You are here:

Vanjska i sigurnosna politika

Vanjska i sigurnosna politika EU-a, koja se tijekom godina postupno razvijala, omogućuje EU-u da govori i djeluje jedinstveno kada je riječ o globalnim pitanjima. Zajedničkim djelovanjem 28 država članica EU-a ostvaruje znatno veći utjecaj nego što bi to bio slučaj da svaka od njih slijedi vlastite politike.

Ugovorom iz Lisabona iz 2009. to je područje politike ojačano jer je uvedena

Mir i sigurnost

Vanjskom i sigurnosnom politikom EU-a nastoji se

  • očuvati mir te ojačati međunarodnu sigurnost
  • promicati međunarodnu suradnju
  • razviti i učvrstiti
    • demokraciju
    • vladavinu prava
    • poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Diplomacija i partnerstvo

EU je ključni akter kada je riječ o raznim pitanjima, od iranskog nuklearnog programa i stabilizacije Somalije te šireg područja Roga Afrike sve do borbe protiv globalnog zagrijavanja. Svoju zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, namijenjenu rješavanju sukoba te poticanju međunarodnog razumijevanja, temelji na diplomaciji. Dopunsku ulogu često imaju trgovina, humanitarna pomoć, sigurnost i obrana.

Kao najveći svjetski donator u području financiranja razvoja Europska unija u jedinstveno je povoljnom položaju za suradnju sa zemljama u razvoju.

Sama demografska i gospodarska snaga zajednice 28 država članica čini je važnom svjetskom silom. Ona je najveći svjetski trgovac s drugom najvažnijom svjetskom valutom, eurom. Njezinu jačanju doprinosi trend donošenja zajedničkih odluka u području vanjske politike.

Unija održava partnerstva s ključnim svjetskim akterima, uključujući sile u usponu. Nastoji osigurati da se ti odnosi temelje na uzajamnim interesima i prednostima. EU održava redovite sastanke na vrhu s Indijom, Japanom, Kanadom, Kinom, Rusijom i Sjedinjenim Američkim Državama. Međunarodnim odnosima EU-a obuhvaćeno je sljedeće:

  • obrazovanje
  • okoliš
  • sigurnost i obrana
  • kriminal
  • ljudska prava.

Mirovne misije

Europska unija poslala je mirovne misije na nekoliko kriznih žarišta u svijetu. U kolovozu 2008. posredovala je pri postizanju dogovora o primirju između Gruzije i Rusije, poslala je svoje promatrače kako bi pratili stanje (Promatračka misija EU-a u Gruziji Odaberi prijevod prethodne poveznice   English (en) ) te je osobama raseljenima zbog sukoba pružala humanitarnu pomoć.

Na Kosovo su poslane znatne policijske i pravosudne snage (EULEX Kosovo Odaberi prijevod prethodne poveznice   English (en) ) kako bi pomogle pri osiguravanju zakona i reda.

Sredstva za djelovanje

Europska unija nema stalnu vojsku. Ona se u skladu sa svojom zajedničkom sigurnosnom i obrambenom politikom (ZSOP) oslanja na ad hoc snage svojih država članica u sljedećim područjima:

  • zajedničke operacije razoružavanja
  • humanitarne zadaće i zadaće spašavanja
  • vojno savjetovanje i pružanje pomoći
  • sprečavanje sukoba i očuvanje mira
  • upravljanje krizama, npr. uspostava mira i stabilizacija nakon sukoba.

Europska unija provela je od 2003. oko 30 civilnih misija i vojnih operacija na tri kontinenta. Sve su te misije bile odgovor na krize:

EU sada igra važnu ulogu kao pružatelj sigurnosti.

Od siječnja 2007. u mogućnosti je provoditi operacije brzog odgovora s dvjema paralelnim zasebnim borbenim skupinama, a svaka od njih sastoji se od 1 500 vojnika. Po potrebi dvije se operacije mogu pokrenuti gotovo istodobno. Odluke o slanju borbenih skupina donose nacionalni ministri država članica koji se sastaju u Vijeću Europske unije.

Razvijanje čvršćih veza s našim susjedima: europska susjedska politika

Europskom susjedskom politikom (ESP) upravlja se odnosima EU-a s 16 njegovih južnih i istočnih susjeda.

Prema jugu: Alžir, Egipat, Izrael, Jordan, Libanon, Libija, Maroko, Palestina (ova oznaka ne znači priznavanje Palestine kao države i njome se ne dovode u pitanje stajališta o priznavanju Palestine kao države), Sirija i Tunis.

Prema istoku: Armenija, Azerbajdžan, Bjelarus, Gruzija, Moldova i Ukrajina.

Ovom politikom, koja je osmišljena radi jačanja odnosa EU-a sa susjedima, pruža se sljedeće:

  • političko pridruživanje
  • gospodarska integracija
  • povećana mobilnost ljudi.

S obzirom na to da se EU proširio, države istočne Europe i južnog Kavkaza postale su naši bliski susjedi. Njihova sigurnost, stabilnost i blagostanje sve više utječu na naše. U 2009. pokrenuta je inicijativa za zajedničku politiku Istočno partnerstvo u cilju produbljivanja odnosa između EU-a i njegovih šest istočnih susjeda. Uža suradnja između EU-a i njegovih istočnoeuropskih partnera – Armenije, Azerbajdžana, Bjelarusa, Gruzije, Republike Moldove i Ukrajine – ključan je element u vanjskim odnosima EU-a.

Nakon pobuna Arapskog proljeća EU je ponovno pokrenuo svoju Europsku susjedsku politiiku kako bi pružio jaču podršku partnerima koji pokreću reforme u cilju jačanja demokracije, vladavine prava i ljudskih prava. EU želi u tim državama potaknuti uključiv gospodarski razvoj i promovirati parnerstvo s raznim skupinama i organizacijama, usporedno s odnosima EU-a s vladama.

EU također podržava susjedne države koje se suočavaju sa sukobima i krizama. Svojim doprinosom u iznosu višem od 3,2 milijarde EUR od 2011. glavni je davatelj potpore za žrtve krize u Siriji. EU želi pomoći i Libiji u trenutačnoj teškoj političkoj i sigurnosnoj situaciji.

EU i dalje podupire međunarodne napore da se uspostavi mir na Bliskom istoku. Podržava dvodržavno rješenje s Palestinskom državom koja bi graničila s Izraelom. EU, UN, SAD i Rusija („Kvartet”) surađuju kako bi potakli obje strane da postignu dogovor. Također blisko surađuju s regionalnim partnerima u potrazi za mirnim rješenjem sukoba.

Iranski nuklearni program jedan je od najvećih izvora međunarodnih napetosti. Ključni sporazum potpisan s međunarodnom zajednicom u studenome 2013. bio je prvi korak prema rješavanju tog pitanja. Bilo je to priznanje EU-u za njegovu vodeću ulogu u mirovnim pregovorima u ime međunarodne zajednice.

Azija i Latinska Amerika

Europska unija intenzivira odnose s regionalnim skupinama u Aziji i Latinskoj Americi. Sa svojim azijskim partnerima koji se brzo razvijaju stvorila je „ojačana partnerstva” s pomoću sporazuma u koje su uključeni gospodarski, politički, društveni i kulturni elementi. Također se čvrsto zalaže za regionalnu integraciju u objema regijama.

Zapadni Balkan

Države zapadnog Balkana žele pristupiti EU-u.

Država Status
Hrvatska Pristupila EU-u kao 28. država članica u srpnju 2013.
Crna Gora, Srbija U procesu pregovaranja o članstvu.
Bivša jugoslavenska republika Makedonija Komisija je preporučila početak pregovora.
Albanija Vijeće je odobrilo zahtjev za članstvo, čime je Albanija postala „država kandidatkinja”.
Bosna i Hercegovina, Kosovo Mogući podnositelji zahtjeva.

Iako je Kosovo 2008. proglasilo neovisnost od Srbije, odluka o njegovom međunarodnom statusu još nije donesena. Zahvaljujući predanosti EU-a u posredovanju, te su dvije strane postigle ključni sporazum u travnju 2013. Taj sporazum svjedoči o volji dvaju premijera i bivše Visoke predstavnice Catherine Ashton za normalizacijom odnosa. Njime se ukazuje i na odlučnu predanost EU-a postizanju pomirenja na zapadnom Balkanu.

Donošenje odluka u okviru vanjske politike EU-a

Europsko vijeće tijelo je nadležno za donošenje konačnih odluka u Europskoj uniji koje čine predsjednici država i vlada 28 država članica. Sastaju se četiri puta godišnje kako bi utvrdili politička načela i opće smjernice.

Uloga Visoke predstavnice jest učiniti vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a dosljednijom. Ona predsjeda mjesečnoj sjednici Vijeća za vanjske poslove koje čini 28 ministara vanjskih poslova EU-a. Prisutna je i na sastancima Europskog vijeća te izvješćuje o pitanjima iz područja vanjskih poslova.

Za većinu odluka o vanjskoj i sigurnosnoj politici potrebna je suglasnost svih država članica EU-a.

Uloga Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) jest pružanje podrške Visokoj predstavnici. ESVD djeluje kao diplomatska služba EU-a. Mrežom s više od 139 delegacija i ureda diljem svijeta promiču se i štite europske vrijednosti i interesi.