višefunkcionalna. Ona treba odgovoriti na zabrinutost građana u pogledu hrane (njezine dostupnosti, cijene, raznolikosti, kvalitete i sigurnosti), zaštititi okoliš i omogućiti poljoprivrednicima da žive od svoje djelatnosti.

Istovremeno, potrebno je očuvati ruralne zajednice i krajobraze jer su dragocjeni dio europske baštine.

Nastavno na politički sporazum iz lipnja 2013., Zajedničkom poljoprivrednom politikom od 2014. više će se uvažavati raznolikost europske poljoprivrede.

Gdje mogu naći statističke podatke o poljoprivredi u EU-u?

U našem odjeljku Statistike i na web-mjestu EUROSTAT-a.

Nekoliko riječi o ZPP-u

Što je ZPP?

Zajednička poljoprivredna politika omogućava europskim poljoprivrednicima da udovolje potrebama 500 milijuna građana. Njezini su glavni ciljevi osigurati poljoprivrednicima pristojan život i zajamčiti ustaljenu i sigurnu opskrbu hranom po cijeni prihvatljivoj za potrošače.

ZPP se znatno razvio od svojih početaka 1962. te se i dalje razvija. Tri su prioriteta na koja se usmjerava reforma iz lipnja 2013.:

  1. zajamčiti održivu proizvodnju hrane;

  2. osigurati održivo upravljanje prirodnim resursima;

  3. poticati uravnoteženi razvoj svih ruralnih područja EU-a.

Tko rukovodi ZPP-om?

Europska komisija prije izrade svojih prijedloga surađuje sa zainteresiranim dionicima (posebno putem brojnih savjetodavnih skupina). Kada je riječ o izradi zakona, prijedlozi Komisije šalju se na odlučivanje Vijeću ministara poljoprivrede 27 država članica Unije i Europskom parlamentu.

Za redovno upravljanje ZPP-om odgovorne su države članice. Revizorski sud EU-a ima također važnu ulogu u nadziranju troškova.

Kako se koristi proračun?

Proračun ZPP-a pokriva tri vrste troškova:

  1. potpora dohotku poljoprivrednika i poštivanju održivih poljoprivrednih praksi: izravne uplate, koje su uvjetovane poštivanjem strogih europskih normi u pogledu sigurnosti hrane, zaštite okoliša i zdravlja te dobrobiti životinja. Te uplate u cijelosti financira EU i one predstavljaju oko 70 % proračuna ZPP-a. Reforma iz lipnja 2013. predviđa da 30% izravnih plaćanja europskim poljoprivrednicima bude povezano s njihovim poštivanjem održivih poljoprivrednih praksi koje pogoduju kvaliteti tla, bioraznolikosti i općenito okolišu, kao što je primjerice diversifikacija kultura, očuvanje trajnih pašnjaka ili pak očuvanje ekoloških područja na gospodarstvima.

  2. mjere potpore tržištu: pokreću se, primjerice, kada loši vremenski uvjeti destabiliziraju tržišta. Ta plaćanja predstavljaju manje od 10 % proračuna ZPP-a.

  3. mjere ruralnog razvoja: mjere potpore poljoprivrednicima za osuvremenjivanje njihovih gospodarstava i za postizanje veće konkurentnosti vodeći pri tom računa o zaštiti okoliša, pridonoseći diversifikaciji poljoprivrednih i nepoljoprivrednih djelatnosti te vitalnosti ruralnih zajednica. Ova plaćanja dijelom financiraju države članice, a načelno su višegodišnja i čine oko 20 % proračuna ZPP-a.

Te tri vrste potpora tijesno su povezane i zahtijevaju dosljedno upravljanje. Primjerice, izravna plaćanja omogućavaju da poljoprivrednicima bude osiguran redovan dohodak i da dobiju naknadu za isporučena javne usluge zaštite okoliša. Isto tako, mjere ruralnog razvoja omogućavaju osuvremenjivanje gospodarstava uz poticanje diversifikacije djelatnosti u ruralnim područjima.

Tko odlučuje o iznosu proračuna ZPP-a?

Proračun svake godine utvrđuju Vijeće Europske unije i Europski parlament. Radi upravljanja dugoročnim troškovima, ovi se troškovi unose u višegodišnji financijski okvir. Za potrebe ZPP-a ti su iznosi navedeni u rubrici 2 višegodišnjeg okvira (pod naslovom „Održivi rast – prirodni resursi“). U navedenoj rubrici 2, višegodišnji financijski okvir određuje najviši iznos za 1. stup ZPP-a (izravne potpore i tržišne intervencije). Uz to, mjere ruralnog razvoja iz 2. stupa ZPP-a financiraju se unutar ukupnog iznosa rubrike 2. Tekući financijski okvir obuhvaća razdoblje od 2007. do 2013., a sljedeći će se financijski okvir odnositi na razdoblje od 2014. do 2020.

Imaju li svi poljoprivrednici jednak tretman?

Zbog razvoja Zajedničke poljoprivredne politike i korištenja „povijesnih referenca“, visine potpora mogu uvelike varirati od jednog poljoprivrednog gospodarstva do drugoga, od jedne države članice do druge, od jedne regije do druge. Jedan je od glavnih ciljeva reforme ZPP-a koja je usvojena 2013. godine smanjivanje razlike u visini potpora tijekom razdoblja od 2014. do 2020. među državama članicama, regijama i poljoprivrednicima. Time će ZPP postati pravedniji.

Sadašnje stanje objašnjava se na razini države članice ili regije koja je bila dio EU-a prije 2004. činjenicom da je na početku iznos primljenih potpora ovisio o potpori koju je dobivalo neko gospodarstvo u referentnom razdoblju od 2000. do 2002., o obrađivanoj površini i modelu potpore koju je usvojila svaka pojedina država članica. Posljedično, neki poljoprivrednik može primati potporu od 50 EUR po hektaru, a njegov susjed 1000 EUR po hektaru za česticu potpuno jednakih agronomskih značajki.

Od reforme ZPP-a iz 2003., „stare“ države članice mogu preraspodijeliti izravne potpore poljoprivrednicima na pojedinačnoj osnovi, na regionalnoj osnovi ili na osnovi koja je kombinacija tih dviju osnova. One mogu primijeniti regionalni ili hibridni model za ispravljanje situacije koja se ocjenjuje nepravednom. Između tih 15 država članica, jedino je Njemačka u cijelosti odustala od povijesnih referenci.

Kada se radi o državama članicama koje su pristupile EU-u nakon 2004., ova se izravna plaćanja temelje na paušalnom iznosu po hektaru koji je jednak za sve poljoprivrednike tih država članica.

Od 1999., Komisija je višekratno predložila utvrđivanje najvišeg iznosa izravne potpore kako bi se potpora pravednije raspodijelila. No, više je država članica odbilo takav prijedlog.

Na razini Europske unije, bit će također učinjen napor približavanja kako bi se smanjila razlika između visina izravnih potpora koje dobivaju poljoprivrednici u različitim državama članicama. U okviru odluka iz lipnja 2013., raspodjela proračuna ZPP-a osigurat će da nijedna država članica ne primi manje od 75% prosjeka Europske unije do 2019.1. U istoj državi članici ili regiji bit će smanjene razlike u iznosima potpora koje primaju gospodarstva: potpora po hektaru neće moći biti manja od 60% prosjeka potpora isplaćenih od sada do 2019. na istom upravnom ili poljoprivrednom području. Države članice mogu dodijeliti veće potpore za „prve hektare“ nekog gospodarstva kako bi se više potpomogla mala i srednja gospodarstva. Kada se radi o novim državama članicama, bit će moguće produžiti mehanizam SAPS (jedinstveno plaćanje po hektaru) do 2020.

Potiče li ZPP osuvremenjivanje europske poljoprivrede?

Da. Uspostavljene su brojne poticajne mjere kako bi se potaknulo osuvremenjivanje i pomoglo poljoprivrednicima da unaprijede svoja gospodarstva, prerade i prodaju svoje proizvode, proizvode hranu bolje kvalitete i usvoje održivije poljoprivredne tehnike koje bolje štite okoliš. Od 2014., u okviru ZPP-a na raspolaganju će biti nove mjere za omogućavanje skupnih ulaganja, za pomoć malim gospodarstvima u njihovu razvoju i poticanje prijenosa agronomskih znanja među poljoprivrednicima putem Europskog partnerstva za inovacije u poljoprivrednom sektoru.

Ima li pronevjera u ZPP-u?

Podaci Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) ukazuju da je u razdoblju od 2006. do 2010. udio prijevara iznosio prosječno 0,02 % proračuna ZPP-a. Posljednjih je godina EU pojačala svoj nadzor proračuna.

Provjerava li se ispunjava li ZPP svoje ciljeve?

Da. Učinkovitost ZPP-a pomno se ocjenjuje. Prije pripreme prijedloga zakona, Komisija se uvijek savjetuje s dionicima i građanima te provodi analize utjecaja. Osim toga, redovito naručuje neovisne studije o funkcioniranju različitih instrumenata ZPP-a i o načinima njihova unapređenja.

Čemu služe izravna plaćanja?

Izravna plaćanja pomažu u očuvanju poljoprivrede na ukupnom području EU-a jamčeći pri tom poljoprivrednicima minimalnu stabilnost dohotka. Njima se također osigurava dugoročna održivost gospodarstava i njihova manja osjetljivost na fluktuacije cijena. Izravna plaćanja predstavljaju u prosjeku 30% poljoprivrednog dohotka na razini EU. No, posljednjih su godina tijekom kriznih razdoblja izravna plaćanja mogla predstavljati više od 60% poljoprivrednog dohotka, kao primjerice u Švedskoj, Irskoj ili Danskoj u vrijeme krize 2008. - 2009.

Uz to, izravna plaćanja omogućuju naknadu poljoprivrednicima za aspekte njihovog rada koje tržišta ne uzimaju u obzir, ali koja svejedno predstavljaju javne usluge bitne svim Europljanima. Reforma usvojena u lipnju 2013. predviđa da 30% izravnih potpora isplaćenih poljoprivrednicima bude povezano s poštivanjem poljoprivrednih praksi koje imaju učinka na očuvanje bioraznolikosti, kvalitete tla i općenito okoliša. Riječ je, primjerice, o diversifikaciji kultura, održavanju trajnih pašnjaka ili pak ekoloških zona na gospodarstvima.

Uz to, sve izravne potpore isplaćuju se uz uvjet poštivanja strogih normi u području zaštite okoliša, sigurnosti hrane, zdravlja životinja i bilja, dobrobiti životinja i, općenito, održavanja zemlje u dobrim proizvodnim uvjetima. To se naziva „uvjetovanost“. U slučaju nepoštivanja tih pravila, uplate se mogu obustaviti, a poljoprivrednik može podlijegati kaznama.

Kako funkcioniraju poljoprivredna tržišta?

Uzimajući u obzir da poljoprivrednici proizvode prema signalima s tržišta, ZPP predviđa sustave („sigurnosne mreže“) kojima bi se izbjeglo da gospodarska, zdravstvena ili meteorološka kriza unište cjelokupna proizvodna područja. Uglavnom se radi o instrumentima poput javnog interventnog otkupa (otkup koji provode državna interventna tijela zbog povlačenja viškova s tržišta) i potpore privatnom skladištenju (zbog stabiliziranja tržišta).

U okviru odluka iz lipnja 2013., ti su alati osuvremenjeni. S obzirom da krize postaju sve učestalije i teže nego u prošlosti, uspostavljena je posebna pričuva za suočavanje s krizama koje nadilaze uobičajeno funkcioniranje tržišta i pojačani mehanizam za slučaj nužde. Uz to, uspostavljene su potpore za potrebe poticanja stvaranja fondova uzajamne pomoći i mehanizama osiguranja kako bi se na taj način pomoglo poljoprivrednicima da bolje predvide krize i suoče se s njima.

Naposljetku, stvoreni su novi mehanizmi za poticanje poljoprivrednika da se organiziraju u strukovne i međustrukovne organizacije. I Komisija je, isto tako, započela s praćenjem odnosa unutar prehrambenog lanca s ciljem poticanja različitih dionika na povećanje transparentnosti cijena i trgovačke prakse.

Pomaže li ZPP mladima da postanu poljoprivrednici?

U Europi je sve manje poljoprivrednika zbog težine rada i otežanog ulaganja za pokretanje gospodarstva. U ovom trenutku, 4,5 milijuna poljoprivrednika u Europi starije je od 65 godina (30% poljoprivrednika), a samo je 6% mlađe od 35 godina. Potrebno je povećati privlačnost tog zanimanja i pomoći mladima da se njime bave.

Da bi se u tome uspjelo i potaklo pomlađivanje u poljoprivrednom sektoru, ZPP predviđa mehanizme potpora za pokretanje posla. Reforma iz 2013. godine uvodi novu vrstu potpore mladim poljoprivrednicima: bonus mladim poljoprivrednicima u visini od 25% iznosa izravnih plaćanja tijekom prvih pet godina djelatnosti.

Ruralni razvoj

Što je ruralni razvoj?

U okviru ZPP-a, cilj je ruralnog razvoja očuvanje vitalnosti sela podržavajući programe ulaganja, osuvremenjivanja i potpore poljoprivrednim i nepoljoprivrednim djelatnostima u ruralnim područjima.

Tko rukovodi ruralnim razvojem?

Države članice odabiru mjere prilagođene njihovim potrebama i same rukovode svojim programima. EU snosi dio troškova („sufinanciranje“).

Koliko stoji ruralni razvoj? Odakle dolazi novac?

Proračun za razdoblje 2014. – 2020. iznosi 95 milijardi EUR (po trenutačnim cijenama) za 28 država članica.

Taj novac dolazi iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (FEADER).

Kako se koriste fondovi?

Od 2014. godine, Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (FEADER) uklapa se u novi zajednički strateški okvir, kao i Europski fond za regionalni razvoj (FEDER), Europski socijalni fond (FSE), Kohezijski fond (FC) i Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (FEAMP), radi postizanja ciljeva strategije Europa 2020. (održiv, pametan i uključiv rast).

Proračun dodijeljen ruralnom razvoju može služiti financiranju poljoprivrednih i nepoljoprivrednih djelatnosti u pogledu šest sljedećih prioriteta:

  1. potpora prijenosu znanja i inovacije;

  2. poboljšanje konkurentnosti;

  3. promicanje organiziranja prehrambenog lanca i upravljanje rizicima;

  4. obnova, zaštita i osnaživanje ekosustava;

  5. poticanje učinkovitog korištenja resursa i prijelaz na gospodarstvo s malo ugljika;

  6. promicanje socijalne uključivosti, smanjenja siromaštva i gospodarskog razvoja ruralnih područja.

Države članice ili regije imat će mogućnost razraditi potprograme koji će koristiti veće stope potpore kako bi odgovorili, primjerice, na potrebe određenih sektora suočenih sa specifičnim stanjima, mladih poljoprivrednika, malih gospodarstava, brdskih područja i kratkih opskrbnih lanaca.

Mogu li se programi ruralnog razvoja prilagoditi različitim regijama?

Svaka zemlja izrađuje nacionalnu strategiju ruralnog razvoja. Na regionalnoj razini mogu se osmisliti i provesti posebni programi.

U čemu se razlikuju mjere ruralnog razvoja ZPP-a od regionalne politike?

Regionalna politika nastoji uglavnom pomoći najsiromašnijim regijama EU-a, dok se programi ruralnog razvoja odnose na sva ruralna područja Unije.

Mjere ruralnog razvoja ne podržavaju samo poljoprivrednike, nego i druge subjekte ruralne ekonomije: vlasnike šuma, poljoprivredne radnike, male i srednje poduzetnike, mjesna udruženja, itd.

Što je „Leader“?

„Leader“ je program namijenjen jačanju ruralne ekonomije kojim se potiču lokalni dionici da utvrde djelovanja na svojoj razini (bottom-up), umjesto da im se nameću gotove mjere (top-down). U okviru trenutno važećih odredbi, države članice odvajaju najmanje 5 % svojih proračuna za ruralni razvoj u svrhu financiranja projekata Leader.

Može li ruralni razvoj pridonijeti zaštiti okoliša?

Svi programi ruralnog razvoja moraju sadržavati mjere zaštite i unapređenja prirodnih resursa i krajobraza u ruralnim područjima.

Proračunom se financiraju mjere zaštite i očuvanja prirodnih krajobraza te mjere borbe protiv klimatskih promjena, odnosno:

  1. očuvanje kvalitete vode;

  2. održivo upravljanje zemljištem;

  3. sadnja stabala radi sprečavanja erozije i poplava.

Čemu služi ZPP?

Zašto je potrebna „zajednička“ poljoprivredna politika na razini EU-a?

Poljoprivreda je gotovo jedini sektor koji uživa europsku potporu, suprotno većini drugih sektora koji su predmet nacionalnih politika. Važno je imati javnu politiku u pogledu sektora koji osigurava sigurnost naše hrane, koji ima ključnu ulogu u korištenju prirodnih resursa i ekonomskom razvoju ruralnih područja.

Ti su ciljevi zajednički svim državama članicama i nije ih moguće postići bez financijske potpore poljoprivrednom sektoru i ruralnim područjima.

Stoga je potrebno poduzeti mjere na europskoj razini kako bi se zajamčili pravedni uvjeti i utvrdili zajednički ciljevi, načela i pravila. Isto tako, zajednička poljoprivredna politika omogućava da se proračunska sredstva učinkovitije koriste nego bi se koristila u sklopu nacionalnih politika.

Bez obzira na pitanja vezana za jedinstveno tržište, potrebno je dotaknuti više ciljeva na transnacionalnoj razini, poput kohezije među državama članicama i regijama te probleme zaštite okoliša i probleme od svjetske važnosti, kao što su klimatske promjene, gospodarenje vodom, bioraznolikost, sigurnost prehrambenih proizvoda i stočne hrane, zdravlje i dobrobit životinja, zdravlje bilja, javno zdravlje i interesi potrošača.

Zašto poljoprivrednici trebaju državnu potporu?

Suprotno poimanju uvriježenom u nekim zemljama, poljoprivreda nije nipošto zlatna koka. Vremenu i novcu koje ulažu poljoprivrednici stalno prijete brojni nepredviđeni ekonomski, sanitarni i meteorološki događaji. Poljoprivreda zahtijeva velika ljudska i financijska ulaganja, koja donose plodove tek mjesecima, čak i godinama kasnije, a trajno su osjetljiva.

Potpora dohotku koju dobivaju poljoprivrednici jamči proizvodnju hrane u cijeloj EU i naknada je za javne usluge koje tržišta ne vrednuju: zaštita okoliša, dobrobiti životinja, sigurna i visokokvalitetna hrana, itd.

Aspekt „javnih usluga“ utoliko je važniji s obzirom na to da su norme koje su na snazi u Europskoj uniji među najstrožima na svijetu. Stoga je proizvodnja prehrambenih proizvoda skuplja u Europi nego u zemljama s manje strogim normama.

Bez javne potpore, europski poljoprivrednici ne bi mogli konkurirati poljoprivrednicima iz drugih zemalja i pri tome udovoljiti osobitim očekivanjima europskih građana. Osim toga, uz sve veće utjecaje klimatskih promjena, troškovi održive poljoprivrede mogu samo rasti.

Koliko nas košta ZPP?

Koliko ZPP stoji porezne obveznike?

Svakog europskog građanina ZPP dnevno stoji 30 centima u prosjeku. ZPP je predstavljao 43 % godišnjeg proračuna EU-a 2011., odnosno 58 milijardi EUR. Njegov udio nije se prestajao smanjivati od 1984., kada je iznosio 72 %, iako se broj poljoprivrednika udvostručio zbog proširenja EU-a.

Troškovi ZPP-a predstavljaju u stvarnosti manje od 1 % svih državnih troškova svih država članica. Državni izdaci za poljoprivredni sektor unutar EU-a podijeljeni su na europskoj razini, što nije slučaj niti u jednom drugom gospodarskom sektoru. Usporedbe radi, države članice troše tri puta više za obranu.

Zašto je gotovo 40 % proračuna EU-a namijenjeno poljoprivredi, a ne drugim sektorima?

Poljoprivreda je jedini sektor koji se izravno financira iz proračuna EU-a, odnosno izdaci na europskoj razini zamjenjuju državne izdatke. Druga područja poput istraživanja, obrazovanja, prometa, obrane, mirovina i zdravstva nisu zastupljena u proračunu EU-a ili predstavljaju samo njegov manji dio. Ona se financiraju isključivo ili uglavnom iz državnih proračuna, a provode ih same države članice.

Zauzvrat, ZPP omogućava svim europskim građanima obilnu i sigurnu opskrbu kvalitetnom hranom te izniman okoliš i krajobraze.

Kako se financira ZPP?

ZPP se financira iz općeg proračuna Europske unije. Izdaci namijenjeni ruralnom razvoju zajednički financiraju države članice i EU.

Sam proračun Unije financira se iz „vlastitih izvora“ kojima raspolaže: carinskim pristojbama, porezima, PDV-om i izvorima utemeljenima na bruto nacionalnom dohotku (BND) država članica.

Tko su korisnici i koje iznose primaju?

Od 2009., svaka država članica treba objaviti popis korisnika plaćanja u sklopu ZPP-a , kako bi se zajamčila transparentnost i odgovornost. Međutim, nakon žalbe koju su uložili njemački poljoprivrednici Sudu EU-a, poništena je obveza objavljivanja svih osobnih podataka o korisnicima potpora u studenom 2010. zbog povrede privatnosti. Sud je posebno zatražio da se imena korisnika više ne objavljuju. Prema tome, Komisija, koja je predana načelu transparentnosti, predložila je nove propise koji uzimaju u obzir argumente Suda. Reforma iz lipnja 2013. ponovno uvodi obvezu transparentnosti, vodeći pri tom računa o načelima proporcionalnosti koje je istaknuo Sud. To se posebno neće odnositi na male poljoprivrednike koji primaju vrlo ograničene iznose.

Mogu li kao porezni obveznik biti korisnik ZPP-a čak i ako nisam poljoprivrednik?

Već ste njegov korisnik. Kada EU podupire svoje poljoprivrednike, od toga cjelokupno društvo ima koristi. Time se osigurava opskrba hranom po pristupačnim cijenama. Europske obitelji prosječno izdvajaju 15 % svog proračuna za hranu, odnosno upola manje nego 1960.

Podržavajući održive poljoprivredne prakse kroz ZPP pridonosimo očuvanje našeg okoliša te bogatstvu i raznolikosti naših ruralnih krajobraza i naše ishrane.

Reforma ZPP-a

Koji su rezultati prethodnih reformi?

Najvažnije reforme započele su 1992. i pojačale se 2003. prekidom veze između potpora i proizvodnje. Kako bi dobili subvencije, poljoprivrednici više ne moraju proizvoditi prehrambene proizvode za koje nema tržišta. Od sada trebaju udovoljiti potražnji tržišta i potrošača, pronalazeći nova isplativa tržišta i nove tržišne segmente.

Poljoprivrednici danas primaju potporu dohotku uz uvjet očuvanja poljoprivrednog zemljišta i poštivanja normi koje se odnose na sigurnost hrane, zaštitu okoliša i dobrobiti životinja, u suprotnom im se smanjuju plaćanja.

Novi ZPP više uzima u obzir stvarnost otvorenog svijeta, a Svjetska trgovinska organizacija smatra da 90 % izravnih plaćanja ne narušava trgovinske odnose.

ZPP omogućava potrošačima velik izbor visokokvalitetnih proizvoda.

Komisija neprekidno radi na osuvremenjivanju, racionaliziranju i pojednostavljivanju te politike.

S obzirom da plaćanja više nisu vezana za proizvodnju, poljoprivrednici mogu i dalje imati određenu financijsku sigurnost uz veću slobodu odgovora na signale s tržišta.

Tržišni instrumenti (primjerice državna intervencija) prilagođeni su kako bi mogli djelovati kao sigurnosna mreža bez blokiranja normalnih tržišnih signala. Mjere ruralnog razvoja pomažu poljoprivrednicima u restrukturiranju njihovih gospodarstava i očuvanja okoliša, što pogoduje dinamičnosti sela.

Koje su nove velike smjernice ZPP-a nakon 2013.?

Nova reforma ZPP-a donesena je 2013., a stupit će na snagu od 1. siječnja 2014. Svi dijelovi reforme primjenjivat će se od 1. siječnja 2014., uz izuzetak nove strukture izravnih plaćanja koja zahtijeva uvažavanje godišnjeg ciklusa izravnih plaćanja: poljoprivrednici će u proljeće podnijeti godišnje prijave ZPP-a. Na temelju tih prijava, uplate prema novoj strukturi izravnih plaćanja bit će izvršene 2015. uz, primjerice, „zelena“ plaćanja i dodatne potpore mladim poljoprivrednicima.

Nova reforma odnosi se na sve građane EU. U svrhu pripreme nove reforme, Komisija je uspostavila dijalog sa svim organizacijama civilnog društva i zainteresiranim dionicima. Glavne smjernice reforme ZPP-a koja je donesena u lipnju 2013. utvrđene su nakon široke javne rasprave provedene od travnja do srpnja 2010. (koja je polučila skoro 6 000 pojedinačnih i skupnih priloga) i intenzivne političke rasprave s Vijećem i Europskim parlamentom. Komisija je potom predstavila zakonodavne prijedloge 12. listopada 2011.

Promjene koje nosi nova reforma:

  1. Izravna plaćanja poljoprivrednicima će bolje odražavati potrebu za pravednijom potporom njihovom dohotku i za vrednovanjem njihove javne usluge (primjerice, zaštite okoliša). Izravnim će se plaćanjima pojačati potpore regijama u kojima su uvjeti teži i pomoći mladima da rade u poljoprivrednom sektoru.

  2. Mehanizmi upravljanja tržištima bit će pojednostavljeni, učinkovitiji i reaktivniji.

  3. Politika ruralnog razvoja stavit će naglasak na jačanje konkurentnosti i promicanje inovacije.

Naposljetku, poduzet će se nove mjere za pomoć poljoprivrednicima radi suprotstavljanja nestalnosti cijena i prihoda.

Cijene prehrambenih proizvoda

Zašto podupirati poljoprivredu kad je cijena prehrambenih proizvoda visoka?

Poljoprivredne cijene relativno malo utječu na cijene prehrambenih proizvoda koje plaća potrošač. Cijena žitarica predstavlja tek 5 % cijene kruha. Cijene koje rastu na potrošačkoj razini ne znače nužno povećani dohodak poljoprivrednika. Utoliko više što su poljoprivrednici također suočeni s povećanjem svojih troškova proizvodnje. Poljoprivrednici su sve jače izloženi tržišnim fluktuacijama, koje su učestalije i snažnije nego u prošlosti, nestalnosti cijena. Posljednjih su se godina računi za potrošnju energije na poljoprivrednim gospodarstvima povećali za 223%, cijena gnojiva za 163%. Poljoprivredne cijene prosječno su porasle za 50%.

Jesu li biogoriva odgovorna za povećanje cijena prehrambenih proizvoda?

Različite dostupne studije pokazuju da europska proizvodnja biogoriva nema odlučnu ulogu u povećanju cijena prehrambenih proizvoda. EU koristi samo 1 % svojih žitarica za proizvodnju etanola. Oko dvije trećine proizvodnje uljane repice koristi se za proizvodnju biodizela, ali to predstavlja samo 2 % svjetske potražnje. S obzirom na navedeno, potrebno je ulagati u biogoriva druge i treće generacije.

ZPP i okoliš

Koji utjecaj ima poljoprivreda na okoliš?

Ako poljoprivreda može pogodovati održivosti okoliša, isto mu tako može i štetiti. ZPP ima važnu ulogu u pronalaženju ravnoteže između te dvije krajnosti, a ta će uloga biti odlučujuća sljedećih godina.

Kako ZPP doprinosi zaštiti okoliša?

S reformom ZPP-a, donesenom u lipnju 2013., svaka država članica, svako područje, svaki poljoprivrednik doprinosit će izazovu održivosti i borbe protiv klimatskih promjena pomoću jednostavnih mjera čiji je pozitivan utjecaj dokazan. Više od 100 milijardi EUR uložit će se između 2014. i 2020. kao potpora poljoprivredi u cilju suprotstavljanja izazovu kvalitete tla, vode, bioraznolikosti i klimatskih promjena:

  • „Ozelenjivanje“ : 30% izravnih plaćanja povezano je s poštivanjem tri poljoprivredne prakse koje su povoljne za okoliš: diversifikacija kultura, očuvanje trajnih pašnjaka i očuvanje 5%, a potom 7%, područja od ekološkog interesa počevši od 2018., ili mjera koje se smatraju barem istovrijednima u pogledu koristi za okoliš.

  • Najmanje 30% proračuna programa ruralnog razvoja potrebno je dodijeliti poljoprivredno-okolišnim mjerama, potporama organskoj poljoprivredi ili projektima vezanim za ulaganja ili inovativne mjere koje pogoduju okolišu.

  • Poljoprivredno-okolišne mjere bit će pojačane. One trebaju dopunjavati prakse koje se podupiru u sklopu ozelenjivanja. Ti programi trebaju biti još ambiciozniji i stoga učinkovitiji u pogledu zaštite okoliša (jamstvo nepostojanja dvostrukog financiranja).

Što čini Europska unija za organsku poljoprivredu?

Organska poljoprivreda poštuje prirodne cikluse bilja i životinja. Zaštićena je strogim pravilima proizvodnje koja su utvrđena europskim zakonodavstvom. Isto je tako predmet propisa u pogledu označavanja i sljedivosti kako bi se zajamčila kvaliteta i autentičnost organskih proizvoda, bez obzira na zemlju njihova podrijetla.

U sklopu toga, EU je izradila poseban europski logotip koji jamči poštivanje europskih proizvodnih normi u području organske poljoprivrede. Poljoprivrednici i proizvođači koji se bave organskom poljoprivredom podliježu strogom postupku certificiranja prije korištenja te oznake.

Države članice isto tako mogu odobriti posebne potpore u okviru svojih programa ruralnog razvoja, kako bi pomogli poljoprivrednicima koji žele prijeći na organski uzgoj. Ta će mogućnost biti šire dostupna nakon 2013.: reforma predviđa posebnu potporu organskoj poljoprivredi, kao i mogućnost primanja potpore, ne samo u svrhu prelaska gospodarstava na ekološki uzgoj, nego također i za njegov nastavak.

Je li šumarstvo obuhvaćeno ZPP-om?

ZPP-om nije obuhvaćeno komercijalno šumarstvo, ali se prepoznaju povoljni utjecaji kvalitetnog upravljanja šumama i prirodnim krajobrazima te bioraznolikosti. Stoga se podržavaju poljoprivrednici koji žele pošumiti dio svojeg poljoprivrednog zemljišta.

ZPP i trgovina

Je li Europa otvorena uvozu prehrambenih proizvoda?

EU je učinila velike napore u posljednjih dvadeset godina za otvaranje svog tržišta. Više od dvije trećine uvoza dolazi iz zemalja u razvoju, što je više od uvoza iz Sjedinjenih Američkih Država, Australije, Japana, Kanade i Novog Zelanda zajedno. Bilateralni sporazumi zaključeni s brojnim trećim zemljama omogućavaju primjenu sniženih carinskih pristojbi na uvoz poljoprivrednih proizvoda u EU-u, dok je izvoz u EU iz 50 najsiromašnijih zemalja svijeta oslobođen pristojbi i ne podliježe kvotama.

Treba li stvarati nove zapreke uvozu kako bi se zaštitili europski poljoprivrednici i prehrambeni proizvodi?

Ako EU stvori nove zapreke, isto će učiniti i njezini trgovački partneri. Konkurentna je prednost Europe u visokoj vrijednosti njezinih prerađenih prehrambenih proizvoda. Tržišta zemalja u razvoju, među kojima su Kina i Indija, nude neizmjerne perspektive u tom pogledu.

Održavanje uravnoteženih trgovinskih odnosa s našim partnerima najsigurnije je sredstvo kojim se jamči sigurnost hrane. Najbolji način zaštite naših poljoprivrednika sredstva su koja će im biti dana za djelotvorno podupiranje konkurentnosti na svjetskim tržištima, osiguravajući im pri tom stabilan dohodak, što je upravo cilj ZPP-a.

ZPP i zemlje u razvoju

Prije dvadeset godina, EU je svake godine trošio gotovo 10 milijardi EUR godišnje na potpore izvozu. U 2011. godini te potpore predstavljale su tek oko 160 milijuna EUR. Subvencionirani izvoz odnosi se uglavnom na zemlje Mediteranskog bazena i ostatka Europe. Samo vrlo mali dio subvencioniranih roba stiže na afričko tržište.

Dogovoreno je da od 2014. mehanizam potpora izvozu bude aktiviran samo u iznimnim situacijama.

Imaju li zemlje u razvoju stvarne koristi od trgovinskih koncesija koje daje Europska unija?

EU je sklopio ugovore o povlaštenom trgovinskom režimu s brojnim zemljama u razvoju. Pruža im veću potporu trgovini nego ostatak svijeta, odnosno oko milijardu EUR godišnje u posljednje tri godine.

Unija prihvaća 71 % izvoza poljoprivrednih proizvoda iz zemalja u razvoju (prosječno oko 59 milijardi EUR između 2008. i 2010.), što je više od Sjedinjenih Američkih Država, Kanade, Japana i Australije zajedno. Uvoz roba podrijetlom iz Afrike iznosi više od 12 milijardi EUR (odnosno 15 % ukupnog uvoza EU-a). Približno trećina izvoza iz zemalja u razvoju namijenjena je EU-u.

Kako EU poima svoju razmjenu sa zemljama u razvoju?

EU zagovara multilateralna trgovinska pravila na dobrobit svih strana, a posebno zemalja u razvoju. U tom bi smislu industrijalizirane zemlje trebale sniziti svoje carinske pristojbe i to u većoj mjeri nego zemlje u razvoju.

Kvaliteta i sigurnost hrane

Je li naša prehrana sigurna?

EU je znatno poboljšao sigurnost prehrambenih proizvoda od 1990-ih, zahvaljujući osobito primjeni higijenskih mjera, propisa o zdravlju životinja i bilja i nadzoru ostataka pesticida i prehrambenih aditiva. Prehrambeno zakonodavstvo u Europi jedno je od najstrožih u svijetu.

Kako EU jamči kvalitetu prehrambenih proizvoda?

Kvaliteta prehrambenih proizvoda jamči se zakonima i propisima o označavanju, trgovanju i kvaliteti: zaštita zemljopisnih oznaka, obvezni podaci o hranjivim vrijednostima na pakiranju, oznake kvalitete, norme o dobrobiti životinja, itd.

Osim pravila higijene koja jamče sigurnost proizvoda, EU je izradila:

  1. tržišne norme primjenjive na proizvode koji se prodaju u Uniji;

  2. fakultativne oznake na etiketi koje se odnose na kvalitetu proizvoda;

  3. europske sustave kvalitete za utvrđivanje proizvoda specifične kvalitete:

  • „zaštićena oznaka izvornosti“ (ZOI) ili „zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla“ (ZOZP) za označavanje kvalitete povezane sa zemljopisnim podrijetlom;

  • „zajamčeno tradicionalni specijalitet“ (ZTS);

  1. specifičan europski logotip za organske proizvode koji poštuju stroge norme proizvodnje;

  2. smjernice namijenjene poboljšanju funkcioniranja tih sustava certificiranja kvalitete koji jamče poštivanje određenih značajki proizvoda ili njegove metode proizvodnje

Zdravlje i dobrobit životinja

Kako se postupa sa životinjama?

U zakonodavstvu EU-a u pogledu dobrobiti životinja za uzgoj priznaje da su životinje osjetljiva bića koja ne trebaju trpjeti bespotrebne patnje. Priznaje pet sloboda životinjama:

  1. sloboda da dovoljno piju i jedu;

  2. sloboda da žive bez uznemiravanja;

  3. pravo na život bez boli, ozljeda i bolesti;

  4. sloboda da izražavaju svoje prirodno ponašanje;

  5. sloboda da žive bez straha i mentalne patnje.

Ured za hranu i veterinarstvo Komisije provodi inspekcije radi provjere primjenjuju li države članice ispravno europske zakone i propise o dobrobiti životinja.

ZPP također daje poljoprivrednicima potpore za poboljšanje dobrobiti životinja iznad osnovnih zahtjeva:

  1. sve potpore koje se isplaćuju poljoprivrednicima na ime ZPP-a ovise o ispunjavanju minimalnih zahtjeva normi o dobrobiti životinja. Poljoprivrednici koji ne poštuju te norme mogu izgubiti sve potpore ili dio njih;

  2. poljoprivrednici koji ulažu u unapređenje svojih sustava uzgoja stoke (npr. u uvjete smještaja životinja) mogu dobiti dodatne potpore.

Organski uzgoj podliježe najvišim normama iz područja dobrobiti životinja. Iz toga proizlazi da je proizvodnja prehrambenih proizvoda u Europi skuplja nego u zemljama koje ne primjenjuju tako stroge norme. U vrijeme globalizacije, europskim poljoprivrednicima bilo bi mnogo teže trajno opstati bez državnih potpora.

Briga za dobrobit životinja ne zaustavlja se na granicama EU-a, koji smatra da se uvažavanjem te dimenzije dodaje vrijednost međunarodnoj trgovini.

Kako EU štiti zdravlje životinja?

Zakonodavstvo EU-a o bolestima životinja obvezuje države članice i uvelike je unaprijeđeno tijekom godina zahvaljujući stečenom iskustvu i stručnosti.

MEMO/13/621

IP/13/613

1 :

O ovoj točki potrebno je postići suglasnost u okviru razgovora o Višegodišnjem financijskom okviru.


Side Bar

My account

Manage your searches and email notifications


Help us improve our website