Ugovor o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik, Ugovor o EZUČ-u

 

SAŽETAK DOKUMENTA:

Pariški ugovor o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik (EZUČ)

KOJI JE BIO CILJ UGOVORA?

• Njime je osnovana Europska zajednica za ugljen i čelik (EZUČ) kojom se šest zemalja (Belgija, Njemačka, Francuska, Italija, Luksemburg i Nizozemska) udružilo u cilju organiziranja slobodnog kretanja ugljena i čelika te slobodnog pristupa izvorima proizvodnje.
• Važna značajka bila je uspostava zajedničkog Visokog tijela za:
  • nadzor tržišta,
  • praćenje usklađenosti s pravilima tržišnog natjecanja, i
  • osiguranje transparentnosti cijena.
• Ugovorom o EZUČ-u nastale su institucije EU-a u obliku u kojem ih poznajemo danas. EZUČ je potpisan 1951. u kontekstu posljedica Drugog svjetskog rata te je predstavljao prvi korak prema europskoj integraciji.

KLJUČNE TOČKE

Ciljevi

Kao što to piše u njegovu članku 2., cilj je Ugovora s pomoću zajedničkog tržišta ugljena i čelika doprinijeti gospodarskom rastu, zapošljavanju i boljem životnom standardu. Stoga su institucije morale osigurati urednu opskrbu zajedničkog tržišta ugljenom i čelikom osiguravanjem ravnopravnog pristupa izvorima proizvodnje, uspostave najnižih cijena i boljih uvjeta rada. Sve je to moralo biti popraćeno rastom međunarodne trgovine i modernizacijom proizvodnje.

Stvaranjem zajedničkog tržišta Ugovorom se uvelo slobodno kretanje proizvoda bez carina ili poreza. Njime su zabranjene diskriminacijske mjere ili radnje, subvencije, državne potpore ili posebne pristojbe koje države nameću te ograničavajuće radnje.

Struktura

Ugovor je podijeljen na četiri poglavlja:

• 1.

  Europska zajednica za ugljen i čelik;

• 2.

  Institucije Zajednice;

• 3.

  Gospodarska i socijalna pravila; i

• 4.

  Opća pravila.

Ugovor je uključivao i:

• dva protokola, protokol Suda i protokol o odnosu EZUČ-a s Vijećem Europe, i
• konvenciju o prijelaznim pravilima koja su se odnosila na provedbu Ugovora, odnose sa zemljama izvan EZUČ-a i općim zaštitnim mjerama.

Institucije

Ugovorom je uspostavljeno Visoko tijelo, Skupština, Vijeće ministara i Sud. EZUČ je imao pravnu osobnost.

• Visoko tijelo, preteča današnje Europske komisije, bilo je neovisno izvršno kolegijalno tijelo sa zadaćom ostvarivanja ciljeva Ugovora koje je djelovalo u općem interesu EZUČ-a. Imalo je devet članova (od kojih je najviše dvoje moglo imati isto državljanstvo) koji su bili imenovani na šest godina. Visoko tijelo uistinu je bilo nadnacionalno tijelo koje je moglo donositi odluke. Nadziralo je:
  • modernizaciju i unaprjeđenje proizvodnje,
  • opskrbu proizvodima pod istim uvjetima,
  • razvoj zajedničke izvozne politike, i
  • unaprjeđenje uvjeta rada u industriji ugljena i čelika.

Visoko tijelo donosilo je odluke, davalo preporuke i mišljenja. Pomagao mu je Savjetodavni odbor (preteča današnjeg Europskog gospodarskog i socijalnog odbora) čiji su članovi zastupali proizvođače, zaposlenike, potrošače i distributere.

• Skupština, preteča Europskog parlamenta, imala je 78 članova koji su zastupali svoje nacionalne parlamente. Njemačka, Francuska i Italija imale su 18, Belgija i Nizozemska 10, a Luksemburg četiri zastupnika. Ugovorom se Skupštini davala nadzorna ovlast.
• Vijeće, preteča današnjeg Vijeća Europske unije, imalo je šest zastupnika nacionalnih vlada. Svaka zemlja EZUČ-a predsjedala je Vijećem po tri mjeseca. Uloga Vijeća bila je usklađivanje aktivnosti Visokog tijela i opće gospodarske politike vlada. Visokom je tijelu za donošenje važnih odluka bilo potrebno odobrenje Vijeća.
• Sud, preteča Suda Europske unije, imao je sedam sudaca koji su zajedničkim sporazumom vlada zemalja EZUČ-a bili imenovani na razdoblje od šest godina. Sud je osiguravao ispravno tumačenje i provedbu Ugovora.

Zadaće

• U svrhu ostvarenja ciljeva, EZUČ:
  • je prikupljao informacije od društava i udruženja za ugljen i čelik,
  • se savjetovao s različitim stranama (društvima za ugljen i čelik, zaposlenicima itd.), i
  • je imao ovlasti provođenja provjera dostavljenih informacija.
• Ako društva za ugljen i čelik nisu poštovala te ovlasti, Visoko tijelo izreklo bi globe (najviše 1 % godišnjeg prometa) i novčane kazne (5 % prosječnog dnevnog prometa za svaki dan kašnjenja).
• Visoko tijelo na temelju prikupljenih informacije pripremalo je prognoze radi usmjeravanja aktivnosti uključenih strana i utvrđivanje toga kako će EZUČ djelovati. Radi dopune informacija primljenih od društava i udruženja EZUČ je provodio vlastite studije kretanja cijena i tržišnog ponašanja.

Financiranje

• Proračun EZUČ-a financirao se nametima na proizvodnju ugljena i čelika te ugovaranjem zajmova. Nametima su se trebali pokriti administrativni rashodi, bespovratna potpora za ponovno osposobljavanje zaposlenika, tehnička i ekonomska istraživanja (koja je trebalo poticati). Pozajmljeni novac smio se koristiti samo za davanje zajmova.
• Osim što je davao zajmove, u području ulaganja, EZUČ je mogao jamčiti za zajmove koje su društva ugovorila s trećim stranama. EZUČ je imao i ovlast davanja smjernica u pogledu ulaganja koja nije financirao.

Proizvodnja

EZUČ je imao uglavnom neizravnu, pomoćnu ulogu putem suradnje s vladama i intervencije u vezi s cijenama i trgovinskom politikom. Međutim u slučaju pada potražnje ili manjka mogao je izravno djelovati nametanjem kvota radi organiziranog ograničavanja proizvodnje ili, u slučaju manjka, sastavljanjem proizvodnih programa kojima su se utvrđivali prioriteti potrošnje, način na koji bi sredstva trebalo dodjeljivati te razine izvoza.

Određivanje cijena i tržišno natjecanje

• Ugovorom su se zabranjivale radnje kojima se stvarala pristranost prema cijeni, nepoštenim tržišnim radnjama i diskriminirajućim radnjama koje uključuju primjenu različitih uvjeta na slične transakcije. Ta pravila primjenjivala su se i na prijevoz.
• Nadalje, u određenim okolnostima, kao što je očita kriza, Visoko tijelo moglo je odrediti najvišu ili najnižu cijenu unutar EZUČ-a ili u pogledu izvoznog tržišta.
• Kako bi osiguralo poštovanje slobodnog tržišnog natjecanja Visoko tijelo moralo je biti obaviješteno o svakoj radnji zemalja EZUČ-a koja ga je mogla ugroziti. Osim toga, Ugovorom su posebno bila obrađena tri slučaja koji su mogli narušiti tržišno natjecanje:
  • sporazumi,
  • koncentracije, i
  • zloporaba vladajućeg položaja.

Visoko tijelo moglo je poništiti sporazume ili ukinuti udruženja ako su izravno ili neizravno sprječavala, ograničavala ili narušavala uobičajeno tržišno natjecanje.

Zaposlenici

• Iako su plaće zaposlenika ostale u nadležnosti zemalja EZUČ-a, Visoko tijelo moglo je, u određenim okolnostima, intervenirati u slučaju pretjerano niskih plaća i smanjenja plaća.
• Visoko tijelo moglo je programima dodijeliti financijsku potporu radi postizanja ravnoteže s negativnim učincima tehnološkog napretka u industriji na zaposlenike (naknada štete, naknade i ponovno stručno usavršavanje).
• U pogledu kretanja kvalificiranih radnika zemlje EZUČ-a morale su ukloniti ograničenja zapošljavanja na temelju državljanstva. U pogledu ostalih kategorija zaposlenika i u slučaju manjka te vrste radne snage zemlje su pozvane na izvršenje potrebnih prilagodba pravila o imigraciji kako bi se omogućilo zapošljavanje zaposlenika iz ostalih zemalja.

Trgovinska politika

• Ugovorom je obrađena i trgovinska politika EZUČ-a prema zemljama izvan EZUČ-a. Iako su nacionalne vlade zadržale svoje ovlasti, EZUČ je imao brojne ovlasti kao što je utvrđivanje najviše i najmanje carinske stope i nadziranje dodjele uvoznih i izvoznih dozvola. Jednako tako, EZUČ je imao pravo na to da ga se izvješćuje o trgovinskim sporazumima o ugljenu i čeliku.
• Visoko tijelo moglo je intervenirati i u slučaju dampinga, tj. uporabe poduzeća za ugljen i čelik izvan nadležnosti EZUČ-a radi tržišnog natjecanja suprotnog Ugovoru i znatnog povećanja uvoza koje bi moglo ozbiljno ugroziti proizvodnju EZUČ-a.

OD KADA SE UGOVOR PRIMJENJIVAO?

Ugovor se primjenjivao od 1952., bio je valjan 50 godina, a istekao je 2002. Zajedničko tržište stvoreno Ugovorom 10. veljače 1953. otvorilo se za ugljen, željezne rude i metalni otpad, a 1. svibnja 1953. za čelik.

POZADINA

• Prije isteka Ugovor je nekoliko puta dopunjen i izmijenjen sljedećim ugovorima:
  • Ugovor o spajanju (Bruxelles, 1965.) – kojim su spojena izvršna tijela EZUČ-a, Europske ekonomske zajednice (EEZ-a) i Euratoma,
  • ugovori o izmjenama i dopunama određenih financijskih odredaba (1970. i 1975.),
  • Ugovor o Grenlandu (1984.),
  • Ugovor o Europskoj uniji (UEU, Maastricht, 1992.),
  • Jedinstveni europski akt (1986.),
  • Ugovor iz Amsterdama (1997.),
  • Ugovor iz Nice (2001.), i
  • ugovori o pristupanju 1972. (Danska, Irska i Ujedinjena Kraljevina (1)), 1979. (Grčka), 1985. (Španjolska i Portugal) i 1994. (Austrija, Finska i Švedska).
• Kada je Ugovor o EZUČ-u istekao, pravila o sektorima ugljena i čelika uključena su u ugovore o osnivanju Europske zajednice, Ugovor iz Rima.
• Ugovoru iz Nice priložen je Protokol o financijskim posljedicama isteka ugovora o EZUČ-u i o istraživačkom fondu za ugljen i čelik. Tim se protokolom predvidio prijenos sve imovine i obveza EZUČ-a Europskoj zajednici, kao i upotreba neto vrijednosti te imovine i obveza za istraživanja u sektorima povezanima s industrijom ugljena i čelika.
• Neke odluke iz veljače 2003. sadržavaju potrebne mjere za provedbu članaka Protokola, financijskih smjernica i članaka o istraživačkom fondu za ugljen i čelik.

GLAVNI DOKUMENT

Ugovor o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik

Posljednje ažuriranje 11.12.2017

---

(1) Ujedinjena Kraljevina povlači se iz Europske unije i postaje treća zemlja (država koja nije članica EU-a) od 1. veljače 2020.