Navigation path

Left navigation

Additional tools

Europska komisija

DOPIS

Bruxelles, 26. lipnja 2013.

Reforma zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) –pojašnjenje glavnih elemenata

Komisija, Vijeće i Europski parlament (EP) danas su postigli politički sporazum o reformi zajedničke poljoprivredne politike, koji podliježe formalnom odobrenju Vijeća i EP-a kao Sporazum nakon prvog čitanja nakon službenog prijevoda teksta na sve jezike. Na temelju prijedloga Komisije od listopada 2011. (vidi IP/11/1181 i MEMO/11/685), ovaj se sporazum odnosi na četiri osnovne uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkoj poljoprivrednoj politici: i) o izravnim plaćanjima, ii) o jedinstvenoj Zajedničkoj organizaciji tržišta (ZOT), iii) o ruralnom razvoju i iv) o Horizontalnoj uredbi za financiranje, upravljanje i nadzor nad ZPP-om. Brojna pitanja rješavat će se zasebno u pregovorima o višegodišnjem financijskom okviru (VFO) za razdoblje 2014. – 2020. – posebice u smislu prijenosa sredstava između izravnih plaćanja (1. stup) i ruralnog razvoja (2. stup), dodjele nacionalnih omotnica za izravna plaćanja i ruralni razvoj, stopa sufinanciranja i pitanja o gornjoj granici i postupnom smanjenju.

Glavni elementi prijedloga mogu se sažeti kako slijedi:

1. Izravna plaćanja

Radi postizanja pravednije raspodjele potpore, u okviru sustava ZPP-a za izravna plaćanja više se neće provoditi dodjela sredstava po državi članici - i po poljoprivredniku u državi članici – na temelju povijesnih referenca. Tom će se promjenom uvesti jasna i realna konvergencija plaćanja ne samo među državama članicama , već i unutar država članica. Nadalje, uvođenje Plaćanja za ozelenjivanje (Greening Payment), pri kojem je 30 % raspoloživih sredstava iz nacionalne omotnice povezano s određenim održivim poljoprivrednim praksama, znači da će važan udio potpora u budućnosti biti povezan s nagrađivanjem poljoprivrednika za pružanje ekoloških javnih dobara. Sva će plaćanja i dalje podlijegati određenim pravilima zaštite okoliša i drugim pravilima [vidi „višestruku sukladnost” pod točkom 4. „Horizontalna uredba”].

Program osnovnih plaćanja (POP): Države članice namijenit će 70 % svojih izravnih plaćanja iz nacionalne omotnice novom Programu osnovnih plaćanja, umanjenih za iznose za dodatak mladim poljoprivrednicima i za druge opcije, kao što su dodaci za nedovoljno razvijena područja, program za male poljoprivrednike, preraspodjela plaćanja i „vezana plaćanja”. Za 12 država članica krajnji datum za izradu jednostavnog, paušalnog Programa jednokratnih isplata po površini (PJIP) produžit će se do 2020.

Unutarnja konvergencija: Države članice koje trenutačno provode dodjelu na temelju povijesnih referenci moraju prijeći na sličnije načine plaćanja po hektaru. Mogu birati između različitih mogućnosti: mogu preuzeti nacionalni ili regionalni pristup (na temelju upravnih ili poljoprivrednih kriterija), postići regionalnu/nacionalnu stopu do 2019. godine ili osigurati da ona poljoprivredna gospodarstva koja primaju manje od 90 % regionalne/nacionalne prosječne stope postupno počnu dobivati više – s dodatnim jamstvom da svaki poljoprivrednik dostigne minimalno plaćanje od 60 % nacionalnog/regionalnog prosjeka do 2019. godine. Iznosi raspoloživi poljoprivrednicima koji primaju više od regionalnog/nacionalnog prosjeka bit će proporcionalno prilagođeni, uz mogućnost da države članice ograniče svoje „gubitke” na 30 %.

Države članice imaju pravo na korištenje preraspodjele plaćanje za prvih nekoliko hektara, pri čemu mogu uzeti do 30 % nacionalne omotnice i preraspodijeliti taj iznos poljoprivrednicima na njihovih prvih 30 hektara (ili ovisno o prosječnoj veličini poljoprivrednih zemljišta, ako su veća od 30 hektara). Time će postići značajan učinak preraspodjele. Postoji i mogućnost primjene maksimalnih plaćanja po hektaru

Mladi poljoprivrednici: Kako bi se potaknula generacijska obnova, Osnovna plaćanja dodijeljena novim Mladim poljoprivrednicima (mlađim od 40 godina) moraju se nadopunjavati s dodatnih 25 % tijekom prvih 5 godina trajanja. Financiranje će biti provedeno do 2 % nacionalne omotnice i bit će obavezno za sve države članice. Ova je dodatna mjera na raspolaganju mladim poljoprivrednicima prema programima ruralnog razvoja.

Program za male poljoprivrednike: Po izboru države članice, poljoprivrednik koji zatraži potporu može sudjelovati u Programu za male poljoprivrednike i dobiti fiksnu godišnju potporu od države članice u iznosu između 500 i 1250 eura, neovisno o veličini poljoprivrednog gospodarstva. Države članice mogu birati različite metode izračuna godišnjeg plaćanja, uključujući i opciju pri kojoj poljoprivrednici primaju iznos koji i inače primaju. To predstavlja značajno pojednostavljivanje za poljoprivrednike i za nacionalne uprave. Za sudionike bi to značilo manje zahtjevne uvjete višestruke sukladnosti i izuzeće iz mjere ozelenjivanja. Ukupan trošak Programa za male poljoprivrednike ne smije premašivati 10 % nacionalne omotnice, osim kada države članice odluče osigurati da mali poljoprivrednici primaju potporu koji bi dobivali da nisu uključeni u program. Također postoji i financiranje ruralnog razvoja za savjetovanje malih poljoprivrednika za gospodarski razvoj i restrukturiranje bespovratnih sredstava za regije s mnogo malih poljoprivrednih gospodarstava.

Opcija „Vezana plaćanja”: U cilju rješavanja potencijalno negativnih učinaka unutarnje konvergencije za pojedine sektore u pojedinim regijama i radi uzimanja u obzir postojećih uvjeta, države članice imat će mogućnost pružanja ograničene količine „vezanih” plaćanja, odnosno plaćanja povezanih s određenim proizvodom. To će biti ograničeno na 8 % nacionalne omotnice, ako država članica trenutno osigurava 0-5 % podrške u obliku vezanih plaćanja, ili ako je 13 % trenutne razine vezanih plaćanja više od 5 %. Komisija ima dovoljno fleksibilnosti za odobravanje više razine u opravdanim situacijama. Osim toga, postoji mogućnost pružanja 2 % „vezane” potpore za proteinske usjeve.

Područja s prirodnim ograničenjima (PPO)/Nedovoljno razvijena područja (NRP): Države članice (ili regije) mogu odobriti dodatna plaćanja za područja s prirodnim ograničenjima (kako je navedeno u pravilima o ruralnom razvoju) do 5 % nacionalne omotnice. Navedena opcija nije obavezna i ne utječe na opcije za PPO/NRP dostupne u okviru ruralnog razvoja.

Ozelenjivanje: Osim Programa osnovnih plaćanja/PJIP-a, svako će poduzeće primiti i isplatu po hektaru za poštivanje određenih poljoprivrednih praksi koje pogoduju klimi i okolišu. Za ta će plaćanja države članice koristiti 30 % nacionalne omotnice. Ova je aktivnost obavezna i nepoštivanje uvjeta Ozelenjivanja povlači za sobom kazne koje premašuju iznose plaćanja za Ozelenjivanje, odnosno, prijestupnici će nakon prelaska također izgubiti i do 125 % plaćanja za Ozelenjivanje.

Tri osnovne mjere su:

  1. održavanje trajnih travnjaka; i

  2. diversifikacija usjeva (poljoprivrednik mora uzgajati najmanje dvije vrste usjeva ako posjeduje obradivu površinu veću od 10 hektara i barem 3 vrste usjeva ako posjeduje obradivu površinu veću od 30 hektara. Glavni usjev može pokrivati najviše 75 % obradive zemlje, a dva glavna usjeva najviše 95 % obradive zemlje);

  3. održavanje površina namijenjenih ekološkoj obradi” od barem 5 % obradive površine za poljoprivredna gospodarstva površine veće od 15 hektara (ne uključujući trajne travnjake) - tj. rubovi polja, živice, drveće, neobrađena zemlja, tipični oblici krajolika, biotopi, zaštićene površine, šumovita područja. Taj će se iznos nakon izvješća Komisije za 2017. godinu i prijedloga zakona povećati na 7 %.

Mjere jednakovrijedne ozelenjivanju: Kako bi se izbjeglo kažnjavanje onih koji se već bave zaštitom okoliša i održivosti, dogovorom se predviđa sustav „Mjera jednakovrijednih ozelenjivanju”, u kojem primjena već uspostavljenih praksi zaštite okoliša zamjenjuje te osnovne zahtjeve. Na primjer, na organske se proizvođače neće primjenjivati dodatni zahtjevi jer se njihova praksa već dokazala kao jasna ekološka dobrobit. Za ostale programi zaštite okoliša u poljoprivredi mogu uključiti i mjere koje se smatraju jednakovrijednima. Nova uredba sadrži popis takvih jednakovrijednih mjera. Kako bi se izbjeglo „dvostruko financiranje” takvih mjera, pri plaćanju kroz programe ruralnog razvoja moraju se uzeti u obzir osnovni preduvjeti za ozelenjivanje [vidi odjeljak naveden u nastavku koji se odnosi na ruralni razvoj].

Financijska disciplina: Ovisno o odobrenju MFF-a i neovisno o posebnoj odluci za proračunsku godinu 2014., dogovoreno je da se u primjeni svake buduće mjere financijske discipline smanjenja godišnjih izravnih plaćanja (tj. ako su procijenjena plaćanja veća od ukupnog proračuna za 1. stup) treba primijeniti prag od 2 000 eura. Drugim riječima, smanjenje se NE bi smjelo primjenjivati na prvih 2 000 eura za svako izravno plaćanje poljoprivrednicima. Ta će sredstva poslužiti i za punjenje zaliha za slučaj krize na tržištu, ako to bude potrebno [vidi horizontalu uredbu].

„Aktivni poljoprivrednici”: Kako bi se riješio problem zakonskih propusta koji omogućuju ograničenom broju tvrtki potraživanje izravnih plaćanja čak iako njihova primarna poslovna aktivnost nije poljoprivreda, reformom će se postrožiti pravila koja se odnose na aktivne poljoprivrednike. Novi negativni popis profesionalnih poslovnih aktivnosti koje trebaju biti isključene iz primanja izravnih plaćanja (koji obuhvaća zračne luke, željeznice, vodovode, usluge nekretnina i stalnih sportskih i rekreativnih površina) bit će obavezan za države članice, osim ako pojedinačna poduzeća ne uspiju dokazati da se zaista bave poljoprivrednom aktivnošću. Države članice moći će proširiti negativnu listu i uključiti nove poslovne aktivnosti.

Prihvatljivi hektari - Pravilima se predviđa postavljanje 2015. godine kao nove referentne godine za zemljište, ali postojat će i veza za korisnike u sustavu izravnih plaćanja u 2013., kako bi se izbjegla nagađanja. Države članice koje primijete veliko povećanje u prijavljenim prihvatljivim površinama mogu ograničiti broj prava na isplatu koja će se dodijeliti za godinu 2015. na 135 % ili 145 % broja hektara prijavljenog u 2009. godini.

2. Mehanizmi upravljanja tržištem

Budući da se kvote za mlijeko ukidaju 2015. godine, reformom se predviđa i ukidanje kvota za šećer 30. rujna 2017., čime se potvrđuju naznake reforme iz 2005. godine o ukidanju kvota za šećer uz osiguranje dodatnog vremena za prilagođavanje sektora na novu situaciju. Time će se osigurati poboljšana konkurentnost EU proizvođača na domaćem i stranom tržištu (budući da je izvoz EU ograničen pravilima WTO-a i kvotama). Time će se također osigurati dugogodišnja budućnost ovog sektora. Obilna opskrba tržišta EU po razumnim cijenama bit će od koristi svim potrošačima šećera. Kako bi se osigurala dodatna sigurnost, standardne će odredbe za sporazume između prerađivača i uzgajivača ostati iste. Za razdoblje nakon kvota, bijeli će šećer i dalje biti dio opcije za privatnu potporu pri skladištenju Većina zemalja u razvoju i dalje će imati neograničeni pristup tržištu EU bez plaćanja nameta.

U smislu proizvodnje vina, sporazum poštuje odluku o reformi o vinogradarstvu iz 2006. godine kojom se okončava sustav prava na uzgoj određenih vinskih sorti do kraja 2015. godine, uz uvođenje sustava dozvola za uzgoj novih vinskih sorti od 2016. - prema preporukama Skupine na visokoj razini o sustavu prava sadnje vinskih sorti od prošlog prosinca (vidi IP/13/1378) – s rastom ograničenim na 1 % godišnje.

Drugim se promjenama pravila jedinstvene Zajedničke organizacije tržišta (ZOT) nastoji poboljšati usmjerenost poljoprivrede u EU na tržište u svjetlu pojačane tržišne utakmice na svjetskim tržištima, uz pružanje učinkovite sigurnosne mreže za poljoprivrednike u kontekstu vanjskih nesigurnosti (zajedno s izravnim plaćanjima i opcijama za upravljanje rizikom u ruralnom razvoju). Postojeći su sustavi javnih intervencija i potpore za privatno skladištenje obnovljeni i učinkovitije odgovaraju na postojeće potrebe, što je slučaj npr. tehničkih prilagodbi za govedinu i mliječne proizvode. Za mliječne proizvode te promjene dolaze uz „mliječni paket” iz 2012. godine, koji je uključen u Uredbu i jačanje pregovaračke moći poljoprivrednika.

Osim toga, za sve su sektore uvedene nove zaštitne odredbe kako bi Komisija mogla poduzeti hitne mjere odgovora na opće poremećaje tržišta - kao što su mjere poduzete tijekom krize s bakterijom e-coli od svibnja do srpnja 2011. Te će se mjere financirati iz sredstava za Krizne rezerve koja se financiraju godišnjim smanjenjem izravnih plaćanja. Sredstva koja se ne koriste za krizne mjere poljoprivrednicima će biti vraćena tijekom sljedeće godine. U slučaju ozbiljne neravnoteže na tržištu, Komisija također može odobriti proizvođačkim organizacijama ili međustrukovnim organizacijama, uz poštivanje određenih mjere zaštite, poduzimanje određenih privremenih zajedničkih mjera (npr. izlazak s tržišta ili skladištenje kod privatnih subjekata) kako bi se stabilizirao sektor.

Produžuju se programi uvođenja voća i mlijeka u školsku prehranu i proračun za program uvođenja voća u škole povećan je sa 90 na 150 milijuna eura godišnje.

U cilju poboljšanja pregovaračke pozicije poljoprivrednika u lancu prehrane, Komisija pokušava postići bolju organizaciju sektora, uz nekoliko ograničenih odstupanja od zakona EU o tržišnom natjecanju. Pravila koja se odnose na priznavanje proizvođačkih organizacija (PO-a) i međugranskih organizacija sada pokrivaju sve sektore - s daljnjim mogućnostima za uspostavu takvih organizacija koje su sada prebačene u sustav financiranja ruralnog razvoja (vidi u nastavku). Nadalje, mogućnost da poljoprivrednici kolektivno pregovaraju prilikom ugovaranja opskrbe maslinovim uljem, govedinom, žitaricama i nekim vrstama usjeva predviđa se u skladu s određenim uvjetima i zaštitnim mjerama. Komisija će osigurati smjernice za potencijalna pitanja u pogledu zakona o tržišnom natjecanju.

U cilju pojednostavljenja i tržišne orijentacije ukinuti su neki manji ili neiskorišteni programi (potpore za korištenje obranog mlijeka i obranog mlijeka u prahu u hrani za životinje i kazein, vezana potpora za uzgoj dudovog svilca!)

3. Ruralni razvoj

Politika ruralnog razvoja će zadržati sadašnji, uspješni osnovni koncept: Države članice ili regije i dalje osmišljavati vlastite višegodišnje programe na osnovi mjera raspoloživih na razini EU - kao odgovor na potrebe u vlastitim ruralnim područjima. Ti programi će se financirati iz nacionalnih omotnica - pri čemu će se iznosi i stope sufinanciranja određivati u kontekstu MFF-a. Nova pravila za 2. stup će osigurati fleksibilniji pristup od sadašnjeg. Mjere više neće biti razvrstane na razini EU u „osi” s odgovarajućim minimalnim uvjetima za financiranje po osi. Umjesto toga, države članice i regije odlučivat će o tome koje će mjere (i kako) koristiti u svrhu postizanja ciljeva zadanih na temelju šest širih „prioriteta” i njihovih užih područja interesa (podprioriteta), na temelju odgovarajuće analize. Ovih će šest prioriteta obuhvaćati sljedeće: poticanje prijenosa znanja i inovacija; povećanje konkurentnosti svih vrsta poljoprivrede i održivog upravljanja šumama; promicanje organizacije lanca prehrane, uključujući i preradu i prodaju i upravljanje rizicima; obnovu, očuvanje i poboljšanje ekosustava; promicanje učinkovitosti resursa i prijelaz na gospodarstvo niske emisije ugljičnog dioksida; te promicanje socijalne uključenosti, smanjenje siromaštva i gospodarski razvoj u ruralnim područjima. Države članice morat će potrošiti najmanje 30 % sredstava za ruralni razvoj iz proračuna EU na određene mjere koje se odnose na upravljanje zemljištem i borbu protiv klimatskih promjena te najmanje 5 % na pristup LEADER.

Politika ruralnog razvoja također će se provoditi u suradnji s drugim politikama na razini Zajedničkog strateškog okvira EU i kroz partnerske ugovore na nacionalnoj razini koji pokrivaju sve potpore iz europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESI) (EAFRD, ERDF, Kohezijski fond, ESF i EMFF) u državi članici.

U novom će razdoblju države članice/regije također imati mogućnost stvaranja tematskih potprograma za plaćanja, naročito za pitanja kao što su: mladi poljoprivrednici, mala poljoprivredna gospodarstva, planinska područja, žene u ruralnim područjima, ublažavanje i prilagodba na klimatske promjene, bioraznolikost i kratki lanci opskrbe. U nekim će slučajevima u sklopu potprograma na raspolaganju biti više razine potpore.

Uravnotežen sastav mjera temeljit će se na prednostima i pozitivnim stranama mjera dostupnih u tekućem razdoblju. Između ostalog obuhvaćat će sljedeće:

  1. Inovacije: Ova će se ključna tema (ili točnije planirano Europsko inovativno partnerstvo za poljoprivrednu proizvodnju i održivost – „EIP”) koristiti raznim mjerama ruralnog razvoja, kao što su „prijenos znanja”, „suradnja” i „ulaganja u materijalnu imovinu”. EIP će promovirati resurse učinkovitosti, produktivnosti i nisku emisiju CO2 te klimatski pogodan/otporan razvoj poljoprivrede i šumarstva. To se između ostalog može postići boljom suradnjom između poljoprivrede i istraživanja kako bi se ubrzali tehnološki transferi namijenjeni poljoprivrednicima;

  2. Znanje – „poljoprivreda zasnovana na znanju”: Jačanje mjera savjetodavnih službi za poljoprivrednike (klimatske promjene i prilagodbe na izazove okoliša, ekonomski razvoj i edukacija).

  3. Restrukturianje poljoprivrednih gospodarstava/investicije/modernizacija I dalje su dostupna bespovratna sredstva - ponekad s višim iznosima za potpore ako su vezana za EIP ili zajedničke projekte;

  4. Mladi poljoprivrednici - Kombinacija mjera može uključivati i poslovne potpore za pokretanje poslovnih aktivnosti (do 70 000 eura), opće ulaganja u materijalnu imovinu, obuku i savjetodavne usluge;

  5. Mali poljoprivrednici: Potpore za pokretanje poslovne aktivnosti od 15 000 eura po malom poljoprivrednom gospodarstvu;

  6. Komplet alata za upravljanje rizikom: Osiguranje i investicijski fondovi - za osiguranje usjeva i osiguranje od vremenskih nepogoda, bolesti životinja [trenutno dostupni na temelju članka 68. za 1. stup] - prošireni na opciju stabilizacije dohotka (što bi omogućilo isplatu (do 70 % gubitaka) iz uzajamnog fonda ako prihod padne za 30 %);

  7. Proizvođačke skupine/organizacije: Potpora za uspostavu skupina/organizacija na temelju poslovnog plana i ograničeno na mala i srednja poduzeća;

  8. Plaćanja povezana s utjecajima okoliša i klimatskim promjenama: Zajednički ugovori, povezanost s odgovarajućom edukacijom/informacijama, veća fleksibilnost nakon produženja početnih ugovora;

  9. Organska poljoprivreda: Nove zasebne mjere za veću vidljivost;

  10. Šumarstvo: Ojačana/bolje usmjerena potpora kroz bespovratna sredstva i godišnje isplate;

  11. Planinska područja: Za planinska područja i poljoprivredna zemljišta iznad 62º N, iznos pomoći može biti do 450 eura po hektaru (povećanje sa 250 eura po hektaru);

  12. Druga područja s prirodnim i drugim specifičnim preprekama: Novo razgraničenje za Područja s prirodnim ograničenjima (PPO), koje stupa na snagu najkasnije 2018., temelji se na 8 biofizičkih kriterija; države članice zadržavaju fleksibilnost da definiraju najviše 10 % svoje poljoprivredne površine za određena ograničenja kako bi potakle očuvanje i unaprjeđenje okoliša;

  13. Suradnja: Veće mogućnosti za potporu tehnološkoj, ekološkoj i komercijalnoj suradnji (npr. za pilot-projekte, zajedničke projekte zaštite okoliša, razvoj kratkih lanaca opskrbe i lokalnih tržnica);

  14. Ne-poljoprivredne aktivnosti: Bespovratna sredstva za osnivanje i razvoj mikro- i malih poduzeća;

  15. Osnovne usluge i obnova sela: Investiranje u širokopojasnu infrastrukturu i obnovljivu energiju mogu premašiti i investicije manjeg obima, aktivnosti relokacije i prenamjene trenutno obuhvaćenih zgrada;

  16. LEADER: Veći naglasak na podizanju osviještenosti i drugim pripremnim postupcima za strategije; promicanje fleksibilnosti za rad s drugim sredstvima na lokalnim područjima, odnosno, ruralno-urbana suradnja; Napomena: LEADER će se koristiti kao opći pristup lokalnom razvoju koji vodi zajednica prema sljedećim fondovima ESI: ERDF, ESF, EMFF i EAFRD.

4. Horizontalna uredba

Provjere: Potrebe za provođenjem provjera će se smanjiti u regijama u kojima su prethodne provjere pokazale dobre rezultate, tj. u kojima je utvrđeno da su se pravila uredno primjenjivala. No, provjere će se morati povećati u regijama u kojima postoje problemi.

Savjetodavna služba za poljoprivrednike: Popis pitanja i problema o kojima će države članice trebati savjetovati poljoprivrednike je proširen i sada osim višestruke sukladnosti obuhvaća i zelena izravna plaćanja, uvjete za održavanje zemlje raspoložive za izravna plaćanja, Okvirnu uredbu za vodu i direktive za održivu upotrebu pesticida, kao i određene mjere ruralnog razvoja.

Višestruka sukladnost: Sva izravna plaćanja, neka plaćanja za ruralni razvoj i neka plaćanja za vinogradare i dalje će se međusobno povezivati s obzirom na zakonske zahtjeve koji se odnose na okoliš, klimatske promjene, dobro poljoprivredno održavanje zemljišta, zdravstvene standarde ljudi, životinja i biljaka te dobrobit životinja. Ovaj je popis pojednostavljen i isključuje nejasna pravila ili pravila koja isključuju mogućnost provjere obaveza poljoprivrednika. Ovaj dogovor potvrđuje da će se Okvirna uredba o vodama i Direktiva o održivoj upotrebi pesticida uključiti u sustav višestruke usklađenosti nakon što se pokaže da se pravilno primjenjuju u svim državama članicama te da su jasno utvrđene obveze prema poljoprivrednicima.

Krizna rezerva: Krizna rezerva u iznosu od 400 milijjuna eura (iznos za 2011.) bit će uplaćena zahvaljujući primjeni financijske discipline. Ako se taj iznos ne iskoristi tijekom krize, bit će isplaćen poljoprivrednicima u obliku izravnih plaćanja tijekom sljedeće godine.

Transparentnost: Države članice će morati osigurati potpunu transparentnost svih korisnika - s iznimkom onih poljoprivrednih gospodarstava koja mogu sudjelovati u Programu za male poljoprivrednike u toj državi članici.

Nadzor i ocjenjivanje ZPP-a: Komisija će predstaviti svoje izvješće do kraja 2018. - te nakon toga svake 4 godine - o provođenju ZPP-a i njezinim glavnim ciljevima: održivoj proizvodnji hrane, održivom upravljanju prirodnim resursima i uravnoteženijem teritorijalnom razvoju.

5. Daljnji elementi

Usklađivanje: U pogledu daljnje provedbe, brojna pitanja, posebno u odnosu na jedinstvenu zajedničku organizaciju tržišta (ZOT), ovise o odobravanju u skladu s odredbama članka 43. stavka 3. i članku 43. stavku 2.

Transnacionalni sporazumi: Cilj je da sve nove Uredbe stupe na snagu 1. siječnja 2014., Komisija sada može početi s radom na provodbenim pravilima za te Uredbe Vijeća. No, s obzirom na potrebnu pripremu, jasno je da Agencije za plaćanje država članica neće imati dovoljno upravnih ili regulatornih resursa za uspostavu novog sustava izravnog plaćanja do početka iduće godine (kad se poljoprivrednicima šalju obrasci IACS). Zato je Komisija izradila odvojeni prijedlog prema kojem bi se uvela prijelazna godina za izravna plaćanja tijekom 2014. Drugim riječima, novi elementi poput Ozelenjivanja i Mladih poljoprivrednika koristit će se od 2015. godine nadalje. Zato bi države članice trebale raditi na svojim višegodišnjim Programima ruralnog razvoja, koji bi trebali biti odobreni početkom sljedeće godine. No, na neke se godišnje elemente, poput plaćanja za zaštitu okoliša u poljoprivredi, moraju primjenjivati prijelazna pravila kako ne bi došlo do prekida u ovoj vrsti programa.

Više informacija:

Dokumenti i informacije o prijedlogu reforme zajedničke poljoprivredne politike dostupni su na adresi: http://ec.europa.eu/agriculture/cap-post-2013/index_en.htm

IP/13/613

MEMO/13/631


Side Bar

My account

Manage your searches and email notifications


Help us improve our website