Navigation path

Left navigation

Additional tools

Other available languages: EN FR DE ES IT PT EL CS HU PL SK SL BG RO

Mediji i informiranje

Sud Europske unije

PRIOPĆENJE ZA MEDIJE br. 92/13

U Luxembourgu, 18. srpnja 2013.

Presude u predmetima C-201/11 P, C-204/11 P i C-205/11 P

UEFA i FIFA protiv Komisije

Sud odbio žalbe FIFA-e i UEFA-e protiv presuda Općeg suda o prijenosu Svjetskog prvenstva i EURA

Iako je u navedenim presudama pogrešno primijenjeno pravo, to nije imalo utjecaja na ishod tih postupaka

Direktiva koja se odnosi na obavljanje aktivnosti televizijskog emitiranja1 omogućava državama članicama da zabrane prijenos na ekskluzivnoj osnovi događaja za koje ocijene da su od velikog značaja za društvo, ukoliko bi takav prijenos onemogućio značajnom dijelu javnosti praćenje tih događaja na besplatnim televizijskim kanalima.

Međunarodna federacija nogometnih saveza (FIFA) organizira završnicu Svjetskog nogometnog prvenstva (u daljnjem tekstu: Svjetsko prvenstvo), a Unija europskih nogometnih saveza (UEFA) organizira završnicu Europskog nogometnog prvenstva (u daljnjem tekstu: EURO). Prodaja prava na televizijski prijenos tih natjecanja predstavlja značajan izvor njihovih prihoda.

Belgija i Ujedinjena Kraljevina sastavile su popis događaja koji se smatraju događajima od velikog značaja za društvo. Ti popisi posebice sadrže, za Belgiju, sve utakmice završnice Svjetskog prvenstva, a za Ujedinjenu Kraljevinu sve utakmice završnice Svjetskog prvenstva i EURA. Ti popisi dostavljeni su Komisiji, koja je utvrdila da su u skladu s pravom Unije.

FIFA i UEFA pobijale su navedene odluke pred Općim sudom osporavajući činjenicu da sve te utakmice mogu predstavljati događaje od velikog značaja za društvo u tim državama. Nakon što je Opći sud odbio2 njihove tužbe, FIFA i UEFA su podnijele žalbe pred Sudom.

Sud u svojoj današnjoj presudi najprije podsjeća da označavanje od strane država članica pojedinih događaja kao događaja od velikog značaja za društvo te zabrana njihovog prijenosa na ekskluzivnoj osnovi predstavlja prepreke ostvarivanju slobode pružanja usluga, slobode poslovnog nastana, slobode tržišnog natjecanja i prava vlasništva. Međutim, takve su prepreke opravdane u cilju zaštite prava na informiranje i kako bi se osigurao širok pristup javnosti televizijskim prijenosima navedenih događaja.

U tom kontekstu, Sud ističe da pravo označavanja događaja o kojima je riječ pripada isključivo državama članicama i da je uloga Komisije u ovom području ograničena na ispitivanje jesu li te države članice poštovale pravo Unije prilikom ostvarivanja svojeg diskrecijskog prava. Dakle, kada je događaj pravilno označen od strane države članice kao događaj od velikog značaja, Komisija mora provesti kontrolu ograničenu na to označavanje te je ovlaštena ispitivati samo njegove učinke na slobode i prava koje priznaje pravo Unije, a koji nadilaze učinke bitno povezane s takvim označavanjem.

Nadalje, Sud primjećuje da nisu sve utakmice završnice Svjetskog prvenstva i EURA od jednakog značaja za širu javnost, koja posvećuje posebnu pozornost odlučujućim utakmicama najboljih reprezentacija - kao što su finale ili polufinala - i onima u kojima sudjeluje nacionalna reprezentacija. Stoga, ove turnire treba smatrati događajima koji se obično dijele na različite utakmice ili faze, koje neće sve nužno biti označene kao događaj od velikog značaja.

U svezi s tim Sud također smatra da su, suprotno obrazloženju presuda Općeg suda, države članice dužne obavijestiti Komisiju o razlozima zbog kojih smatraju da završnica Svjetskog prvenstva ili EURA predstavlja, u cijelosti, jedinstveni događaj od velikog značaja za društvo.

Međutim, ove pogreške nemaju utjecaja u ovim postupcima. Doista, Opći sud je, na temelju dokaza koje su predložile FIFA i UEFA te uzimajući u obzir konkretnu percepciju javnosti u Ujedinjenoj Kraljevini i Belgiji, utvrdio da su sve utakmice završnice ovih dvaju turnira pobudile interes te javnosti dostatan da bi ih se moglo smatrati dijelom događaja od velikog značaja. Iz spisa posebice proizlazi da su, s jedne strane, ovi turniri u cjelini oduvijek bili vrlo popularni u širokoj javnosti, a ne samo među televizijskim gledateljima koji redovito prate televizijske prijenose nogometnih utakmica. S druge strane, navedena natjecanja tradicionalno su bila prenošena u tim državama članicama na besplatnim televizijskim kanalima.

Konačno, Sud je utvrdio da, s obzirom na ograničenu ovlast Komisije za provođenje nadzora nad označavanjem nekog događaja od strane države članice kao događaja od velikog značaja i na temeljito znanje organizacija za radiodifuziju o razlozima na kojima se temelji takvo označavanje, Komisija može sažeto obrazložiti svoju odluku o popisu događaja od velikog značaja koji je sastavila država članica. Osim toga, kada učinci ovakvog označavanja na slobodu kretanja usluga, slobodu tržišnog natjecanja i pravo vlasništva ne nadilaze učinke neodvojivo povezane s označavanjem događaja o kojemu je riječ kao događaja od velikog značaja, nije potrebno posebno obrazložiti njegovu sukladnost s pravom Unije. U ovom slučaju, nije dokazano da su učinci označavanja završnice Svjetskog prvenstva i EURA u cjelini kao događaja od velikog značaja bili prekomjerni u odnosu na prava i slobode koje priznaje pravo Unije.

U tim okolnostima, Sud je u cijelosti odbio žalbe FIFA-e i UEFA-e.

NAPOMENA: Sudu se može podnijeti žalba protiv presude ili rješenja Općeg suda koja se može odnositi isključivo na pravna pitanja. Načelno žalba nema odgodni učinak. Ukoliko je žalba dopuštena i osnovana, Sud će ukinuti odluku Općeg suda. U slučaju kad je predmet u tijeku, Sud može sam donijeti konačnu odluku o sporu. Ako to nije slučaj, vratit će predmet Općem sudu koji je vezan odlukom Suda u žalbenom postupku.

Neslužbeni dokument za medije koji ne obvezuje Sud.

Cjeloviti tekstovi presuda (C-201/11 P, C-204/11 P i C-205/11 P) objavljuju se na stranici CURIA na dan objave.

Osoba za kontakt: Iliiana Paliova (+352) 4303 3708

Snimke s objave presude nalaze se na „Europe by Satellite“ (+32) 2 2964106

1 :

Direktiva Vijeća 89/552/EEZ od 3. listopada 1989. o usklađivanju određenih odredaba utemeljenih zakonom, uredbom ili upravnim aktom u državama članicama u vezi s obavljanjem aktivnosti televizijskoga emitiranja (SL L 298, str. 23.), kako je izmijenjena i dopunjena Direktivom Europskoga parlamenta i Vijeća 97/36/EZ od 30. lipnja 1997. (SL L 202, str. 60.).

2 :

Presude Općeg suda od 17. veljače 2011., FIFA i UEFA protiv Komisije (T-385/07, T-55/08 et T-68/08), vidjeti također CP 9/11.


Side Bar

My account

Manage your searches and email notifications


Help us improve our website